(finale HROT-a, 23. i 24. 01. 99.)

Dakle, ovako:

prostor: KSET, prljav, ofucan, neprozračen i smrdljiv kao i uvjek

publikum: 100tinjak ljudi maximalno, ne pretjerano zapaljivi, većinom indiferentni ili navijači Blue Caffea.

organizacija: relativno podnošljiva, standardno kašnjenje s tonskom probom, ali zato poprilicno OK razglas, zna se tko što radi i tako to.

svirka: opisat ću kronološki, uz napomenu da su to moje impresije i da se možda ne podudaraju s pravim stanjem stvari. Dakle, unaprijed se ispričavam na neobjektivnosti.
electronic freakes ili tako nekako iz Zagreba svirali su kao gosti i bili, po meni najbolji te večeri. Trio: gitara, bubanj i bas u vrlo dobrom izdanju. Glavni lik je naravno, gitarista koji ima odličnu tehniku i isto takvu opremu. Ideje su možda malo sterilne, ali je sa sviračkog stanovišta sve gotovo savršeno. Vrlo podsjeća na Satrianija i da bas i bubanj imaju malo više sintetičan zvuk mogli bi ih lako zamjeniti. Na kraju svirke verbalni ispad gitariste: mi se ne natječemo jer volimo svirati, jebem mater HDZ-u i svima koji nam to žele oduzeti, ne koristite prezervative, ne sramite se svojih pički i penisa, pijte ali se ne napijte, pušite ali se ne napušavajte i na kraju: sve vas volim. Tu sam se ja zapitao o smislu života i općenito.

whow ili tako nešto iz Osjeka predstavlja grupaciju ostarjelih dvanaestogodišnjaka koji su odlučili promjeniti povjest hard-rocka utisnuvši svoj neizbrisiv pečat unj. Dvije gitare, bas, bubanj i pjevac podosta su uigrana postava, ali unatoč bjesomučnim rifovima, impozantnim vriskovima pjevača (čovjek visine, držanja i izgleda Akija Rahimovskog) i prosjeku godina od 26-27 nemaju trunke energije u sebi. Totalno neinteligentni tekstovi, neinovativna svirka. Dobri za podizanje razine humora medu publikom. Do suza smo im se nasmijali u pojedinim trenucima.

lotalookalikers iz Slavonskog Broda su tri klinca opasno nisko prikvačenih gitara i sasvim izglodanih palica za bubnjeve. Punk i samo Punk. Ništa nova, ništa dobra ali imaju 16-ak godinica i vrlo su sretni sami sa sobom. Imao sam dojam iskrenosti, ili bar nešto tome slično. Zapamtio sam čak dvije stvari; novine lažu i o bella ciao najavljenu uz povik " živjeli partizani !!!"

blue caffe iz Zagreba svirao je već u Gradišci, no poradi količine alkohola i nikotina koji sam tada konzumirao nisam baš bio kompetentan za procjene. Kasnije na izbornoj večeri HROT-a u Zagrebu stvari su se razjasnile, da bi sada u KSET-u dobile konačnu potvrdu: teška ljiga. Koki je to procjenio melankoličnim paranoičnim pop soundom. Ja bih rekao da bi oni htjeli svirati nekakav tex-mex ili stari ZZ-top sound no miljama su daleko od toga, njihov engleski takoder. Još kad ih vidiš...

eoni iz Varaždina odsvirali solidno, razglas brujao poradi prejake bass gitare pa je dotična gitara bila jedno vrijeme isključena. I opet eoni zvuče sasvim drugačije od svega ponuđenog i zato pobjeđuju. Druga je mogućnost da budu prekinuti i izbačeni s festivala, srećom ovog se to puta nije dogodilo. Podrška varaždinaca iz publike dragocjena.
Eto to je to.

Druge večeri pobijedili su gaston (Rijeka). eoni i gaston, uz još jedan bend prema odluci stručnog žirija dobili su besplatno snimanje u studiju, dok će svi bendovi sudionici ovogodišnjeg HROT-a biti objavljeni na zajedničkom cd-u. Spomenimo još samo da je ovogodišnji HROT organizirao Hrvatski sindikat glazbenih djelatnika (HSGD), koji se, bar u Zagrebu, nije proslavio. U nadi da će druge godine biti bolje, pozdravlja vas

Tvrtko Trlek