LAKA, 6.5.2008., Zagreb, KSET

Okej, znam da bi ovo trebala biti recenzija Lakinog koncerta u KSETu, no teško je žabu u vodu natjerati. Obećajem da ću početi pisati o Laki najkasnije do sedmog odjeljka, a uostalom, Darko mi je rekao da je dobio hrpu fensi-šmensi fotki s dotičnog koncerta (na ZbrdaZdola je sadržaj uvijek bio važniji od forme, osim kad je i sadržaj pomalo padao u drugi plan zbog toga što svi mi koji smo ikad pisali za ZbrdaZdola obviously imamo i privatne živote, poslove i posliće koji nam donose novac - šteta što barem Darko ne uspjeva zarađivati skromnu mjesečnu plaćicu od nepostojećih ZbrdaZdola sponzora. Sponzori, jebat ću vam majku, platite Darku nešto para, pa ćemo napraviti redizajn i uvesti opciju spajanja usamljenih romantičara uz pomoć stupidnih facebook aplikacija koje ćemo rado inkorporirati te, uostalom, i reinventirati ako treba - uz simboličnu naknadu, naravno. Je li tako, Darko?), dakle tu i tamo možete presjeći čitanje ovog napornog i posve nepotrebnog monologa pogledom na luckastog Laku i njegovu sestru također.
Što sam ono htio reći? Ah da, Močvara je neki dan zatvorila svoja vrata. Iskreno, ne bi me začudilo da najesen ponovo otvori svoja vrata, ali okej, pretvarat ću se da stvarno vjerujem da je ovo definitivni kraj. No dobro. Kako nikad nisam vjerovao u objektivne poglede na, kajaznam, 'urbane fenomene' i takozvane objektivne istine koje bi iz takvog načina promišljanja trebale isplivati, dozvolit ću si da budem iritantno subjektivan, kao i uvijek uostalom. Doživio sam hrpetinu divnih trenutaka u Močvarama, i u onoj staroj u Runjaninovoj gdje je sad smješteno popularno okupljalište mladih 'Krivi put' poznato po gazdi čudaku i činjenici da se skoro pa nikad tamo ništa ne događa a uvijek ima ljudi, i ovoj novoj na Savskom nasipu.
Što se stare Močvare tiče, sjećam se dana kad sam se preselio u Zagreb. Nakon što su mi Đoko i Ilirka prebacili stvari u moj prvi (u sad već ogromnom nizu) zagrebački stan na Folki, točnije sobu, prvo što smo napravili je bio odlazak u Močvaru. Močvara je prva adresa, ne računajući adresu tog stana u kojem sam živio idućih šest mjeseci, koju sam uopće posjetio kao student koji konačno živi sam, u Zagrebu. Ne sjećam se da li je netko svirao, ali sjećam se da sam nekoliko dana kasnije došao solo, naručio pivo, sjeo i slušao neki jazz. Na zatvaranju te stare Močvare čak sam i svirao, mislim da je i Ilirki i Đoki i Žabi i meni to najdraži koncert ikad. Dobro, Žabi je vjerojatno draži onaj u Našicama, jer su mu Našičani skandirali: 'Žaba, Žaba, ti si najbolji bubnjar'. Puno lijepih trenutaka.
Onda su URKovci neko vrijeme bili bez prostora, no nisu se predavali. Snalažljivo kakvo već jest, vodstvo Močvare popričalo je s gradskim moćnicima tik pred izbore, a nakon što je i sam Ljubo Ćesić Rojs potvrdio da je bivša tvornica Jedinstvo slobodna i da se 'može uzet', Močvara je započela svoj drugi život. Bilo je i tamo lijepih trenutaka, no što se glazbenog programa tiče, Močvara se u zadnjih nekoliko godina nije mogla ni pokušati mjeriti s Matom Škugorom i njegovim koncertima u KSETu, a kasnije i u SC-u. Bez obzira na to, skidam kapu Močvari, došao sam i ja popiti zadnje pivo (bez obzira na to radi li se o zadnjem pivu ikad ili zadnjem pivu ove sezone) nakon koncerta Leta 3 u nedjelju. Šteta što me u zadnje vrijeme nasip asocirao više na nedjeljni nogomet nego na Močvaru, ali to je zato što me glazbeni program nekog kluba zanima nemjerljivo više od kazališnog, filmskog, književnog ili likovnog. Eto. Jel jasno? Jasno.
Kad sam već spomenuo Matu Škugora i SC, bio sam i na nekoliko koncerata ovogodišnjeg Žednog Uha, no kako sam na Undo zakasnio, pola koncerata Kimiko i Notwist propustio ćaskajući s ljudima iz nekih prošlih života s kojima se nisam vidio već stvarno predugo, o jazzu Townhouse Orkestra bih mogao samo improvizirati, a Zu nikad nisu bili moja šalica čaja, mogao bih vam eventualno reći par riječi samo o sjajnom nastupu Damira Avdića. A njega je, vjerujte mi, puno bolje gledati uživo nego čitati o istom. Nekako često u zadnje vrijeme odustajem od koncerata bendova koje sam slušao, a nisam potpuno popušio, tako da sam upravo iz tog razloga propustio i oba velika koncerta ovogodišnjeg Žednog Uha, Shellac i Gang Of Four. Bit će još sjajnih koncerata u organizaciji SC-ove 'Kulture promjene' već ovog mjeseca - 19. u Teatru &TD sviraju Castanets, 21. su u istom prostoru Six Organs Of Admittance, kao i 25. Why?. 27. su Audrey i Southerly u Polukružnoj, a Antenat i Dbau Iza Đale su 30. u PAUKu. Mašala.
U KSETu se isto povremeno događaju lijepe stvari - tek sam sad skužio da u vrijeme dok ovo pišem, tamo sviraju bivši Dead Moon, odnosno Pierced Arrows, a danas (četvrtak, 15.) su u KSETu TobićTobić Idol Mladih, Krš i Radost!. A ima još par koncerata do kraja mjeseca, provjerite zanima li vas štogod.
Dakle, Laka. 'Originalni i opičeni Laka' nije baš toliko originalan i opičen, no da će na ovogodišnjoj Euroviziji stršati kao punč u govnu - hoće, da. Sandra i ja smo malo zakasnili na koncert i čini mi se da smo ušli u KSET u najgorem mogućem trenutku, kad je Laka, zahvaljujući činjenici da je u zadnjih deset godina uspio napisati isto toliko pjesama, odlučio odsvirati nekoliko obrada. Nikad nisam volio EKV, tako da su me dvije njihove pjesme ostavile potpuno hladnim, a 'Miki Miki' u izvedbi sestre Mirele (istu stvar su obradili i Oružjem Protivu Otmičara koje sam gledao ranije ove godine na Brucošijadi FER-a u SC-u. Opet su imali novu pjevačicu, opet su bili raštimani, no i dalje su slatki) je otkrila samo to da se Mirela puno bolje osjeća na stejdžu nego što pjeva. No dobro, lijepo od Lake što joj pruža priliku da se putuje i zajebava s njim, pa čak i da zaradi pokoju konvertibilnu marku, kunu, dinar i euro.
Nakon obrada, Laka je otpjevao sve svoje pjesme. One koje smo propustili jer smo zakasnili je otpjevao još jednom, pa u biti nismo propustili ništa. 'Zec' je, na primjer, stvarno super pjesma, s užasno catchy refrenom, ali svaki put kad slušam drugu strofu te pjesme, primim se za glavu. Naime, ionako ne baš produktivnom Laki kao da nestane inspiracije već nakon prvog refrena, pa onda počne pjevati o ljudima koji lažu i kradu. Istu šablonu ponavlja i u 'Zecu' - nakon prvog refrena odjednom počne improvizirati nešto o tome kako se nije uspio 'nakrast para' i kako će 'ostat sirotinja'. Možda Viskijeva teza o tome kako je Laka negdje na pola puta između kulera i idiota i nije toliko daleko od istine. Da se razumijemo, meni je Laka prvenstveno simpatičan lik, s par dobrih pjesama i još par dobrih refrena. Vidjet ćemo što će napraviti nakon 'Eurovizije'.
I da, šteta što mu članovi benda (koji dobro sviraju i sve to, ali) ne slušaju malo bolju muziku. Čuje se to. Laka je dosad vjerojatno tisuću puta ponovio kako voli Bjork, Radiohead, Modest Mouse i još neke dobre, pa i nebitne bendove, ali nekako mi se čini da mu ekipa iz benda sluša neke druge bendove i izvođače. Što me dovodi do mog glavnog zaključka. Ja bi Laki rado spržio neke mp3ce. Recimo, Of Montreal. Kladim se da ih nikad nije slušao, a stvarno mislim da bi mu se sviđali. Još kad bi skužio tekstove - eto Laki novog omiljenog benda. Laka, ako ćeš se ikad guglati, pa te put nanese ovdje, evo ti mejl ispod, pa se javi. Ja tebi spržim mp3ce, a ti platiš pivo, može?
mhabijanec@hotmail.com |