DUB SYNDICATE, 1.2.2007., Zagreb, Močvara Oko ovog koncerta podigla se neočekivana prašina. Premda su ove jamajkanske dub-legende u zadnjih par godina odsvirale sad već tri koncerta u Zagrebu (Močvara 2001. i 2007., PAUK 2003.), ove su im godine neki mudraci u zadnji čas ukinuli već odobrenu vizu. Ta je vijest bend zatekla u Beogradu i do zadnjeg trenutka nije se znalo hoćemo li vidjeti taj koncert ili nećemo. No, Močvarina PR služba obavila je sjajan posao, a mediji su pohvalno reagirali i nekoliko sati prije koncerta stigla nam je službena informacija da će se koncert falakurcu ipak održati. Nisam bio u Močvari 2001., ali mogu vam reći da je ovaj koncert bio puno bolji od onog u PAUKu. Ma prostor je najvažniji, ponavljat ću to do kraja života, a reggae i dub bendovi funkcioniraju tim bolje što je prostor intimniji. Šteta što Dub Syndicate nikad nećemo vidjeti primjerice u neprežaljenom memli Attacku. To bi tek bilo psihodelično iskustvo, no i ovako je bilo dobro. Ovaj put bend je imao i vokale - doduše nasnimljene, ali ipak vokale. Ritam-sekcija predvođena legendarnim Styleom Scottom bila je neprikosnovena, a zvuk kristalno čist. Rasvjeta minimalistička i sjajno pogođena, atmosfera odlična, a i ja sam imao razloga za slavlje, no ne da mi se baš konstanto pričati o stvarima koje nisu bar indirektno vezane uz koncert. Moćni dub Dub Syndicatea sigurno se ne bi svidio svakome, no kako mi se činilo, u Močvari te večeri nije bilo puno razočaranih znatiželjnika. Uvjerljivo najbolji dio koncerta bio je onaj kad se mikrofona prihvatio basist (pitao sam Stylea kako se lik zove, ali još uvijek nisam siguran da li je 'Lightbox', 'Lifebox' ili 'Livebox', glup sam) i emotivno otpjevao dvije sjajne pjesme, 'Officially' i 'Mafia' (stari hit Lloyda Parksa koji su Dub Syndicate po prvi put obradili još 1989.). Potpuno neočekivano, dakle, ovaj je koncert ispao jedan od najboljih reggae/dub koncerata koje sam gledao uopće. Nakon mlakog i ne pretjerano zanimljivog koncerta u PAUKu, stvarno nisam očekivao ovakvu bombu. Naravoučenje: svatko zaslužuje drugu priliku. Nakon koncerta jednostavno sam morao provesti ostatak noći u reggae stilu, pa smo se Djole, Robi i ja povukli u moj suteren i uživali u zvukovima Augustus Pabla, Congosa, Lee Scratch Perryja, Joea Higgsa i Justina Hindsa, a pogledali smo i sjajan dokumentarac 'Roots Rock Reggae' iz 1977. kojeg smo Robi i ja gledali po n-ti put i opet nam je bio sjajan, a Djole ga je gledao po prvi put i upravo me prije pola sata zvao da nek mu ga donesem. Hoćemo reggae/dub koncerte barem na mjesečnoj bazi! |
