HAMID DRAKE & WILLIAM PARKER, 16.5.2007., Zagreb, Teatar &TD (Žedno Uho Festival) Malo se toga promijenilo od 2003., kada su Hamid Drake i William Parker zajedno sa saksofonistom Peterom Brotzmannom gostovali u KSETu. Drake i Parker i dalje izgledaju kao dva opičena rastafarijanca, a nasreću, izostanak bavarskog konduktera nisam doživio kao nikakav poseban nedostatak. Naprotiv, ovaj će mi koncert ostati u još ljepšem sjećanju jer mi se činilo kako su Drake i Parker jučer bili stvarno posebno raspoloženi. Ne bih znao da li su Drake & Parker stvarno 'najkreativnija, najoriginalnija i vjerojatno najbolja ritam sekcija današnjeg jazza' (citat iz službene najave koncerta) jer jazz slušam jako rijetko i to isključivo uživo, ali da su odsvirali sjajan koncert, uopće nema dvojbe. Baš kao i u veljači 2003., i jučer su nas na osebujan način proveli kroz cjelokupnu povijest glazbe, a Parker je osim kontrabasa svirao i na nekim instrumentima koje sam prvi put vidio i čuo. Bila je tu, primjerice, jedna frulica od bambusa zvana shakuhachi, a bogami i svjetleća tikva sa žicama zvana donso ngoni. Upravo je taj završni dio koncerta meni osobno bio jedan od najčudesnijih, a ni ona moja glupava referenca na rastafarijanizam nije nastala bez razloga, jer su nam Drake & Parker jučer više puta poručili: 'Let there be peace, love and perfection in every creation', pritom zvučeći kao headlineri nekog velikog reggae/world music festivala. Hamid Drake danas bi bio poznat kao najveći bubnjar reggae, rock ili etno glazbe, da u jednom trenutku vjerojatno nije shvatio da mu to jednostavno nije dovoljno, jer zašto svirati po manje-više predvidljivim šablonama kad je u stanju na jednom koncertu obuhvatiti sve to i puno više. Skidam kapu i njemu i sjajnom Williamu Parkeru - njih dvojica stvarno jesu čudesna ritam sekcija, nevjerojatno usklađena, no čovjek dobije dojam da se ne radi o plodu detaljnog, napornog vježbanja, već jednostavno usklađenosti po duhu i uživanju u glazbi. Volio bih kad bih u ovom trenutku mogao biti konkretniji i upućeniji, no nadam se da vam je jasno koliko sam uživao u koncertu Hamida Drakea i Williama Parkera. Bez pretjerivanja, i ovo je jedan od najozbiljnijih kandidata za vrh ljestvice najboljih koncerata 2007. Ulovio sam nakon njihovog koncerta i dobar dio koncerta bučne post-rock-hard-core grupe Apse (koji se održao u maloj, polukružnoj dvorani Teatra &TD) koja je također ugodno iznenadila. Očekivao sam tiši, sporiji i dosadniji koncert, nisam očekivao nadrogirane divljake. Sve u svemu, odličan je ovaj 8. Žedno Uho Festival, nadam se da to znate i iz vlastitog iskustva... |
