Overflow, Cherkezi United, Kildare's Pub,. Vinkovci, 07. 03. 2008. The Mad Men, Kildare's Pub,. Vinkovci, 08. 03. 2008. I ove godine festival dokumentarnog rock filma DORF pripremio je zanimljive popratne sadržaje koji su se odvijali u prostoru Kildare's Puba nakon projekcije filmova. Prvu večer special guest DJ bio je Don Letts, poseban gost festivala, no njegove DJ majstorije nisam odslušao zbog drugih obveza. Ali koncerte Overflowa i The Mad Mena nisam htio propustiti.
Ali nije bio samo dobar. Bio je sjajan! A razliku između dobrog i sjajnog nastupa ovaj je put činila vinkovačka publika. Očito željni pravog koncertnog spektakla, od samog početka su pratili bendove, pogali, čak i plesali punkerski tango (da, ne serem vas!), a kad je publika tako raspoložena onda to mora ponijeti bendove da i oni budu na visini zadatka. Bilo je možda manje ljudi nego na memorijalu Satana Panonskog prije mjesec dana, ali tih 200 i kusur duša fino je napunilo klub a ostalo je dovoljno mjesta za disanje, odlazak do šanka po cugu i tako to... Najveći dio publike došao je u klub na vrijeme da vide Jedan dio njihovog nastupa iskoristio sam za lagano ćaskanje s menadžericom O-flowa Didi pored bendovog štanda dobro opskrbljenog CD-ovima, majicama i bedževima. Bili su tu i kolege Sale Dragaš i Igor Bašin kao članovi žirija DORF-a s kojima sam brstio glazbenu i svjetsku politiku u iščekivanju Overflowa . Mislim da sam Overflowce zadnji put gledao u svibnju prošle godine na Radar festivalu gdje su djelovali pomalo izgubljeno na onoj ogromnoj bini i nastupajući pred nezainteresiranom publikom u pet popodne. Nastupili su i na EXIT-u ali su me "ženski problemi" spriječili da ih pogledam, a nastupili su i na Panonian Challengeu u Osijeku u kolovozu gdje sam imao iste "probleme" (zar žene nisu problem, ha?). I konačno sam opet vidio Overflow onakve kakvima ih je Bog (ili redovne probe) stvorio: žestoke, energične, nabrijane, sa sjajnim scenskim nastupom i izvrsnom interakcijom s publikom. Od uvodne "Angry", preko "Don't", "Doraaa", "She Wants To Be A Man", momci su oduvali sve pred sobom. Pogo je bio mahnit, kvragu, na trenutke me podsjećao na stampedo divljih konja. Par redara koji su stajali sa strane nisu mogli raditi ništa nego upravo to: stajati sa strane. Tu sam negdje bio i ja, u društvu dvije Novosađanke koje se zovu, pogodite kako, pa naravno, Jelena. Ja sam fakat lovac na Jelene čak i u sezoni lovostaja...I ekipa iz Cherkeza je skakala u masi i očito se dobro zabavljala. Rumena boja lica pokazala je da se zavirilo i u pokoju pivsku bocu previše, no što je tu je... Overflow su derali kožu jarcu oko sat vremena i onda su se povukli s bine, ali nije bilo šanse da se ne vrate. Kad je urlikanje publike postalo kritično, ponovo su se popeli i izveli nam svjetsku premijeru jedne nove stvari s nadolazećeg albuma. Ne znam kako se zove (budala ih je zaboravila pitati), ali je sjajna, zakucavačka, s odličnom Nikičinom rastrzanom gitarskom linijom koja vuče malo na post-punk s početka osamdesetih iznad klasične brutalne, ali melodične hc ritam sekcije Dade i Zokija. Znači, stari dobri O-flow ali ipak malo drugačiji. Veoma obećavajuće zvuči. Pazite što vam kažem, ako i ostatak materijala bude zvučao ovako, očekuje nas jedan killer album. Sačekajte jesen uostalom. "Una Morbida Muchacha" je zatvorila još jednu sjajnu feštu varaždinsko-koprivničkog kvarteta. Ovo je bio jedan od njihovih najboljih nastupa koje sam gledao u dugo vremena, jer se sve poklopilo: od sjajne publike koja nije posustajala niti jednog trenutka do sjajnog benda koji je guštao u svirci i doslovce izgarao na bini. Naravno, to izgaranje kasnije smo zalijevali neviđenim količinama piva i coca cole, ali to je već neka druga priča...Kako sam te noći stigao od Vinkovaca do Osijeka, sam Bog zna... "To ti je vinkovačka publika: dva dana se nešto događa i svi spavaju na nogama", rekla mi je friendica iz Vinkovaca negdje na početku subotnjeg nastupa zagrebačkog A nije da se Mad Meni nisu trudili. Gotovo su razvalili instrumente svojim spojem rockabillyja i old-school rock'n'rolla koji je zabavan, plesan, autentičan i razigran, uz vrlo dobar i uvjerljiv scenski nastup. Pjevač u crvenoj košulji i cool sivom odijelu i kontrabasist slično odjeven, ali s tamnijom bojom košulje i lijepom tankom bijelom kravatom, bili su odjeveni picikato u stilu pedesetih i doimali su se kao da su pobjegli iz filma "American Graffitti", dok gitarist više djeluje kao geek iz serije "Happy Days", a jedino je bubnjar razočarao u vizualnom dojmu odjeven u običnu crnu maju i farmerke (ali ima rockabilly friz, eto bar nešto!). Prvi set od 45 minuta protekao je bez ikakve reakcije od strane publike, no kada se bend vratio nakon poduže pauze kao da je i ekipi nešto kliknulo i polako se počela oslobađati. Kontrabasist je u jednom trenutku sišao među publiku i tamburao od tamo, pjevač se nekoliko puta našao na koljenima s akustičnom gitarom i njihov nastup je konačno natjerao okupljene na gibanje. Bolje ikad nego nikad! Ja nažalost nisam dočekao kraj svirke jer me umor od prošle noći počeo ozbiljno nagrizati pa sam sjeo u svoj metromobil i zaputio se kući. U globalu, ja sam i ove godine uživao na DORF-u. Jeste, bilo je zamorno jer sam sve morao raditi sam, ali nagrada je bilo druženje, zajebancija i jako dobra atmosfera. Bilo je lijepo vidjeti i neke drage ljude iz Vinkovaca koje rijetko srećem. Vidimo se i sljedeće godine, naravno. Zar ste sumnjali? Hadžo, Čerkez daleko od domovine
|
Kada je o 
Cherkeze , hrvatsko-ukrajinski vokalno-instrumentalni sastav (bubnjar Nino, pjevač i gitarist Rajko i basist Bruno su naše gore listovi dok je gitarist i pjevač Sale ukrajinske gore list) koji se specijalizirao za punk obrade ruskih narodnih i punk rock popevki. I bogami, momci deru. Uvježbani, uigrani, njihov žestok ali melodičan zajebantski punk rock odmah je uhvatio vibru publike i divljanje je počelo. Meni osobno bili su vrlo dobri, uz jednu ogradu: kao i svaka šala koja nakon što se puno puta ispriča prestaje biti smiješna, tako i njihove stvari previše liče jedna na drugu i malo stilske raznolikosti ne bi im škodilo. To vrijedi i za njihov CD "Kuda poshol" koji su mi ljubazno dali i koji uskoro moram recenzirati (Inače, izdan je za Franjića, naravno, a može se skinuti i s njihove MySpace stranice). Dečki su napravili dobru feštu i jedna stvar im se mora priznati: jedan su od najoriginalnijih bendova na našoj sceni i već samim pjevanjem na ruskom izdvajaju se od svih ostalih.
rockabilly kvarteta The Mad Men komentirajući tromu i nezainteresiranu publiku. I zaista: unatoč neospornom trudu dečki da animiraju publiku (koje je bilo duplo manje nego noć ranije na Overflow i činilo mi se da nije bila niti jedna ista faca), reakcija je izostala: bilo je tužno gledati kordon od dva metra širine izneđu benda i publike. Kao da je netko ispustio gadan prdac ili su članovi benda zaraženi nekom gadnom boleštinom, ne znam, ali fakat je bad feeling kad netko izvodi glazbu za ples a nitko ne pleše.
