NEW BOMB TURKS

2.12.2002. Koprivnica, Kuglana 2

Joj, joj, joj. Kako da ja sad to opišem? Mislim, New Bomb Turksi (u daljnjem tekstu NBT) su mi jedan od najdražih bendova sa nikad prežaljene Crypt etikete, bend zbog kojih sam u 90-ima ignorirao pojavu fantastičnih glazbenih elektro-igara i slušao "odvratni i odavno umrli, jooj kako smrdi" rokenrol.

Bend sa čijeg sam ljubljanskog koncerta neslavno zaustavljen na granici (a tko je još bio s tobom, ha? - op. ur.) i onako zasran&popišan vratio se u ZG, bend na čijem sam zagrebačkom koncertu uspio SVE ono što sam sve ove godine maštao. Bend kojem sam pisao, onako najgoretinejđerski, zato što su mi tih godina bili ono što su Matiji bili Smashing Pumpkins. Ma, ono u ponedjeljak je bio zapravo susret sa djevojkom koja ti je prva dala Ulaznicu U Njenu Intimu, nešto više od prve ljubavi, recimo. I, ja sad imam drugu, već smo više od godinu dana zajedno i super nam je. Slike Prve Prave Djevojke sam spremio na sigurno, super mi je - ali samo u uspomenama. Možemo biti prijatelji.
Ma serem, mada zaista mislim sve to.

I ne mogu sad hladno ispricati da je bilo 250 ljudi, da ih znam barem 125, da je Kuglana super mjesto za takve stvari i samo da su možda malo oko razglasa pažljivije, da su prije NBT svirali Babies možda najbolji koncert koji sam ih gledao i dajSvemogući da nastave tako sonično, da su Talijani Monkey Buzzness ništa posebno i da mi je žao što Viktor Vilić nije bio na koncertu. Baš mi je falilo ono njegovo gunđanje. Iako, ovo je zapravo moja priča o NBT. Ono, ploče koje nisu na prodaju… Kada jednog dana budem sinu objašnjavao zašto sam skupljao onolike ploče, "Destroy!oh!boy!!" će biti jedna od onih koje ću držati malo dulje od ostalih, ona mi je promijenila život i uljepšala brojne trenutke. I, kad sam u ponedjeljak čuo "Born Toulouse-Lautrec" nisam mogao a ne nasmiješiti se. Ne bih sada o tome, možda nekoga zanima da su svirali gotovo 70% pjesme sa prva dva (najbolja) albuma i da su složili repertoar tako da se nađe mjesta za Nini omiljenu "Girl Can Help It", jedan od najboljih rokenrol tekstova ikad.

Šteta što je prva asocijacija na NBT brzina. Nisam puno čuo da spominju genijalne tekstove Erica Davidsona, tog neumornog againstera, koji se nakon prvog bisa gonjen onim istim ludilom koje je i mene mučilo, u backstageu grizao za ruku i udarao u zid da se smiri…Oproštajna turneja vjerojatno sjebe emocije i plus još onakva svirka, potpuno ga razumijem. Kažem to za tekstove, šteta što je u rokenrolu tako rijetka artikulirana i inteligentna misao, a koja ne smrdi na konceptualno. Zaštitni znak NBT je i Jim-Motherfucker, simpatični gitarista čiji Flying-V isporučuje nuklearne udare i koji je izmislio one sjajne rifove. Basista mi je uvijek ličio na švalera i nikad mi se nije previše sviđao, a ni o bubnjarima neću. Jedan od prvih bendova koje je Epitaph primio pod svoje, prepoznali su njihovu kvalitetu i meni je samo žao što su albumi objavljeni za njih nezanimljiviji i možda su samo ubrzali ovu oproštajnu turneju.
Odsviranih satipo, s 2 bisa i ne znam koliko pjesama izmorili su me i podsjetili na sve one dane i noći u kojima smo preslušavali te albume, čekajući nove vijesti o dolasku nekog od Cryptovih bendova u naše krajeve. I, nakon Obliviansa, Spencera, Dirtys, Los Ass-draggers, Pleasure Fuckers, Revelators, danas žalim samo što nisam vidio Teengenerate i Jack O'Fire.

A što se NBT tiče, oni su na neki način zaokružili moje rokenrol devedesete, i sa užitkom se prisjećam tog i takvog veselja. Sumnjam da ću opet sa onakvim žarom iščekivati neku pošiljku iz Amerike, iako danas imam sličnih empetri-problema i sve se nastavlja, mada malo mirnije. Sad malo pažljivije osluškujem šta se događa u ofsajd situacijama, nećete me dvaput prevariti. Možda je istina da rokenrola-kakvog-smo-poznavali više nema, već dugo se nije pojavio neki uzbudljiv bend, oni Strokes ili Hives su previše pozeri i siguran sam da se ne mogu mjeriti sa, recimo, društvom iz Columbus, Ohioa. Ja se osjećam starije zbog toga i pokušavam dijalektički shvatiti upotrebu kompjutera, koji je definitivno postao nezamjenjiv. A bendovi kao Babies ili Madmen postaju podsjetnik na vrijeme u kojem je bilo mjesta za pivo, koncert i cure. U ponedjeljak sam postao svjestan toga.

primjedbe i cinične opaske na: tonisaric@inet.hr