JASON COLLETT, CASUAL ELVIS, 17.5.2006., Zagreb, Galerija SC Jedan od posljednjih koncerata ovogodišnjeg Žedno Uho Festivala odsvirao je kanadski kantuator Jason Collett (jedan od članova puno popularnijeg kolektiva Broken Social Scene), uz podršku naših snaga, zagrebačkog indie-americana-rock benda Casual Elvis. Lijepa večer u Galeriji SC koja od svih SC-ovih dvorana najviše atmosferom podsjeća na KSET, klub za čiji je program do prošle godine bio zadužen Mate Škugor. Mate je svoje festivale i kontakte ove godine preselio u SC koji je time konačno ponovo postao važno središte alternativnog i kulturnog života Zagreba. Hvala Zlatku Gallu na uvodnim rečenicama, krenimo dalje. Žedno Uho Festival iz godine u godinu raste. Ove godine najveće zvijezde bili su kultni Pere Ubu, Calexico i Iron & Wine (krasan i sjajno posjećen koncert na koji sam navratio čak i ja, premda nisam planirao), bizaran ali moćan No-Neck Blues Band, domaći pankeri Overflow i Debeli Precjednik, legendarni Damo Suzuki zajedno s našim atmosferičarima Tena Novak i zvijezda ove recenzije - mirni kauboj Jason Collett. Premda su u isto vrijeme Barcelona i Arsenal igrali finale Lige Prvaka, na koncert je došlo taman dovoljno ljudi da Galerija izgleda fino popunjeno, a da u isto vrijeme čovjek može šetati, plesuckati, a pred kraj, bogami, već se i malo njihati. Žena mi je u Francuskoj, pa znam popit u zadnje vrijeme. Vraća se sutra, falabogu. Kežual Elvis dobro su odradili svoj posao, a odsvirali su i pregršt novih stvari koje su, kao i one s prvog albuma, melodičan, čvrst i jako ugodan amerčki rok. Akustično-pijanu verziju jedne od novih stvari, The Dateline Shuffle, skinite ovdje (http://www.casual-elvis.net/music.html). Kad se dečkima na stejdžu pridružila i violinistica, postalo je još jasnije kako su Elvisi uz My Buddy Moose trenutno najbolji indie-americana bend u Hrvata. I da, trenutno jedini indie-americana bendovi u Hrvata. No, sad će i oni, kao i Lazić, tvrditi da ih u biti kritiziram. Ne, to je samo loš pokušaj šale, Casual Elvis je zbilja dobar bend (baš kao i Momci Iz Grada koji će biti još bolji kad Lazić nauči pjevati, hahaha). Jason Collett nam je, uz pomoć pratećeg benda Paso Mino, došao odsvirati pjesme s novog (u Kanadi, doduše, objavljenog još prije godinu dana) albuma 'Idols of Exile' koji je stvarno odličan i na kraju godine bi se mogao naći na mnogim 'Best of 2006' top-listama (pogotovo u Uncutu, npr). 'Fire' je tako vjerojatno bolja od svih pjesama sa zadnjeg albuma Josha Rousea, 'Hangover Days' je krasan duet koji pomalo podsjeća na Cornershopovu 'Good to Be on the Road Back Home Again' (a i na Jennifer's Band, majke mi), 'We All Lose One Another' brzo ulazi u uho i izlazi na usta premda počinje kao 'Disarm' Smashing Pumpkinsa, a onda se pretvara u 'Wild Horses', a 'I'll Bring the Sun' je ljetni guitar-pop hit na pola puta između Boo Radleys i Wilco. Sve te krasne pjesme smo čuli uživo. Aj lajk! Naravno da je i Jason bio zadovoljan, kako ne bi - atmosfera u publici je bila toliko prijateljska da mi se učinila naprosto dražesnom! Svi smo mi gej kauboji! |
