| MADREDEUS
Pripisao sam to manjku koncentracije i došao u Lisinski pun očekivanja. Na Dervišima je bio pun, ali sada je bio prepun. U cijeloj dvorani je bilo valjda desetak praznih sjedala. Poslužio sam se starim trikom: zanemario sam kartu za mjesto negdje otraga i sjeo u sredinu naprijed, gdje sam uspio naći prazno sjedalo. Baš među najboljim mjestima obično ima praznih sjedala jer tamo dobijaju karte razni VIP gosti, koji se često ne pojave. Na stage dolaze četiri prosijeda gospodina u odijelima, trojica naoružani akustičnim gitarama (jedna bas) i jedan sintesajzerom, te dama u večernjoj haljini. Kreće koncert a ja negdje od treće pjesme pomalo drijemam. Ona pjeva o ljubavi i tugi, ali to je ljubav bez strasti i tuga bez bola. Umiveno, čisto, suzdržano. Vrhunski odsvirana, i sofisticirana glazba koja meni ne prenosi gotovo ništa. Tekstovi, koje sam pročitao na internetu, su lijepi i zanimljivi, ali u trenutku dok ih ona pjeva na portugalskom, također ne znače ništa. Moj je bogohulni dojam da je to glazba za restorane. Ugodna i nježna podloga uz koju se može fino jesti. To je koncert za bogate kultur-šminkere koji kupuju glazbeni ukus po cijeni od 600 kn za sebe i curu. Da, dobro ste pročitali - karte su išle za 250-300 kn. Zato sam opet bio sam u Lisinskom, jer rijetko nađem nekog tko bi htio kupiti kartu po takvoj ili sličnoj cijeni i ići samnom. Sva sreća da sam sreo prijateljicu za vrijeme pauze i to me razbudilo, tako da u drugom dijelu koncerta nisam nijednom zaspao iako se nastavilo u istom tonu. Možda sam u krivu. Možda, usprkos tome što već 20-ak godina intenzivno slušam glazbu, još nisam dovoljno zreo za Madredeus. Možda bih trebao zavidjeti tim silnim glazbenim sladokuscima koji su napunili Lisinski i pokazali da imaju više i sluha i novca od mene. Ali sumnjam.
|
