18.12.2003. Zagreb, Močvara

Nakon već svima dobro znanih Darkwood Dub u četvrtom, prekrasnih Oružjem Protivu Otmičara u petom, te ljetnog koncerta Neočekivane Sile Čije Će Puno Ime Zauzeti Pola Recenzije na Visu u sklopu Otokultivatora, Močvara nas je prije par dana počastila i koncertom vjerojatno najboljeg od svih spomenutih srpskih pop/rock bendova – zasluženo legendarnog Obojenog Programa. Šteta što na koncertu nije bilo Darka jer bi stvarno bilo zanimljivo vidjeti plejlistu koncerta – Obojeni su spajali stvari još više nego na prošlom koncertu u Močvari početkom 2002., tako da se u pet minuta jedne zaokružene cjeline moglo čuti i po tri, četiri hita! Uz tradicionalna dva bisa i bez odmora između pjesama u glavnom dijelu koncerta, popis stvari koje su barem djelomično (ipak nisam dočekao najbolji refren na svijetu Ťsve me nervira sve me sve me nervirať - nakon dva puta ponovljene strofe o žutim snovima bez predumišljaja su krenuli na novu stvar, jer to je takva muzika, vidim da niste shvatili, to ide brzo brzo hamo pipa ostala ekipa) odsvirali popeo se na ne znam koliko ali stvarno puno. Nije bilo ni Tounija - izgleda da posao u Walkowu cvate – ali zato sam konačno upoznao Terapijinog Saleta koji će sigurno napisati standardno simpatičnu i informativnu recenziju, pa sad možete slobodno prestati čitati ovaj tekst i početi čitati njegov.

E, a sad kad je ostala samo prava raja, moram vam reći da je pjevačica Obojenog Programa, inače Kebrina djevojka, i dalje prekrasna cura. Eto. Stvarno je. Oduvijek sam padao na mladenački izgled djevojaka s pomalo preplašenim pogledom, tako da me i ovaj put vrlo lako začarala, pa sam se odjednom shizofrenično počeo derati ŤZaštićena Od Reklameť (moja djevojka me samo blijedo gledala), što je ime jedine pjesme u kojoj lead-vokal preuzima ona, dok Kebra odmara. Opet su je odsvirali na početku prvog dodatka, hvala im.

U Močvaru sam ušao taman usred prve stvari i čim sam se pomaknuo malo bliže stejdžu, pukao me takav dobar psihodelični adrenalin, da sam mislio da mi je u pivo netko stavio ekstazi, a u pelinkovac LSD. Odsvirali su sve meni najdraže stvari (Nebo Nebo Plavo Je, Kad Se Netko Nečem Dobrom Nada, već spomenuta Zaštićena Od Reklame, Kad Bi Malo...), tu i tamo obogatili neku stvar sjajnim novim aranžmanom (odlična melodična gitara u refrenu Kloniranog Dečaka, na primjer)... Sjajna fešta (ples!), furiozna svirka (piči!), super atmosfera (taman ljudi).

Sasvim dovoljno da slete na šesto mjesto moje upravo završene top-liste naj koncerata ove godine. No, znam da ste nestrpljivi, pa evo:

1. BURNING SPEAR, 12.7., Beograd, Lido, ŤEchoť festival
2. SONIC YOUTH, 14.7., Beograd, Lido, ŤEchoť festival
3. DAMO SUZUKI & CUL DE SAC, 28.3., Zagreb, Kset
4. ORUŽJEM PROTIVU OTMIČARA, 28.5., Zagreb, Močvara
5. ACID MOTHERS TEMPLE, 11.10., Zagreb, Kset, ŤJapanese New Musicť festival
6. OBOJENI PROGRAM, 18.12., Zagreb, Močvara
7. PRINCE ALLA, 11.7., Beograd, Lido, ŤEchoť festival
8. THINK OF ONE, 1.8., Vis, ŤOtukultivatorť
9. ST. THOMAS, 28.10., Zagreb, Kset
10. RADIKAL DUB KOLEKTIV, 21.3., Zagreb, Attack
11. SILKWORM, 24.3., Zagreb, Kset
12. KINSKI, 4.12., Zagreb, Kset
13. TIED & TICKLED TRIO, 8.11., Zagreb, Kset
14. DUB SYNDICATE, 19.11., Zagreb, SKUC Pauk
15. TAV FALCO & THE PANTHER BURNS, 12.12., Zagreb, SKUC Pauk
16. DIE LIKE A DOG TRIO, 5.2., Zagreb, Kset
17. DEERHOF, 18.2., Zagreb, Kset
18. YOUNGBLOOD BRASS BAND, 10.11., Zagreb, Kset
19. THE CYNICS, 7.10., Zagreb, Kset
20. PRAM, 22.2., Zagreb, Kset

Objašnjenje liste i dodatke (najgori koncerti, najbolji soundsystemi, najzabavniji šareni događaji) potražite uskoro na Lupiginim stranicama – dečkima sam prije par mjeseci obećao neki rekapitulacijsko-božićni tekst kojim ću Lupiginim čitateljima predstaviti gonzo-sekciju koncertno-reporterskog dijela ZbrdaZdola web-zina, pa namjeravam održati riječ.

By the way, nakon koncerta (Obojenog Programa, ako ste zaboravili o kojem koncertu ovaj put pišem) sam završio u nekom najmračnijem bircu na svijetu – tamo su me čekali Krapinčani koji su krenuli na koncert ali su se putem zapili i zapušili pa su odlučili provesti bizarnu večer u Vrbanima. Eh, da je reggae bio u pitanju, bili bi oni u Močvari prije mene, tako to ide s Krapinčanima. Friday night sam proveo u Melinu koji mi i dalje ide na živce, ali kad god se netko treba s nekim naći da bi se dogovorio oko nečega, nikom na pamet ne pada ništa osim tog dosadnog Melina. Tako to ide s lijenim studentima. Nakon toga smo prošetali do SCa, u kojem se održavao neki parti, valjda. Užasno je bizarno bilo vidjeti gomilu nabomboniranih klinaca tamo gdje obično ručaš, a mora da je to bilo itekako zabavno studentima među tim partijanerima. No, većina mladih ljudi koje sam ja vidio definitivno su tek nabrijani srednjoškolci koji još nisu na svoju iksicu naručivali pomfri napravljen tako da bude bez okusa i sok napravljen bez zdravog razuma, pa im ništa u toj slici studentske menze na čijem su jelovniku isključivo bomboni i alkohol (uf, kako sam domišljat, pa to je Ťprejebenoť) nije bilo neobično.

Otkud toliko maloljetnika u studentskom centru, ne znam. Nemam pojma jel riječ o besplatnom upadu, Ťjebenomť partiju (Ťjebenomť, fakat Ťprejebenomť) ili nečem trećem. Nakon par minuta otišao sam doma, nije mi se dalo napraviti ni par koraka do onog nekog birca s druge strane studentskog kompleksa u Savskoj. Tamo bi trebao biti taj neki malo ozbiljniji birc, a to mi je zvučalo puno dosadnije i od nabomboniranih mladih ljudi koji ili leže pred fast-food restoranom ili istrzano i puno pričaju uz neprestano i nezaobilazno pucketanje prstima. Smiješan petak.

Čitamo se u novoj godini, a možda i prije. Tako to ide s ljudima koji nemaju pojma gdje će biti za par minuta, a kamoli sutra ili na dočeku nove godine.

mhabijanec@hotmail.com