EASY STAR ALL STARS
 
EASY STAR ALL STARS, 12.3.2006., Zagreb, Aquarius

Dub-reggae verzija albuma 'Dark Side Of The Moon'. Koliko vas se nasmijalo kad ste prvi put čuli za ovaj koncert? Ili još bizarnije - koliko vas se sjetilo benda Dread Zeppelin? Da, lako je bilo biti skeptičan (i prema bendu i prema prostoru), ali lako je bilo i naći Easy Star All Starse na netu i čuti kako to ekšuali zvuči. A zvuči iznenađujuće dobro i očekivano psihodelično.

Na koncert smo krenuli iz Krapine (znakovito) i došli puno prerano. Ja inače volim Bass Culture Soundsystem, ali gdje bi se u Aquariusu čovjek trebao rasplesati prije koncerta? U onom nespretnom prostoru kraj DJ kabine? Ne baš. Naručili smo prvu rundu preskupih piva i krenuli prema stejdžu.

Inače, ovaj put sam se malo prekasno sjetio da mi dobro došla akreditacija, tako da nema nikakvih hard feelings glede činjenice da mi je organizatori (Radio 101) nisu odobrili. Čim je koncert počeo, prestalo mi je biti žao što sam dao 80 kuna. Ionako sam uštedio 21 kunu, jer sam kartu kupio po pretprodajnoj cijeni od nekog dečka kojeg su frendovi zajebali, pa se njemu nije dalo samome na koncert. Greška mjeseca, možda i godine, nepoznati druže. By the way, naravno da mi je prve, oprezne sekunde palo na pamet kako bi mi lik možda mogao uvaliti krivotvorinu, ali onda sam se sjetio da sam u autu sa Zokom. Da se stvarno radilo o krivotvorenoj karti, ovaj bi mladić nakon Zokove prijetnje ('Ej, nemoj se zajebavati, snimil sam te') ionako vjerojatno priznao zločin i pobjegao.

Nakon otprilike sat vremena čekanja (a ko nam je kriv, jel?), dočekali smo Sve Zvijezde Lagane Zvijezde. Ma nema ljepšeg osjećaja od onog kad već nakon prvih par taktova skužiš da će to biti jedan od onih sjajnih reggae-koncerata koji se događaju puno prerijetko (zadnji put mi je ovako dobro na nekom koncertu, dakle baš koncertu nekog višečlanog reggae-benda, bilo... Pa da, još na Burning Spearu u Beogradu). Ne znam da li je bilo onih koji su očekivali Pink Floyde odmah na početku (All Starsi su, naime, započeli s nekoliko roots-dub-reggae dragulja), ali ukoliko nisu Pink Floyd strejteri koji ne slušaju ništa osim albuma svog omiljenog benda, čisto sumnjam da su se razočarali. Ovi pozitivci su nam svima pokazali koliko je Glazba (u nekom iskrenom obliku) u stvari čarobna i slobodna.

Okej, neću više biti patetičan, nego oduševljen. Za trenutno najbolji ovogodišnji koncert zaslužni su gitarist Michael G., klavijaturist Ticklah (ta dvojica njujorčana su i osnovala bend, a u prošlosti su svirali, između ostalih, zajedno s Sugarom Minottom i organizirali tribute-to-Augustus Pablo koncerte), simpatični basist koji zbog pričljivosti i razoružavajućeg osmijeha ima ulogu frontmena, trombonist, saksofonistica/flautistica, bubnjar (neko mora i bubnjat, što bi reko Josip Visković), ledena tamnoputa dama na back, a često i na glavnom vokalu te neka šarena dvorska luda od čovjeka, najbrži jezik u gradu. Imena nisam uspio iskopati ni nakon nadljudskih napora.

Što da vam kažem? Sve je zvučalo sjajno -i uvodni dio koncerta i 'Dub Side Of The Moon', a bogami i bis u sklopu kojeg su nam dali do znanja da se ne šale kada najavljuju 'RadioDread', album obrada pjesama s Radioheadovog 'OK Computera'. Ako mene pitate, upravo su 'Climbing Up The Walls' (ne možete ni zamisliti kako to zvuči) i 'Us And Them', a pogotovo ova potonja, bile vrhunac koncerta. 'Us And Them' je trajala možda šest, možda šesnaest, a možda dvadeset i šest minuta. Nemam pojma. U potpunosti sam se prepustio i doživio najboljih koncertnih x minuta u zadnje vrijeme. Sjećam se tog refrena koji je svaki put zvučao sve moćnije i prve od dvije solaže na klavijaturama. Ako bih morao s nečim usporediti tu solažu, usporedio bih je s gitarističkom solažom Petera Tosha na 'Stir It Up' (mislim na verziju s albuma 'Catch A Fire'), ali i s najboljim trenucima Acid Mothers Temple u KSETu. Sjaaaajno. Tako se vjerojatno osjećao Ante Čikara kad je negdje početkom devedesetih u Amsterdamu čuo J. Mascisa u trenutku kada ritam-sekcija 'jednostavno prestaje svirati shvaćajući da je nepotrebna' (ovo je citat, ali onako, odokativni).

Odličan koncert, sjajna atmosfera, pozitivci na stejdžu i oko mene. Ristekp!

mhabijanec@hotmail.com