HIR, HIR, HIR

JOSIPA LISAC
10.6.2005. Banja Luka, dvorana OBILIĆEVO

Josipa je nastupala u Banjoj Luci zadnji put prije 15 godina. Pjevala je ispred 50 ljudi u jednoj diskoteci. Večeras je Josipa ponovo gostovala u Banjoj Luci, ali ovaj put je pjevala ispred 1150 ljudi. Nikada nisam slušao i gledao Josipu Lisac u isto vrijeme, ali sam je jednom slušao i to u Dubrovniku. Mislim da je pjevala za neku elitu i zvučala je božanstveno, iako smo bili udaljeni oko 150 metara od nje. Danas mi se pružila prilika da to sve spojim u jedan mozaik i uvjerim se u sve te super priče koje sam slušao svih ovih godina.

Josipa je banjolučkoj publici pružila dva sata starih, nezaboravljenih hitova u aranžmanima prilagođenim današnjem trendu uz mješavinu klasika bluza, jazza, roka. Koncert je bio profesionalno odsviran, a njen nastup totalno opušten, uz gomilu emocija koje su jednostavno preplavile i nju, i gitaristu i ostatak benda, publiku, miliciju, obezbjeđenje (ovo zadnje dvoje je samo malkice upitno), ma jednom riječju sve. Da reflektori osjećaju, ma i njih. Društvu koje je bilo samnom, nije bilo nimalo teško dopustiti da ih emocije prevladaju i da osjete onaj divan osjećaj kada vam se "dlake na koži naježe" i kada negdje duboko iz vas krenu suze koje su davno trebale biti isplakane.

Moram iskreno priznati da me Banja Luka nije iznenadila kad je napunila čitavu dvoranu. Iskreno, očekivao sam da će biti mnogo više ljudi i to razočaranih što nema više karata na prodaju. Možda da je koncert bio negdje vani kao što je to i bilo planirano, možda bi bilo više ljudi. Dvorana je bila popunjena taman koliko treba da bude onoliko koliko može da stane u dvoranu predviđenu za ukupno 1200 osoba. Moglo se pristojno probijati kroz redove, što sam ja i učinio sve do bine, s namjerom da joj oduzmen dijelić duše, fotografijom. Približavajući se bini, ispred mene se pojavila gospođa koja svakako sa "muške strane" zaslužuje jedno sofisticirano okretanje. Gospođa sva otmjena u svojoj graciozno, opuštenoj figuri, sigurna u sebe, čvrsta i jaka, a tako nježna i blaga kada se prepusti. A to je upravo učinila. Ne znam kako Jopisa regauje na ostalim koncertima, ali znam da u Banjoj Luci djeluje vrlo emotivno. Pozitivna energija kojom je publika uzvratila Josipi ispunila je koncertnu dvoranu i doživjela svoj vrhunac kada su po publici počeli padati baloni, koji su bili zavezani na plafonu. Kao i na svakom koncertu nađe se pokoji pozer, u Zagrebu i Beogradu su to oni fensi pozeri (vidjeti i biti viđen), dok su Banjoj Luci to samo pozeri ljakare, koje su došle samo da popiju pivu i smuvaju ribu. Ima i fensi pozera, ali oni su sada zanemarivi.

Ono što mi se nije svidjelo jeste izlazak na bis i to dva puta. S obzirom da sam bio na mnogo koncerata, mogu slobodno da sudim o tom bisu i da kažem da ako sviraš, sviraš i to je to. Nema izlaženja ponovo, paljenja publike, foliranja, pjevanja namjerno zaboravljenih hitova. Međutim, mislim da je Josipa izašla na bis jer su je emocije tako jako udarale, da nije imala snage da im se odupre. Koncert je trajao puna dva sata, a mislim da većina ljudi nije ni osjetila kada su prošli.
Nažalost, kako to biva na koncertima, svaki mora imati neki defekt. Na ovom je to bilo ozvučenje, koje se na sredini popravilo, na malo bolje. Čak je i Josipa u jedom trenutku kroz svoj uljudno i dovoljno šaljiv način rekla toncu da se njen mikrofon slabo čuje. Ali publici to nije smetalo, generalno su navikli na loš zvuk. Bitno je da su se banjolučani sjajno zabavili i da je dvorana bila prepuna, iako za cijenu karte možete da pojedete dvije ćufte sa prilogom kod Zore, salatu i popijete pivo.

Epilog: Josipu Lisac bi radije slušao i gledao u baru koji ima dosta sjedećih mjesta, kao i podijum za ples, a sve to uz laganu klopu, vino i svoju djevojku. Ovako je to bilo uz pivo, dim cigarete, masu ljudi i moju djevojku.

R.P.
Ratko Pilipović