DURAN DURAN, 17.10.2006, Sajam Beograd

1984 godine kada se u petrinjskoj robnoj kući (sada je to nažalost ilegalni javni toalet) pojavilo 20 komada istog dana prodanih albuma Arena, na ulici ste mogli čuti ''ja slušam SAMO Duran Duran''. Koju godinu prije toga u njemačkom teenage časopisu Bravo u nastavcima je izlazio poster grupe skoro u prirodnoj veličini. Svakog drugog petka Bravo se prodavao bolje od dnevnih novina. Duran Duran su sa zidova moje sobe protjerali Zdravka Čolića, Srebrna krila i ostale domaće zvijezde čiji su posteri bili dijelom LP izdanja. Imao sam taj poster, samo mi je falila bijela lijeva cipela Simona LeBona. Đavo zna koliko sam love potrošio na taj famozni Bravo a riječi njemačkog nisam znao. I sada, čitave 22 godine kasnije, u derutnoj Hali 1 Beogradskog sajma, gledam legendarnu četvorku. Otišao sam na taj koncert da ih vidim, da vidim kakvi će se ljudi pojaviti u publici ali i zarad jednog prijatelja koga je otac ubio od batina kada je kao učenik osmog razreda napravio frizuru kao Simon LeBon. Payback time!!!
Skupilo se čitavih 10000, 15000 i 20000 (prema raznim izvorima) ljudi, fanova, majki sa djecom, majki bez muževa, ljudi svih seksualnih orijentacija, bilo je i 80's freakova sjajno obučenih. Najavljen za 20 sati koncert je naravno kasnio uglavnom zbog gužve na ulasku u halu. Nisam imao pojma da će biti i predgrupa. Vidjevši kako prvo izlazi tip sa bas gitarom, pomislio sam da to mora da je Boa, jer osim što treba da im izađe album, samo oni su preživjeli od cjelokupne domaće scene iz osamdesetih a da sviraju takvu vrstu muzike. Za njim su izašla još nekolicina momaka u sjajnom 80's izdanju, bijelo crnoj kombinaciji - LAKI PINGVINI. Nimalo impresionirani gomilom ali i sjajno raspoloženi, odsvirali su svoja tri 20 godina stara hita plus još neku talijansku opersku ariju i uspjeli da dobro zagriju publiku. Svirali su odlično iako nisu nastupali 20 godina. Njihov pjevač, Đorđe Dragojlović, lijepo je to opisao slijedećim riječima: '' Nama je pripala čast,obaveza ali i dužnost da testiramo razglas i zagrejemo pojačala. Dajte nam malo podrške, nismo nastupali 20 godina kao i Duran Duran!'' Ovaj njegov dobronamjerni cinizam na kraju skoro da se i ostvario jer poslije Lakih pingvina čekali smo još dobrih 45 minuta da koncert počne. Zato vrijeme gomila tehničara trčala je binom i namještala opremu dok se sa razglasa mogla čuti uglavnom muzika koju DD navode kao svoju inspiraciju (od Roxy Music, Stonesa, Sly And The Family Stone, Funkadelic) ali i nešto friškije produkcije.
Gotovo pola sta poslije Pingvina na scenu izlaze, praćeni vriskom i ovacijama, legendarni Simon LeBon, Nick Rhodes, John Taylor, Andy Taylor i trenutna zamjena za bolesnog Rogera Taylora - Dom Brown. Tu je i nevjerovatna crnkinja čije ime nisam zapamtio ali ni našao na netu, u funkciji pratećeg vokala ali i ponekad glavnog mada je Simon fantastično odradio svoj dio posla. Koncert započinju hitom (Reach Up for the) Sunrise sa zadnjeg Astronaut albuma iz 2004. Iskreno sam iznenađen koliko dobro zvuče jer bio sm uvjeren da će ovo biti ultra kratki retro show. Slijede dva velika hita, Hungry Like The Wolf i Planet Earth i izazivaju histeriju u publici. Nemam pojam otkud se još uvijek sjećam riječi ove dve pjesme ali odjednom se sjetim kako sam sate presjedio uz kazetofon i pokušao da zapišem iste te tekstove dvadeset godina ranije. Sjajno raspoloženje publike DD koriste da odsviraju dvije ne toliko uspješne pjesme, Serious sa albuma Liberty iz 1990 te Nice sa Astronaut-a. Pjesme zaista zvuče odlično ali jasno je da je gro publike ovdje da bi nadoknadio propušteno i čuo stare hitove. Ide Union Of The Snake (i taj tekst znam!!!), pa mega hit iz devedestih Come Undone, pa opet jedna nova What Happens Tommorrow, poslijednja večeras sa Astronaut-a iz 2004 godine.
Na sredini koncerta dolazi do blagog razočaranja među publikom jer sviraju tri relativno nepoznate pjesme, Hold Back The Rain i My Own Way sa albuma Rio (1982) a između njih Some Like It Hot, jedini hit ad hoc grupe koju su činili uz pokojnog Roberta Palmera, John i Roger Taylor.
Sajam je ponovo doslovno poludio uz The Reflex a zatim je uslijedio po meni vrhunac koncerta. Prvo su Nick i Simon započeli sjajnu The Chauffuer, potom su odsvirali Ordinary World i Save A Prayer. Kroz ove tri laganice DD su pokazali i podsjetili da je njihova muzika izvrsna, bolja od kompletne današnje smash hits produkcije i da su oni MUZIČARI a ne performeri kako je danas najlakše opisati ovo smeće sa top lista. U ove tri pjesme se imalo i šta vidjeti i šta čuti.
Još pet pjesama (A View To A Kill, Notorious sa inkorporiranom I Wanna Take You Higher od Sly and the Family Stone, Electric Barabrella, Careless Memories i Wild Boys) i završava se zvanični dio koncerta. Nema potrebe trošiti riječi na reakciju publike kada su se čuli uvodni bubnjevi na Wild Boys.
Na bis se nije dugo čekalo. Odsvirali su prvo Girls On Film, skoro desetominutnu verziju koja je uključivala i predstavljanje grupe a na kraju i Rio, uz erupciju oduševljenja do tada nježnog lezbijskog para nedaleko od mene.
O DD sam odavno prestao da razmišljam mada uredno preslušam sve njihove albume koji se pojave. Bio sam siguran da je to završena priča ali poslije ovakvog koncerta promijenio sam mišljenje. Više od dva sata dobre muzike, pet plus dvoje sjajnih muzičara. Bilo mi je zadovoljstvo. Novi album izlazi poslije Božića.

(RECENZIJA KONCERTA 2001. u Zagrebu, Dom sportova)

SET LISTA
01.SUNRISE - Astronaut (2004)
02.HUNGRY LIKE THE WOLF - Rio (1982)
03.PLANET EARTH - Duran Duran (1981)
04.SERIOUS - Liberty (1990)
05.NICE - Astronaut (2004)
06.UNION OF THE SNAKE - Seven And The Ragged Tiger (1983)
07.COME UNDONE - The Wedding Album (1993)
08.WHAT HAPPENS TOMORROW - Astronaut (2004)
09.HOLD BACK THE RAIN - Rio (1982)
10.SOME LIKE IT HOT - POWER STATION - The Power Station (1985)
11.MY OWN WAY - Rio (1982)
12.THE REFLEX - Seven And The Ragged Tiger (1983)
13.THE CHAUFFEUR - Rio (1982)
14.ORDINARY WORLD - The Wedding Album (1993)
15.SAVE A PRAYER - Rio (1982)
16.A VIEW TO A KILL - James Bond Soundtrack
17.NOTORIOUS - Notorious (1986)
18.ELECTRIC BARBARELLA - Medazzaland (1997)
19.CARELESS MEMORIES - Duran Duran (1981)
20.WILD BOYS - Arena (1984)
---------
21.GIRLS ON FILM - Duran Duran (1981)
22.RIO - Rio (1982)

Dejan Polimac