MAMBO KURT

31. 5.2003. Zagreb, Kset

Počet ću s krajem, kao u Feralu. Koncert godine. Te večeri u KSETu nam je bilo zabavno, kao na nekom najboljem dočeku Nove Godine koji možete zamisliti. Za uvod neću ništa o Mambu, nisam ni ja ništa znao prije koncerta, osim sjaja u očima prilikom prepričavanja nekog koncerta koji možete primijetiti u oku sugovornika, sjećao sam se samo priloga sa Vivecvaj, i to je bilo sve.

Mambo je bio već u Zagrebu, prošle godine, i pošto je odaziv i reakcije gledatelja bio nevjerojatan, Mate je ovaj put napravio dva koncerta za redom. Pa da svi stignu fino pogledat. Još su za predgrupu pozvali izvrsne GinaLolobrigida, dvije cure koje na zvukove elektronskih 80-ih ispjevavaju sjajne stihove osnovnoškolskog uzrasta, kao za Lastana, prikazuju ih na grafoskopu, uz genijalnu koreografiju. Sve je pretjerano ejtis, odvratno kičasto i glamurozno, pa zato i neodoljivo. Slijedeća velika stvar zagrebačkog homoseksualnog kruga. Ali kao predgrupa i zagrijavanje za Mambo Kurta - savršeno.

Mambo Kurt je 30inešto godišnjak, obučen u smiješno odijelo, obuven u bijele čarape i bosavskoposavske mokasine. Svira orgulje, ritam mašinu, sintisajzer-štoliveć-smještene u ostarjeli pianino, na kojem je loša svjetlosna kugla, nađena, vjerojatno, u nekom provincijskom disco-clubu u blizini Dresdena.

Mambo Kurt počinje sa Highway To Hell. Mambo Kurt koncipira svoj nastup ludim obradama ključnih mjesta glazbene pop kulture, od ACDC preko Depeche Mode i Radiohead do Fugazi. I sve ludo obrađeno, promijenjenim aranžmanom odlilično odsvirano i otpjevano taman koliko treba a ramboamadeusovski duhovito najavljeno. Vidi se da čovjek jako voli te pjesme, da su mu super uz ono "ali…dajte ljudi, poslušajte malo o čemu se tu radi". But-I-like-it sistem. Ja neću sad ić na teren koji pripada klikovski popločenim terminima i sociologiziranju, ali vjerujte, dalo bi se o onome ispisati tisuće objašnjenja. Mada, Kurt nije lud. Samo se (i nas) dobro zabavlja. To je uglavnom radio nekih 2ipo sata i vjerujem da će se svaki posjetitelj onoga sjećati još dugo svih onih stagedivinga, one simpatične male crnkice koja je zavodljivo plesala oko Mamba, onih tipova što su škropili pivom i mineralnom, pa onog majstora što je s galerije KSETa izveo stagediving, a o onom vlakiću na kraju svega uz pijane zvuke odvratne poloneze…pa da: zbog toga i idemo van subotom, zbog takvih stvari i slušamo muziku! Šteta što nisi bio, Matija. Dođi nagodinu, svakako.

pet retro zvjezdica ispisao: tonisaric@inet.hr