|
THE NOTWIST, 6.4.2005., Zagreb, Kset Mislim, što da ja sad kažem? Da Mate i dalje zaslužuje spomenik? Pa zaslužuje, da, jebiga, ponavljam se, dosadan sam, ulizujem se, wha'ever. Ne samo da je nadaleko kultni Kej-Set konačno ugostio daleeeeko najbolji njemački bend svih vremena, nego mi već par dana srce ubrzano kuca zbog koncerta koji će se dogoditi 23.5. u istom tom nadaleko kultnom Kej-Setu - dame i gospodo, u Zagreb dolazi M Ward! Nemate pojma o čem ovaj tute priča? Da vam poslije ne bi bilo žao, zaguglajte malo. Mp3ce imate na Epitonicu i službenom sajtu izdavača (koji je u ovom slučaju moj uvjerljivo najdraži label svih vremena, Merge Records - mala, a velika izdavačka kuća Maca iz najvećeg malog benda Superchunk, a za koju izdaju i velikani poput Lambchop, Magnetic Fields i Buzzcocks te mali ali strašni bendovi tipa Clientele, Portastatic ili Pram. Dakle, sve se vrti oko kontrasta malo-veliko. Hm, kako sam suptilan i znakovit), a čak su i veliki hrvatski portali (T-Portal i Iskon) unajmili radnu snagu da im napiše (prevede) nešto o tom M Wardu. No dobro. Notwist. Dovoljno je reći da mi je i dan danas krivo što nisam otišao i na drugi koncert (već ste upoznati sa štreberskom informacijom o tome kako su Notwist, čiji su članovi u sklopu nekih drugih inkarnacija već posjećivali Kset, u Zagrebu odsvirali dva koncerta u dva dana). Čak sam se i raspitivao kako je bilo. Navodno su malo ispremješali redoslijed stvari, a Markus se nije zajebavao s turntableovima. Ma žao mi ko psu. Zasad najbolji koncert ove godine odgledao sam iz ptičje perspektive. Inače mi se ne da penjati po stepenicama, no ovaj sam put u gužvi izgubio ljude, pa sam odlučio prošetati. Koja dobra odluka! Kakav sjajan koncert! Ako se ne varam, duboko u podsvijesti sam se pribojavao raspleta događaja koji uključuje puno novih dosadnih stvari i hladne elektronike, malo melodija... Boy, was i wrong. Odmah nakon nježnog i tihog uvoda, Notwist se odlučio riješiti svih najvećih hitova - 'One With The Freaks', 'Pick Up The Phone', 'This Room'... Jedna za drugom. Romantične djevojke u pojedinim trenucima čak su nadglasavale bend. Zborsko pjevanje živcira mnoge, ali meni je to bilo baš slatko. Ja sam glup, pa nemam stare albume Notwista nego samo 'Neon Golden', ali i te su starije stvari koje su malo više indie-rock, a malo manje inteligentna elektronika s razlomljenim ritmovima i emotivnim gitarama, zvučale super. Ma svašta ti momci rade - na primjer, odjednom uđu u psihodeličnu vožnju koje se ne bi posramili niti najveći majstori psihodelije (a i svi su oni već bili u tom lu-dom Kej-Setu). Pa se derem, u ekstazi. Pa pomislim na ljepoticu zvanu 'Off The Rails', a ovi je majstori odsviraju za bis. Sjajno, krasno, esencijalno. Mate je kasnije u Limbu cijelu večer opet opisao samo dvjema rječcama - 'sjajni ljudi'. Ponekad mi se čini da taj čovjek bira bendove za Kset po tom kriteriju - koliko su članovi benda dobri ljudi. I ne kužim kako ta metoda uvijek uspije. Između dva koncerta u Ksetu, svratio sam malo i u Zagorje u kojem se baš te subote, avaj, održavao nekakav uglavnom nu-metal hepening zvan 'Od Sumraka Do Zore'. Toliko očajnih bendova na jednom mjestu već dugo nisam vidio. Čak mi se konačno učinilo da je i tim zabočkim klincima (Zabok je, već znate, oduvijek 'žešći' grad od Krapine u kojoj svi slušamo reggae i niš nam se ne da, a i opaki su klinci u Krapini većinom pankeri, a ne metalci) dopizdilo. Najpoznatijem zabočkom bendu, Mahatmi (to su oni koje je čovjek s Terapije recenzirao, pošteno napisao da mu se stare stvari više sviđaju i ocjenio novi ep ocjenom 4 od 10, a oni su nakon toga popizdili i poslali im mejl iz kojeg, ako nisi pročitao recenziju, dobiješ dojam da su im se ovi s Terapije stvarno najebali obitelji u recenziji. A ono, fina, poštena, čak fanovsko dobronamjerna recka. Čudno), na kraju su koncerta fućkali i stari i mladi. Zaboravimo to. U biti, došao sam u Gjalski zbog Polja Lavande, ali vrlo brzo mi je postalo jasno da su Polja Lavande Polja Lavande, a ne Death Disco (drugi, meni nemjerljivo bolji Narančin bend). Upoznao sam i Pikija - simpatičan momak. Vratimo se u stari, dobri Kset. Kimiko je svirao kao predgrupa Tarwateru. U Kimiku sviraju dragi ljudi, ali ovaj su mi put bili zakurac. Psihodelične dionice zvučale su štreberski, vokal nesigurno, a ni ubij-zakolji-totalno-smo-ludi završetak koncerta nije izazvao željenu reakciju. Osim ako željena reakcija nije bila potpuno ignoriranje i mirno čekanje zvijezda večeri. Gledao sam i bolje Kimiko nastupe. Držim palčeve za dalje, ali ipak mislim kako je tom bendu potrebna jedna fina rekonstrukcija. I više spontanosti - psihodelična buka ne znači nužno spontanost. Naučili smo to, nažalost, uz Kimiko prije nekoliko dana. Ali velim, loši koncerti se događaju svakome. Tarwater su još jedni Nijemci. Ovaj put samo dvojica - Ronald i Bern. Imaju hrpu albuma koje nisam slušao, ali pošto većinu zvukova imaju snimljene na matricu, dobio sam dobar dojam kako to zvuči na albumima. Kraut, elektronika, istrzanost i hladna forma prekrivaju nešto što bi moglo zvučati kao sasvim 'normalna' pop pjesma. Holiga mi je čak tu i tamo rekao: 'e, ovo je hit'. Ja baš i nisam čuo neku veliku razliku između hitova i ne-hitova. Aranžmani i ugođaj cijelo su vrijeme na jednoj ravnoj liniji koju ne uspjevaju razmrdati niti ti vrckasti beatovi. Da ne spominjem tragikomično nepotrebnu usnu harmoniku koju je Ronald u jednom trenutku izvadio iz džepa. U biti, nije mi jasno zašto se neki bend odlučuje za zvuk i postavu koja nikad neće doživjeti ekstatične reakcije publike na koncertu. I kladim se da ovako dobre reakcije kao te večeri u Ksetu već dugo nisu doživjeli. Premda su, barem za Kset, i te reakcije bile smiješno plahe i nezainteresirane. Tarwater ima novi album 'The Needle Was Travelling' i možda ga preslušam, ako mi ga netko pusti i zamoli da ostanem. No no, nije sve tako crno! U četvrtak dvajsprvog su u Ksetu ambijentalni rock mladići Logh i domaći post-modernistički divljaci Texaco Motor Oils, u subotu vas zabavljaju ad-hoc psihodeličari Cerberus Shoal (i domaća Tigrova Mast), a u nedjelju Liarsi. Pa u ponedjeljak Xiu Xiu, pa čovjeku mozak eksplodira od svega toga. Svratio sam ove subote i do Močvare, ali nakon što sam čuo da Death Disco i Tigrova Mast neće svirati zbog predugačke tonske probe Leta 3, nije mi bilo žao što već u pola devet nije bilo karata. Kupili smo par piva, popili ih na nasipu i otišli na Selju & Čobana u Esce. Na putu do Savske, Holiga i Lazić su mi pokušavali objasniti kako je prošli album M Warda ('Transfiguration Of Vincent') puuuno bolji od novog ('Transistor Radio'). Ja se ne dam i tvrdim kako nam nakon dugo vremena dolazi lik koji je na kreativnoj špici. A da sam ja upoznat, jelte, s njegovim radom. Ovo sam dodao zbog Kseta u koji stalno dolaze likovi koji su na kreativnoj špici, ali ja nemam kurčevog pojma o njima. Naravoučenje: 'Transistor Radio' M Warda je zasad album godine, a koncert(i) Notwista u Ksetu koncert(i) godine. I još jednom, da vam se ureže - 23.5., Kset, M Ward. I još puno lijepih stvari prije toga. Lu-do. |
