Jelen Pivo Live festival, Beograd 7. i 8. 09.2007. Baš sam se veselio ovom festivalu. Ali, nažalost ništa. Ostadoh jedva pola prvog dana, otjeran hladnoćom i bezobraznim kašnjenjem nastupa čija je satnica, ko za vraga, bila istaknnuta na nekoliko velikih panoa unutar festivalskog prostora. Možda sam i ja sam kriv. Odavno sam planirao da idem i tu sam napravio grešku. Zakleo sam se sam sebi da neću ništa planirati još 1991 jer tada sam se veselio maturalcu na koji nikada nisam otišao. Izbio je rat. Jelen Pivo Live Festival je, poslije zagrebačkog VIP InMusica, drugi veliki korporativni festival organiziran sa pozamašnim budžetom ali to izgleda nije dovoljno da sve ispadne onako kako bi to trebalo izgledati. U svakom slučaju, menadžerima ove dvije manifestacije da malo odu do Mađarske i pogledaju kako izgleda Sziget Festival. Nažalost, mi se još uvijek smatramo zapadnijim od seljaka Mađara i nije ni čudo da nam se dešavaju ovakve organizacijske katastrofe. Već godinama mi se tješimo kako je posao sa organizacijama koncerata kod nas još uvijek u povojima i na račun oduševljenja što ipak vidimo omiljene nam izvođače toleriramo tzv. organizatorima njihovu nesposobnost, što je najgore, uzrokovanu lijenošću i kampanjskim pristupom projektima . Prostor na kome je festival organiziran je fantastičan. To je prostrani plato ispod Kalemegdanske tvrđave, gotovo u samom centru Beograda, blizu autobusne i željezničke stanice a i nekolicine jeftinih pristojnih hotela. Pozornica je bila prostrana, dovoljno visoka i vidljiva sa svih mogućih pozicija, plus video bimovi sa strane i iza pozornice. Logistika također odlična, veliki broj šankova sa pićem i hranom, pristojne cijene i dovoljno toaleta. Spisak najavljenih izvođača više nego pristojan, većina domaćih bandova od značaja a kao zvijezde iz inostranstva nastupili su Gary Moore, Happy Mondays te Ian Brown drugog dana. Termin održavanja festivala isto tako dobar, petak i subota. Ovaj dio posla odrađen je više nego uspješno. Stigao sam na početak nastupa Dade Topića i Timea. Odsvirali su odlično, Vedran Božić je u formi, Dado je bio jako raspoložen, dobio je i tortu za svoj 58-i rođendan. Izveli su svoje velike hitove, izgledali jako dobro i zadovoljno što uliva optimizam pred izlazak (ili je tek snimanje u toku, nisam siguran) njihovog povratničkog albuma. Publika, od 17 do 57 godina, sjajno je odreagirala, očigledno jako zadovoljna svirkom. Uvijek je simpatično uočiti roditelje u godinama i njihovu odraslu djecu kako zajedno uživaju na ovakvim svirkama. Na zvijezdu večeri, vremešnog Gary Moorea, čekalo se gotovo sat vremena. Naravno, previše, i već tada je satnica počela da se raspada. Ne bi to bio problem da su ljetne temperature ali bilo je oko 10 stupnjeva i organizator je morao bolje da odreagira, da li selidbom festivala u pokriveni prostor ili barem striktnijem pridržavanjem satnice. Ispred bine skupili su se pravi Mooreovi fanovi, mnogi od njih odavno su se radovali do sada već dva puta otkazivanom njegovom beogradskom koncertu. Od Moorea i trojice prekaljenih iskusnih muzičara dobili su pristojnu porciju bluesa, nažalost, bez Thin Lizzy pjesama, a vrhunac svirke bio je Still Got The Blues. Gary Moore svira odlično ali ovo nije prostor gdje njegova muzika može doći do izražaja. Karijera mu je na zalasku, ugled i reputacija neupitni, samo on spada u klubove ili manje dvorane. Slijedeći na redu su Hladno pivo. Satnica je već ozbiljno poremećena pa Mile i ekipa dobijaju jedva 45 minuta. Oduševljeni reakcijom svojih fanova u Srbiji, Hladno pivo imali su nadahnut nastup, kratak i furiozan, sa šutkom i nepogrešivim pjevanjem publike, nažalost, pune limenke piva letile su u zrak, bilo je i blago razbijenih glava. Mile je pozdravio publiku i najavio koncert u decembru i promociju Knjige žalbe. Obojeni program trebao je nastupiti poslije Hladnog piva. Odslušali smo kompletan Bob Marley Greatest Hits sa razglasa kada se na sceni pojavio Bez i ostatak Happy Mondaysa. Izgleda da njihov management nije bio oduševljen haosom u satnici pa su inzistirali da Mondaysi nastupe onda za kada je njihov nastup bio i najavljen. Ili, možda je rok upotrebljivosti Shaun Rydera za to veče bio pri kraju? Nisu ni oni nešto predugo svirali. Ryder je u odnosu na ZG nastup izgledao kao Karl Lewis a na video bimu jasno se moglo vidjeti da je dobrano nadopingiran. Pri kraju njihovog nastupa više nisam osjećao noge od hladnoće pa sam polako krenuo prema hostelu. Kasnije su dva kratka nastupa imali Obojeni program i Darkwood Dub. Ja nisam imao snage da to čekam. Publike je prvog dana bilo oko 5000 a za drugi ne znam. Nisam ostao dva dana, jednostavno bio je preveliki rizik od eventualne kiše i otkazivanja ostatka festivala. Čitam po forumima da nije bilo loše ali nisam primjetio neko oduševljenje. Drugi dan nastupili su Mothership Orchestra o kojima će se siguran sam uskoro više čuti, Iskaz i Štuka, hvaljeni demo bendovi iz Pančeva, pobjednici Art And Musica - Repetitor, Let 3, Plejboj koje sam gledao nekoliko puta i uvijek su bili sjajni, Ian Brown, Partibrejkers, Darko Rundek i Cargo Orchestra, Laibach i Disciplin A Kitschme. Kažem još jednom, odličan izbor izvođača ali vrijeme je puno toga pokvarilo, kako meteorološki tako i organizacijski. |
