MUSE, 09.10.2007. Zagreb, Dom sportova
setlista: knights of cydonia / map of the problematique / hysteria / supermassive black hole / butterflies & hurricanes / feeling good / apocalypse please (short) / soldier's poem / invincible / starlight / time is running out / plug in baby / new born tekst: miroslav sušnik foto: predrag brlek - pedja |
..."čuj stari/stara, ideš na muse?"..."uh, da, to se ne propušta, konačno neki recentni bend nastupa i kod nas, a ne neka glazbena gerijatrija"...otkako je lupa promotions najavila datum dolaska jednog od najatraktivnijeg benda današnjice, a čije koncertne kritike dobivaju samo superlative, takvi dijalozi mogli su se često čuti među ljubiteljima dobrog zvuka...interes je izgledao toliki da je čak koncert prebačen iz cibone u veliku dvoranu doma sportova, a i posjetitelji utakmice dinamo-ajax imali su posebnu pogodnost da ulaznice kupe po povoljnijoj cijeni (možda se samo zdravko mamić folira da sluša cigane i narodnjake, kad ono doma potajno "nafrlji" muse, radiohead, placebo ili morrisseya - yeah, right), a i sponzori bili počašćeni gratis ulaznicama...neki od domaćih medija također su prenosili izjave članova benda kako obožavaju stadionske i dvoranske nastupe, a koji pak mahom budu uvijek rasprodani...vjerujem da su to također očekivali i od "europske" publike u hrvata...ali zašto bi mi ispunili očekivanja, kad smo poznati da prkosimo bogu, vragu a i samome hagu...uz najavljen početak u 20 sati, pola sata prije toga ispred doma sportova nije bilo više ljudi nego obično kad se ljeti obližnji stanari skupe da "točaju" noge u obližnjoj fontani...neko nategnuto opravdanje pronašao sam u činjenici da je kao predgrupa najavljen bend adastra, jerka marića, bivšeg člana jednog od iritantnijih i precijenjenih bendova, flare, uz njegovu iritantniju i još više precijenjenu sestru i pjevačicu anđu marić...luksuz takve iritacije nisam ni sebi mogao priuštiti, pa sam u dvoranu ušao poslije njihovog nastupa...u predvorju dvorane standardno muvanje posjetitelja, ali se začudo vrlo lako dolazilo do šankova...što mi odmah bilo sumnjivo...nije vrag da nitko nije žedan, ili adastra posjetiteljima dijeli poklon bonove za neki trgovački lanac u vrijednosti od 1000 kuna onima koji kupe njihov album, ili pak deja vu koncerta tool tj. propuh u dvorani...nažalost po prisutnu publiku i samog organizatora, ovo treće je ipak bila prava stvarnost...brojka od ca. 3000 prisutnih posjetitelja premala je za cijelu halabuku i medijsku promociju oko ovog koncerta, a ta činjenica zasigurno neće pomoći da postanemo neki barem regionalni centar aktualnih koncertnih zbivanja (ljubljana je već par godina unazad u teškoj "banani")...nadam se da će lupa promotions i dalje nastaviti s dovođenjem ovakvih atrakcija, iako im ta tri zadnja "velika" koncerta (korn, tool, muse) prošla ispod očekivanog prosjeka posjeta...s obzirom da se i sam smatram nekim poklonikom benda, od muse sam imao puno očekivanja, koja su s obzirom na gore navedeno, nasreću, ispunili...početnom knights of cydonia, odnosno posljednjim singlom, odmah su uvukli prisutne u svoju bogatu zvučno-vizualnu spiralu koja nije gubila na snazi do samog kraja koncerta...ogromna bina velike dvorane bila je maksimalno iskorištena da pruži rijetko viđen vizualan ugođaj, što je uključivalo 3 velika videozida, 5 svjetlosnih tornjeva i pratećih reflektora te nezaobilaznu dimnu zavjesu...punina zvučne slike bila je neopisiva, uzevši u obzir i činjenicu da je izvodi trojac s pridruženim članom na gitari, sampleovima i pratećem vokalu...dodatan vizualan efekt pružao je i djelomično futuristički klavir, s prozirnim poklopcem, koji se savršeno uklopio u cijelu scensku koreografiju, naravno, ne samo za ukras...muse doslovno nose epitet jednog od najboljih bendova uživo, s obzirom na energiju i predanost koju ulažu u izvođenju svojih pjesama, bilo da sviraju samo hitove ili neke druge pjesme sa svojih albuma...samouvjerenost im daje i njihova sviračka sposobnost koja se dala zamijetiti u improvizacijama na početku pjesama...a kod takve izvedbe zapravo nije bitno što izvode, već s kojom lakoćom stvaraju glazbeno-vizualnu sinergiju između izvođača i posjetitelja...stoga i pomanjkanje direktne komunikacije s publikom (koja često izvođačima služi da umjetno podignu atmosferu ili prikriju svoju bezvoljnost svirke uživo) ovaj puta se nije pokazala nedostatkom, koja bi dužim stankama dovela do disharmonije ovako savršenog nastupa...publika je ionako bila oduševljena cjelokupnim doživljajem, pri samom kraju čak i baloni poletjeli, a iz kojih bi, eksplodirajući, padale konfete...sat i pol vrhunskog spektakla uz jedan bis nekome možda premali koncertni obrok, ali zato glazbeno bogat i vizualno začinjen...gospodi mattu bellamyu, chrisu wolstenholmu i dominicu howardu (s poštovanjem zaslužuju da im se navedu imena), skupnim imenom muse, želimo što skoriju teleportaciju u naše krajeve i putovanje njihovim zasad uzlaznim zvjezdanim stazama. 
