FESTIVAL MLADIH HRVATSKE

22-25.8.2002. Pula

DAN 1, srijeda, 21.4.2002.

Nakon jednomjesečnih konzultacija s Liviom Martinčićem (na kraju ga nemam na nijednoj fotki, fak!) iz pulskog Foruma mladih i čuđenja što idem jedini iz Hrvatskog zagorja u Pulu iako sam poslao najmanje 20 mejlova udrugama i bendovima (kao da vam se svaki dan nudi besplatan trodnevni smještaj i hrana na moru i osiguran koncert tamo gdje niste nikad svirali, i upoznavanje novih ljudi!?) - krećem vlakom u 21 sat iz Gornje Stubice. Razlog - ljepše je putovati noću, nije tako vruće, lako se prespava i ne izgubi praktički ništa od "odmora". Iako sam u Zagrebu do 01.20 morao čekati skoro 3 sata na polazak za Rijeku - opet nije ništa izgubljeno, pročitao sam dosta novina, tjednika, planirao put i pulske dane... i slatko zaspao uz more Slovaka, Čeha i Mađara u prepunom vlaku... Nezgodno za one koji vole udobnost - u Rijeci treba presjesti jer se autobusom ide do Lupoglava, gdje se čeka 20-ak minuta za vlak koji oko 9 sati dolazi u Pulu.

DAN 2, četvrtak, 22.4.2002.

Do 17 sati i najavljenog okupljanja sudionika - imam vremena za prvi kupanac (he, he, pa zato sam i krenuo malo ranije) - ostavio sam stvari na željezničkoj (10 kuna po danu košta čuvanje), uzeo najnužnije (ručnik, friška majica, bokserice...) i krenuo pješice put Ferijalnog saveza (još od Art & music festivala volim to mjesto, prvi put smo tamo čoporativno spavali i obitavali na plaži nekoliko dana, a navečer visili u Uljaniku i okolo)... Šteta što tu nisu smješteni sudionici Festivala mladih, tu je sva infrastruktura na jednom mjestu... Oblačno je no nije padala kiša, a nakon dovršetka klope s vlaka, kave i sladoleda idem ka željezničkoj pokupiti torbu (tešku od prastare vojničke vreće za spavanje koja zauzima pola torbe - moram nabaviti noviju, duplo su lakše i manjeg obujma) i pred Arenu.

Taman poslije poziva Liviju i njegovog "dolazim za 20 minuta" počela je kiša - i morao sam izvaditi kišnu kabanicu. Nakon 20 minuta kiša je prestala - no Livio je sa Magdom i Tihomirom došao tek nakon sat vremena, oko 18 sati. Shvatio sam - ima problema, već sam razmišljao o uzimanju sobe u privatnom smještaju jer nisam vidio nikog u okolici tko bi trebao kao i ja čekati (kasnije sam shvatio da sam prije par sati vidio Slovenke). Idemo na kavu - i Livio kaže da je prva večer Gitarijade otkazana jer su mu upravo otkazali bendovi iz Zagreba, Varaždina, a po, navodno, pozivima nekih lokalnih udruga i pojedinaca koje time hoće minirati festival, proglašavaju ga političkim i sl. Idemo prema kampu, tamo nas već netko čeka (ljudi su trebali dolaziti cijeli dan, kako im pristižu vlakovi, busevi...). 3 šatora su dignuta, a ispred - 3 Slovenke (Dijaška organizacija Slovenije - Anja, Iris i Leja, dos@dijaska.org , www.dijaska.org), te Rade (Udruženje mladih Uglješ, RADE JANKOVIĆ, umugljes@zamir.net), Danijela i Ljubica (Europski dom Vukovar, LJUBICA GLUŠAC i DANIELA BERETIN, danberetin@hotmail.com), i svi se pitamo - gdje su ostali?

Šatori ne izgledaju bajno, tu je također bilo problema jer je vojska dvaput otkazivala suradnju i na kraju ipak postavila šatore. Problem je i smeće, kamp baš nije čist i prvo smo očistili malo u i oko šatora. Nažalost, saznajemo i da wc-tuš nije moguće večeras osposobiti za korištenje (iako su se domaćini Vanja i Ranko trudili), a to i nedonošenje vreća za spavanje utjecalo je da Slovenke odu kući idući dan (šteta, baš mi se sviđala Leja, a i Anja je bila hiperkomunikativna), iako je tad sve profunkcioniralo... Nekako smo se smjestili, Livio je iz Getroa donio brdo kartona, no noć je za one koji nisu imali vreće za spavanje bila hladna... Mnogi nisu dugo mogli zaspati, a u zezanju, pričanju viceva - Rade je bio posebno inspiriran (i lovačke priče mladoga Vanje) prošla je noć. E, došli su i Varaždinci (UDRUGA MLADIH KLUB PRIJATELJA - sačinjava je nekoliko bendova, uključujući i odličan FIBOX, Varaždin: Ante Magaš i Marko Vučković, igorcajna@inet.hr), kojima je ovo bio kraj ljetovanja, pa su umorni zaspali...

DAN 3, petak, 23.4. 2002.

Ujutro nas je dočekao Getro doručak - paštete, sirni namaz, marmelada i eurokrem i kruh te sokovi. Bez stola - jedemo na kartonima i svi s pomalo budimo. Zbog kašnjenja doručka ne stižemo krenuti da bi stigli na prve radionice-tribine u 10 sati. U 2 auta odlazimo u grad (vozio sam se u autu direktora Pulaprometa Igora Škatara, člana udruge Mladi grada, za koje će se kasnije pokazati da su bili najuspješniji organizatori od 3 domaće udruge, pogotovo Buić).

U Multimedijalnom centru Luka došli smo na Foto radionicu (na slici Trio fantastikus i Buić-u bijeloj majici), gdje čeka još troje ljudi, tj. radili su već, sa fotografom Đanijem Celijom. Zatim odlazimo do njegovog fotografskog ateliera LUXUS gdje nastavljamo i on nam predočava neke cake kod današnjih reklamnih fotografija, čime se i sam bavi. Nažalost, sutra nije nastavljeno - Đani nije došao u u predviđeni termin zbog kvara na autu...

Nakon ove radionice odlučili smo (fantastična četvorka - Danijela, Ljubica, Rade; Darko, uz ponekad pridruženog Tihomira) posjetiti ostala mjesta gdje će biti radionice (nisam na kraju uopće bio u Karlu Rojcu!) i ušli u galeriju-caffe Cvajner gdje je završila FENG SHUI radionica Mirze Terzimehiča, no za nas je nastavio opet, iako nije bilo predviđeno, a psihološke radionice u Cvajneru od 13 nije bilo. Nažalost, ovo se dešavalo i sutra - nekih radionica ili nije bilo ili su premještene, a da se o tome nije obavijestilo. Mislim da je na same objekte, na ulazna vrata trebao označiti što se kad dešava, pa bi i puležani došli u većem broju, kad je na nas, goste, na svakog dolazila po jedna radionica, što znači da je komotno 2/3 radionica moglo biti otkazano i da smo se unaprijed, po dolasku trebali opredijeliti gdje ćemo. Tad ne bi Glas Istre fotkao praznu Techno tribinu, na koju nisu došli ni predavači! Budući da se ipak bar jednom dnevno na moru ipak treba okupati - nakon ručka/večere (dakle imali smo 2 obroka dnevno) u kampu - tijesta u umaku tj. pašte, koje je bilo za 10 puta više ljudi - otišao sam na kupanje, no ostali su odabrali tuširanje jer je u međuvremenu osposobljen sanitarni čvor. Slovenke ga nisu dočekale (iskoristili smo aktualni Piranski zaljev za par ironičnih upadica, no da su ostale mogli smo i dalje "raspirivati bratstvo i jedinstvo").

Stigle su nam i iskaznice kampa s kojima smo imali besplatni gradski prijevoz - i oko 20 sati smo Tihomir i ja došli do centra grada, gdje smo otišli na Kaštel pogledati filmsku projekciju "Opasni poslovi", vjerojatno pulskog autora - o kojem ni u flyeru, a ni na projekciji nije bilo nikakvih podataka. Projekciji na otvorenom pristvovalo je 5 ljudi, pa kad smo ultranapadnuti od komaraca (u kampu ih nije bilo, a i imali smo "fitilje" čiji dim ih tjera) otišli nakon 5 minuta - ostalo je pola publike. Film je bio solidan, mafijaški, glumi i Željko Vukmirica, valjda će doći na TV. Naravno, na sutrašnju projekciju filma "Heroin" nismo ni pomišljali, jer sumnjam da bi i okupan Autanom & Offom uspio preživjeti napad krvopijnih žena (tj. komarica)...

Umjesto prve večeri Gitarijade na Portrati (centar Pule) svirali su pulski bendovi THREE STUPID DOGS (jako dobri, svirali obrade, posebno me razveselili Iggyjevom "Cold metal") i

OPIUM (Miro MESSERSCHMITT Kusačić), a u pauzama je bila modna revija (kao i sutradan). Pričao sam s Mirom nakon, naravno, pozdrave je dobio i Toni, a najdraže mi je što sam vidio i pričao sa ZHEL-om (Željko Vukićević, vlasnik legendarnog CD-a "Northern eye..."), razmijenio mejlove - čovjek je u Engleskoj, radi u studiju, ima novih pjesama... (no više o tome kad se izmejlamo). Poslije 24h bio je after party u Uljaniku, prava fešta, i s Livijem i Magdom Tiho i ja vraćamo se nakon nadrealnosupijanog posjeta Getrou (doručak, već znate) u 03.30 se vraćamo u kamp gdje smo trebali imati bambus party, no Buić je ranije otišao s koncerta pa to nismo izdogovarali do kraja - no uspjelo je sutra.

DAN 4, subota, 24.5.2002.

Začudo, budim se prvi (iako sam zadnji zaspao). Ljudi se kasno bude pa propuštamo jutarnje radionice, odlazim na kavu s Tihomirom (Danijela i Ljubica su se nakon afterpartyja uspjele uvaliti u apartman kod Zorana, cool tipa (rekao je da je postojao bend koji se zvao: JEBO TI HAVAJE, JEBO TI BALEARE, JEBO TI JAMAJKU!, te da postoji bend JAZZ BA!) koji je držao jazz radionicu, spavale su dugo tako da smo bez njih bili skoro cijeli dan, do večere), i u Glasu Istre čitamo napad na festival, tendenciozan i novinarski loše odrađen. Nas, sudionike, nitko nije ništa pitao, zašto nitko od novinara nije došao do kampa...? Da se to dešava na mom teritoriju išao bi ih sigurno posjetiti! Krećem prema Uljaniku gdje je u 13.30 trebalo biti zajedničko predstavljanje udruga (nenajavljenu u flayeru) - no tamo je opet samo Feng shui, dolaze i Varaždinci - i bend Apfuken, koji će kasnije i prenoćiti u kampu i opet nas malo popuniti... Telefoniram Rasti Nikolić iz udruge ZUM (zum_udruga@hotmail.com) koja je bila zadužena za radionice/tribine koja se čudi što nema nikog drugog, dolazi u Uljanik, a budući da me zanimala Foto radionica mislio sam otići tamo - kad mi je ona rekla da Đani kasni i da ga treba čekati - bio sam u par navrata blizu i škicao na ulaz - no nitko ga nije dočekao, a vrata ateljea bila su zatvorena. Šteta, svi smo se raspršili i opet idem sam na kupanac blizu kampa. Kod samog kampa nije se moglo kupati jer je tamo divlji vez barki i brodića. Šteta, ubuduće bi sličan kamp morao biti uz more u kojem se može kupati i gdje je lakše čekati (nekad smo "četiri sata čamili čekajući")! Za večeru je bio najbolji obrok - vojnički grah, s puno mesa - i do sutra je, u par navrata polizan cijeli lonac! S Markom i Antom odlazim busom na Gitarijadu i fulali smo bus, tj. otišli predaleko te smo vidjeli i Mercator, i Getro, i skoro zakasnili na prvi bend - BOOYAZZ s Raba (solidan rap, ok su dečki, fino smo se zezali u kampu, a i frendica-cura jednog od njih? im je super), APFUKEN iz Varaždina (punk), PHC iz Rijeke (zajebantski rock, mix Pjekaković-Metallica ipak dosadi nakon 2 pjesme),

KVADRAT NORDNOLL iz Rijeke (irski folk, jako dobar - na kraju su jednoglasno - i mojim glasom pobijedili i osvojili nagradu od 1000 kuna). Nakon njih svirali su PASI iz Rijeke (punk rock, angažiran, jako dobar, no moglo bi to uz manje grča, artikuliranije - Zoranu se baš nisu dopali) te PAINETRATION iz Labina (metal, meni nezanimljiv, iako mi je ime obećavalo).

MODNA REVIJA na Portrati, u pauzi koncerata

Na koncertu sam se sreo sa fakultetskim kolegom Marinkom Tomićem, malo se ispričali, no nismo stigli sve, mejlat ćemo si, moram mu još jednom zahvaliti za gostoprimstvo na mom prvom Art & music festivalu, kad je malo i Zvonček zeznuo situaciju). Nakon toga još jedno veselje - bankomat mi pokazuje da sam u plusu - ne vjerujem, Jutarnji je konačno honorirao moj petomjesečni rad (ok, 2 i pol mjeseca nakon prvog obračuna odrađenog). Naravno, ostatak večeri bio je veseliji, kao i bambus party koji je u kampu organizirao Dean Buić, predsjednik udruge Mladi grada - najraspoloženiji čovjek tih dana u Puli i što se mene tiče, uz Ranka - najveća faca festivala (a posudio mi je i žnoru za brijaći aparat koju nisam ponio i skoro nakon 3 dana izgledao kao Grizli Adams dok nisam ubacio brijun prije fešte). Uz gitaru opet je brzo došlo do 03 h, a malo su feštu pokvarili neki dečki koji su svako malo iz auta puštali kretena Thompsona...

DAN 5, nedjelja, 25.8.

Dan nije dobro počeo - doručka niotkuda (ni soka, dućana ni blizu, obližnji restoran radi tek od 11 sati, nedjelja je, nema novina blizu), a mi "3 sata čamimo čekajući", nas 4 posljednja Mohikanca (Varaždinci su otišli kući ne dočekavši doručak, Tihomir je otišao jučer, leteća rovinjska Lana je dolazila i odlazila). Ipak, nešto poslije 11 odlazimo na mjesto sastanka - pred polazak broda za otok Veruda (popularni "Fratarski"). Okupljamo se, a Rasti nam kupuje sladolede, Buić nosi vreću s doručkom no već krećemo - a na brodu baš i ne mogu jesti, i ovako mi je bilo malo mučno od neklopanja, još uz ljuljanje broda. No, izlet je bio odličan - brodić po sredini na dnu ima stakla - pa se može gledati morsko dno, obilazimo okolo Pule i tek poslije 13 stižemo na obalu - jedva sam dočekao kopno - i doručak. Najeli smo se, iako nam govore da oko 15 sati stiže pizza.

Do tad se igra nogomet, kupa, pije kavica u restoranu. Stiže brdo pizza koje nas 20-ak (ostalo su ljudi pretežno iz udruge Mldi grada koja je organizirala ovaj najupečatljiviji dio festivala). Pizze i bambusa (od jučer) još je ostalo, tako da smo imali i večeru i doručak (a ja nešto i za prvi dio puta kući). Vraćamo se oko 18 u bazu, tuširamo, a oko 20 odlazimo na noćni Reggae party (mjuza i light show na agregat) na kojem je u Gortanovoj uvali prodefiliralo više stotina posjetitelja, uz noćno kupanje i "Ranko show". Već umoran jedva sam dočekao 01 h i kraj partyja, a oko 02 Buić nas vozi natrag. Nisam siguran hoću li kući vlakom u 9 h (ako se probudim) ili u 14.30 što mi je zadnja solucija, dok moji Slavonci-Baranjci imaju bus navečer.

DAN 6., ponedjeljak, 26.8.

Ipak sam se probudio na vrijeme, nešto prije 8 sati i jedva stižem na vlak, uz kupljene novine (žao mi je što se nisam izljubio s Triom fantastikus koji je ostao, naravno, posebno s Danijelom, zbilja sam mislio da nema šanse da se ujutro probudim na vrijeme - nadam se da su se cure kasnije dobro zabavljele na sličnim susretima na Selcu - za koji nisam znao). Došao je pravi bus, a da nije - zakasnio bi. U Zagrebu sam oko 16 sati, dočekuje me buraz Nino i buduća mu ženica Natalija... a nakon šopinga, obilaska prodavaonica doma sam tek kasno navečer...

Iako su neki i iz kraćeg prikaza u vijestima od prošlog tjedna pomislili da mi je bilo loše u Puli, a možda će iz ovog duljeg prikaza to neki isto pomisliti - meni je u Puli bilo jako dobro i mislim da je to bilo korisno iskustvo. Upoznao sam nekoliko genijalnih ljudi koje bi svakako rado i ubuduće viđao-čuo se s njima, a nadam se da ćemo se iduće godine opet naći ili na istom mjestu ili u sličnom sastavu negdje drugdje... prepričavajući zgode i nezgode s prvog Fetsivala mladih u Puli. Da sam ovaj kraći odmor proveo u hotelskoj sobi - sigurno ne bi upoznao toliko novih ljudi i ne bi mi bilo toliko zabavno - i one loše trenutke zajedno smo prebrodili zezajući se...

Unatoč slabom posjetu udruga festival je ipak bio uspješan i napravio se zametak za iduću godine kada bi festival trebao biti međunarodnog karaktera i u trajanju od tjedan dana. Držim fige organizatorima da to uspije, a i sam ću se potruditi i više no ove godine da zagorska delegacija bude brojnija... Adio Pola - Pula - to je raj!

Darko Ciglenečki