HELL ON WHEELS, 24.1.2007., Zagreb, Galerija SC
Izgleda da će se SC-ova 'Kultura promjene' i ove godine truditi da nam predstavi finu hrpu dobrih pop, rock, jazz, noise i inih izvođača sa svih strana svijeta. Krajem siječnja u Galeriji SC tako je zasvirao poprilično anoniman, ali vrlo dobar švedski indie-rock bend Hell On Wheels čiji članovi ne kriju svoju fasciniranost kultnim Pixiesima. Blažen bio Internet - Hell On Wheels, naime, imaju odličnu myspace stranicu na kojoj možete čuti četiri pjesme i pogledati čak šest spotova koje su pjevač i gitarist Rickard, basistica Asa i bubnjar Johan snimili u ovih 16 godina koliko bend postoji. U tih 16 godina Hell On Wheels objavili su tri albuma i hrpetinu singlova, s tim da su zasad posljednji album 'The Odd Church' objavili sredinom prošle godine. Što se njihovog zvuka tiče, on doista nije pretjerano originalan - skoro u svakom trenutku Hell On Wheels zvuče kao Pixies, Weezer (primjerice u 'Halos Are Holes Made Of Space') ili Pavement (primjerice u 'Summer Killing A Spring') - ali meni to ne smeta. Ne može svatko biti originalan u 2007. Tko zna, da Rickardov glas ne liči toliko na glas Frank Blacka, možda bi se Pixiesi u recenzijama njihovih albuma i koncerata spominjali puno rjeđe. U biti, sumnjam, al ajd. I basistica Asa, inače zakonita supruga izuzetno simpatičnog bubnjara Johana, obožava Pixiese. I zvuči kao Kim Deal s istočnonjemačkim naglaskom (kada sam nakon koncerta rekao Johanu da mu žena zvuči kao Nico natjerao me da odem do nje i ponovim joj istu rečenicu jer da će joj biti drago. Nadam se da joj je bilo, meni je izgledala samo jako zbunjeno). Skoro sve pjesme Hell On Wheels su catchy indie-rock hitovi - ako volite Pixiese, 'Soda', 'Alexander', 'Come On' i 'It's Wrong Being A Boy' bit će vam super. Ja sam zamjerio jedino to što mi nisu odsvirali prekrasnu 'Our Sweetness Has Become A Problem', ali vele da na koncertima nikad ne sviraju pjesme koje su snimili uz pomoć ritam-mašine. Publike baš i nije bilo previše, a Galerija SC je poprilično svjetao prostor (to je za moj ukus puno previše svjetla i sad ću još jednom zakukati zbog tužne sudbine KSET-a u kojem će se u bliskoj budućnosti moći pogledati samo tribute to Iron Madien i slični koncerti glazbene sekcije KSET-a), pa ljudi kao da se baš i nisu opustili, a kamoli rasplesali ili nedajbože razuzdali. Mislim da bi u KSET-u ili nekom manjem i mračnijem prostoru koji spada u djelatno područje Studentskoj Centra bila bolja atmosfera. Ali, velim, da je bilo više ljudi, nikome ne bi smetao prostor koji izgleda kao podrum srednje škole kojeg su u slobodno vrijeme uređivali odlikaši da bi ga poslije koristili razredni muzičari. Izolacija je zato vrlo dobra, a ton-majstor Gogi je, kako čujem, vrlo tražena radna snaga - sasvim zasluženo. Poslije koncerta nakratko sam popričao s Johanom koji mi se požalio da su obišli 7 država u 8 dana, a pošto ih je dan poslije čekao koncert u Innsbrucku, odustali su od odlaska na pivu i otišli u hotel spavati. Teško je, rekao mi je Johan, kad si roker na turneji i ne drogiraš se. Je, a imaš i ženu u bendu, pomislio sam ja. |
Nova koncerta godina počela je krasno, ako mene pitate. Nadam se da u tračevima koje sam čuo ovih dana, a tiču se između ostalog i trenutno najuzbudljivijeg benda uživo, ima istine i da ćemo cijele ove 2007. godine uživati u dobrim svirkama.
