EDO MAAJKA, B-2

28.11.2002. Walkow, Vinkovci



Istok Hrvatske je jedno od najzaostalijih mjesta u ovom dijelu zemlje, to znate. Klinci koji su ovdje odrastali u 90-ima, nisu za razliku od evropskih vršnjaka sudjelovali u prekrasnom razvoju glazbe koji se dogodio u toj dekadi. Elektronska revolucija se gledala na (M)TV ili slušala sa bugarskih cedeja.

Ma, ne bih baš o tome, to znate. Pokušavam malo pojasniti kako sam se sinoć osjećao. Bilo mi je odlično. Vinkovci su mali grad i svi se poznaju i baš mi je bilo super upoznavati i sugrađane koji su se sve ove godine u nekakvom undergroundu napušavali i skidali raznorazne gangsta repere, kupovali one smiješne trenerke i majice sa brojevima i pokušavali nabaviti liniju koja ima dovoljno dobre basove. U njihovim godinama meni su problem predstavljali srednjetonci, jer rock gitara je uvijek imala prednost pred bubnjevima. Barem u Vinkovcima.

Sada je 2002. i mi polako hvatamo priključak. Mene je zaista ugodno iznenadilo amatersko izmjenjivanje tih klinaca koji su mrmljali polugnjevne prilično vulgarne stihove i, na svoj način, bili bijesni. Isto kao 15-ak godina prije kad smo izvikivali stihove Satana Panonskog ili ranih Baretovih radova. Uh, odoh u antetomićevsku nostalgiju, a htio sam biti izravan. Jedina zamjerka mi je što nemaju nimalo autorskog, još se nije pojavio neko ko bi, kao Edo, na lokalnom narječju uspio reći nešto o Svom Svijetu. Sve je to prilično zagrebački naglašeno i zato jako nemaštovito. E, a zato s nestrpljenjem očekujem prvi dugosvirajući uradak Septice, za koje će se sigurno još čuti (to je bila jedna od zanimljivijih šank-tema lokalpatriotskih boja: imali smo najboljeg pankera, pa najbolje rokere, pa najbolje densere, sad ćemo pokazati sunarodnjacima kako treba praviti rap…). Ali o tom potom. Za kraj: B-2 su pioniri i oko njih se vrzma dosta klinaca pa sve to ima smisla. Barem u Vinkovcima.


Edo Maajka je svoj dio odradio pošteno, bez DJ-a osuđen na improvizaciju posao je obavio prilično uvjerljivo. Snalažljivo. Nisam rob predrasuda, ali u njegovim tekstovima ima toliko bosanskog, u najboljem smislu te predrasude i to vam se svidi. A Edo je sjajan čovjek. Normalan. I žalosno je što se to mora naglašavati. U svakom slučaju, zbog svega navedenog bitna karika u debelom lancu hrvatskog hip-hopa. O njegovom repertoaru i tom dijelu neću: svojih 2 sata je učinio zabavnim, i uspio je zainteresirati nas 100-ak, a to nije lako. Barem u Vinkovcima.

Zanimljivost je da se koncert prenosio uživo, na lokalnom radiju i daj Bože da to postane praksa. Još i informacija: ako ste u tim krugovima, neki momak je sve uporno snimao kamerom i potrudite se nabaviti taj snimak. Ja ću isto, ali iz nekih skroz drugih razloga…

tonisaric@inet.hr