MY BUDDY MOOSE, 30.9.2006., Zagreb , KSET
No, zato je koncert riječkih jenkija My Buddy Moose bio sjajan. Sjajan koncert i sjajna fešta, kako za nas u publici, tako i za njih na stejdžu. A njih je ovaj put bilo stvarno puno - osim fundamentalne (!) četvorke, pozornicom najboljeg malog kluba na svijeta šetali su Dalibor Pavičić iz Bambi Molestersa, Vatroslav i Vlado iz indie-rock atrakcije Casual Elvis, nečija sestra (koja je ipak djelovala malo previše... Kako se to pristojno kaže... Impresionirano) te 'riječki glazbenici Damir Tomić i Livio Hubička' (citat preuzet od preplaćene Kej-Setove PR službe) od kojih jedan lupa po bubnjevima, a drugi armoniku svira. Počevši od uvodne 'Heartbreak Hotel', pa sve do instrumentalnog bisa 'Crossing The Big River' (za vrijeme kojeg su se na stejdžu našli svi gosti i svi članovi benda - dakle, četiri gitarista, dva bubnjara i - pripremite se na ovo - dvije harmonike), My Buddy Moose su potpuno opušteno pokazali da su trenutno najbolji hrvatski koncertni bend, a svatko tko voli Wilco i Marah (znam da vas ima), voljet će i My Buddy Moose. Odsvirali su nam i pregršt novih stvari. Primjerice, krasna 'Scary Feeling' u svom finalnom dijelu ima više melodije i života od kompletnog opusa tri prosječna hrvatska rok benda zajedno (tako da je Touni apsolutno u pravu kad kaže da se 'razvijaju u pravom smjeru'), a bilo je i obrada. I bilo je veselo - nisam vidio čovjeka koji se nije sjajno zabavljao, majke mi. Matku je pukla žica na mandolini čim ju je primio u ruke, ali zašto bi to ikoga smetalo? Bilo je i valjanja po stejdžu. Ma bilo je super, a kraju smo se svi odšetali do Spunka, odgledali Welcomin' Committee In Flames i nakon svega toga otišli doma - pijani i sretni. p.s.: Rekao sam svima, rekao sam Benčiću, reći ću i vama - nevjerojatno je koliko Lukin američkiengleski danas zvuči bolje nego na onom demu kojeg je u Pazi Rubrici recenzirao naš Touni. Koliko god me neuvjerljivi naglasak tada odbijao od benda My Buddy Moose, toliko se danas veselim svim budućim koncertima istih. |
Plan je bio ambiciozan - nakon My Buddy Moose (foto je sa INMUSIC festivala, Šalata, by Darko C. ) u subotu, trebao sam pogledati i Andrea Williamsa u nedjelju te Goribor u ponedjeljak, ali znate kako kažu, every little thing must go wrong. S obzirom na reakcije apsolutno svih ljudi koji su se zatekli na koncertu kultnog jebača Williamsa (uključujući našeg Tounija, pa i organizatora samog koncerta), u nedjelju nisam propustio ništa za čime bih trebao žaliti (a propustio sam zbog posla, jebemu, nedjelja mi nije nedjelja bez popodnevnog nogometa, a pošto sam u subotu bio vani, ostalo mi nekog posla za obaviti). 
