MARIZA - 03.10.2006. Beograd, Sava Centar U Beogradu je bilo jako toplo za ovo doba godine, portugalskih prosječnih 24 - 25 stupnjeva po Celzijusu. Jesenas sam ženu vodio da gleda Darkwood Dub pa sam joj ostao dužan jedan koncert po njenom ukusu. Izbor je pao na Marizu, danas najpopularniju portugalsku fado pjevačicu. Nisam i nikada neću otići nepripremljen na koncert kao što je to bilo sinoć. O fadu znam malo, tek toliko da je to tužna muzika, specifična za Portugal, konkretno za Lisabon. Malo sam slušao Madredeus i ono što se meni sviđa, (Electronico, 2002) svi pravi ljubitelji fada su popljuvali. Ah, taj etno zvuk, nikako da nam se putevi ukrste. Iskreno rečeno, pripremao sam se da stoički izdržim 90-ak minuta među 3000 fanova, ljudi svih dobi i stilova. Koncert počinje na vrijeme, sa malim zakašnjenjem uglavnom zbog ljudi koji vole da poslijednji uđu u dvoranu (to nikada neću da shvatim). Za početak na sceni su tri muzičara - portugalska gitara (bio sam ubjeđen da je to mandolina), akustična gitara i akustični bas. Oni počinju da sviraju a kada se iz mraka pojavljuje Mariza publika je pozdravlja bučnim aplauzom. "Dobra večer" - bio sam uvjeren da će to biti sve što ću da razumijem večeras. Prva pa druga stvar, pa tri gudača na sceni (čelo, viola, violina), pa jedna brža stvar - više nego dovoljno da shvatim da sam se u startu prevario. Mariza suvereno vlada scenom, provocira publiku dužim pauzama u pjesmama, izmamljuje aplauze i nastavlja da pjeva. Prateći muzičari su sjajni, savršeno usvirani, zvuk je odličan, svjetlo fantastično. Mariza počinje da priča na simpatičnom engleskom. Priča sa publikom, objašnjava fado, svoju prošlost, priča o životu. Skoro svaku pjesmu najavi, publika je oduševljena, Sava Centrom odzvanja portugalsko ŠŠŠŠŠŠ i RRRRR. Na sredini koncerta pojavljuje se i bubnjar, možda je bolje reći dobošar jer čovjek svira na dobošu koji izgleda kao da je improviziran od kože i granja minut pred koncert. U jednom trenutku započinje furiozni doboš solo u trajanju od skoro pet minuta. Svašta sam mogao da očekujem na ovakvom koncertu ali ovako nešto NE, u svakom slučaju NE. Naravno, to zvuči sjajno i publika to zna da nagradi. Poslije otprilike 70-ak minuta Mariza se zahvaljuje publici i najavljuje zadnju pjesmu. Bila je previše ozbiljna pa je nekoliko prisutnih stvarno izašlo iz dvorane. Kakva greška, jer ono što je slijedilo jesu dva bisa, duga koliko i sam koncert. Mariza silazi u publiku, priča sa ljudima, pjeva pjesme koje publika traži. Prvi bis završavaju sa, kako ona kaže, jako starom fado pjesmom ali sviraju bez ozvučenja. Još jednom se vraćaju na drugi bis i tada Mariza više ne može kontrolisati svoje oduševljenje pa najavljuje povratak u Beograd i snimanje live albuma. Cijela dvorana je na nogama a za kraj ona traži da svi pjevaju sa njom par riječi na portugalskom. Najkraće rečeno, sjajan koncert i događaj. Stigao sam od jučer dva puta preslušati njen zadnji album Transparente iz 2005 godine. Ne razumijem o čemu pjeva ali jako mi se sviđa. |
