KORN, 03.07.2007., Zagreb, "Šalata"

Samo dva dana nakon Type O Negative, u Zagrebu su nastupili i Korn, grupa čije su gostovanje fanovi dugo priželjkivali. Iako su prije 2 godine nastupali na prepunim ljubljanskim Križankama, u Zagrebu se okupilo nekih 2.500 posjetilja. Uzevši u obzir da je među njima bilo i 400-tinjak akreditiranih osoba. Među kojima se nije našao nitko s našeg webzina, zahvaljujući neprofesionalnosti i začuđujućoj aroganciji organizatora, a čije najave koncerata držimo od trenutka same objave pa do samog trenutka događanja. Da ne govorim o tome da često naši čitatelji zovu nas da bi se raspitali o istim koncertima koje radi ta organizacija te im pružamo iste. A da ne govorim i o činjenicama koliko vremena postojimo te da bez problema nam odobravaju akreditacije u drugim europskim državama, i to organizatori većeg kalibra od dotičnih. I da, namjerno ispustih njihove ime. Ovaj put nisu zaslužili da im se napiše, makar i u negativnom kontekstu.

No, vratimo se mi samom koncertu. Kao uvertira samim Kornovcima nastupili se naši Popeye i Father. Popeye sam propustio, dok za riječke Father mogu reći da uopće ne zvuče kao da su band iz Hrvatske. Što je već i samo po sebi dovoljno. Naravno, ne želim time reći kao da zvuče kao neki band iz Rumunjske ili Albanije, već da je njihova uigranost, kvaliteta pjesama i scenski nastup na visokoj razini, pa ne čudi ni činjenica da strani promotori sve više zainteresirani za njih. Uostalom, iz Rijeke su, grada koji u kontinuitetu svako malo iznjedri neki dobar band. Nakon što su dobro prodrmali i zagrijali pridošlu publiku, euforija je sve više rasla u iščekivanju nastupa samih zvijezda večeri. U zadnje dvije godine Korn su ostali bez gitariste Briana "Head" Welcha i bubnjara Davida Silverie. Prvi se posvetio ponovnom pronalasku smisla života te vjere u Boga, između ostalog boravio i u Hrvatskoj, a potonji je kao privremeno "van stroja" zbog osobnih problema s ostalim članovima, što ostavlja prostora za špekulacije o općenito njegovom povratku u matičnu grupu. Stoga originalni članovi, Jonathan Davis (vokal), Reginal "Fieldy" Arvizu (bas) i James "Munky" Shaffer (gitara) kao pridružene članove na ovoj turneji imaju Zac Bairda (klavijature), Kalen Chasea (prateći vokal, perkusije), Clint Lowerya (gitara), Michael Jochuma (perkusije) te Joey Jordisona (bubnjevi). Zadnji navedeni je zapravo sama zvijezda kao i ostali Kornovci, jer potječe iz također prvoligaškog numetal banda Slipknota, a čije su usluge za zadnji album i turneju također tražili i legendarni Killing Joke, prije pronalaska novog bubnjara. Početna Here To Stay izazvala je odmah erupciju oduševljenja među fanovima, tako da se nakon par taktova u prvim redovima skupila "divlja horda" koja se nije rasipala do samog kraja koncerta. Brian Mol(o)ko iz Placeba nije jedini koji nosi suknjice na pozornici, tako i pjevač Jonathan, iako je ta njegova ljubav zapravo vezana uz kilt i škotsko porijeklo kojeg uvijek vrlo rado ističe. Kad se uz to doda i fascinantan stalak za mikrofon, specijalno izrađen od strane poznatog švicarskog umjetnika H.R. Gigera, teško je ne pratiti njegovu pojavnost na sceni, na kojoj suvereno vlada.

Sam band djeluje veoma uigrano i potpuno predano sviračkom užitku, u čemu pak pretjeruje prateći albino perkusionist i vokalist, koji svojom iritantnom pojavom i prenemaganjem (a možda čovjek stvarno uživa) bolje pristaje u band kalibra Twisted Sisters ili Spinal Tap. No zvuk je moćan i razarajući, u tolikoj mjeri da s početka nastupa gitare bile toliko "narašpane" da pomislih da će prepiliti one prazne tribine na Šalati. A publika razvaljuje zajedno s njima, pjevajući ako već ne sve riječi, onda barem riječi refrena, tako da usprkos neočekivano malom broju posjetitelja nije bilo mjesta postizanju i slabijeg "štimunga". Uz već spomenuti originalni trojac iz grupe, tome je najviše pridonio Joey Jordison na bubnjevima, čija baražna paljba po bubnjevima cjelokupnu glazbenu sliku čini još više bogatijom. Osim numetalaca, ni oni pravovjerni metalci nisu ostali zakinuti, s obzirom da su Korn u pjesmi Shoots & Ladders uklopili pjesmu One od Metallice, a i sam basist Korna nosio je na nastupu majicu od Iron Maiden. Uz pjesme poput pjesme Somebody Someone, Falling Away From Me i got The Life, Korn su odsvirali i Evolution s albuma čiji je izlazak najavljen za 31. srpnja ove godine, a koja sudeći po reakcijama nimalo nije razočarala fanove. Regularni dio koncerta završio je s Y'all Want A Single i mislim da nije potrebno naglasiti da je nakon toga uslijedio koncert ljudskih (i nekih neljudskih) urlika koji su ih pozivali na (očekivani) bis. A on započeo s Twisted Transistor. U publici opet stampedo, euforija, krkljanac, znoj, tenisice i udovi na sve strane, ali ni Kornovci ne štede sami sebe, doslovce svoju energiju koju ulažu u nastup prenose i na publiku, što pak ista mogla itekako osjetiti. Za razliku od hrpe zvučnih imena koje dolaze u Hrvatsku po prvi puta samo da bi "tezgarili". Uz sve to, neobično pozitivna gesta samog banda koji zadnju stvar na koncertu, Blind, posvetio nedavno poginulom Marinu Zriletu, jednom od njihovih velikih fanova iz Hrvatske.

Ma koliko god se neki trudili popljuvati Korn kao čisto iskomercijaliziranu i bezličnu grupu, iako glazbeno najiventivniju, u tom glazbenom bastardu metala, hip-hopa i ostalog zvanom numetal, oni koji bili na koncertu (a i na onom ljubljanskom) zasigurno su se mogli uvjeriti u suprotno, a ostali - nabijem vas - na gajde.

Setlista:

Here To Stay / Twist / Good God / Coming Undone / Somebody Someone / Falling Away From Me / Right Now / Shoots & Ladders ~One / Divine / Got The Life / Evolution / Y'all Want A Single

bis: Twisted Transistor / Freak On A Leash / Clown / Throw Me Away / Blind

Tekst: Miroslav Sušnik