DUB SYNDICATE
Zagreb, Močvara, 13.10.2001.

Opet reggae. Opet Močvara. Opet sam sretan što idem na daleke pute, spreman na najveće žrtve zato što sam stvarno zavolio reggae i dub genijalce. A ovi su poprilično poznati i spadaju u red legendi. Sve zvuči super. Put je bio zanimljiv, Ekipa Iz Osijeka koja me i navukla na sve ovo, popunila je auto izvrsnim dub ludorijama i put podravskom magistralom je prošao brže nego što zapravo može u Vrijeme Duhana i Šećerne Repe, kad su ceste krcate traktorima i kamionima. Nema veze, napravismo i razgovor sa osnivačem Style Scottom, a u Močvaru su svratila draga lica i čak nije bilo predgrupe. Totalno glup tehnički razlog, ali ajde: malo nas bi se bunilo da smo na njihovom mjestu, mada će ovo prepričavati cijeli život, sigurno. Biće prilike da ih vidimo na djelu.

Dub Syndicate imaju živi bubanj i moja opsjednutost "praaavom" reggae ritam-sekcijom je poprimila vrhunac kad su se napokon pojavili. I sve počinje solidno: hitovi, sa "Fear of green planet", pa još stariji, aaali, počinje lagano meškoljenje. Ovo je preobično. Nema tu ni traga onoj maštovitosti, sve je preproducirano, zapravo.

Style Scott je izvrstan bubnjar, vrlo vješto i precizno postavlja temelje zvučne slike ostalih sindikalaca, i jednu caku što je izveo na kontakt-činelli nikad prije nisam vidio. Sve to je fino&krasno, ali dosadno, gazda. Žamor prekida pojavljivanje odvratnog pjevača, sa impresivnim dreadlocksima i njegovo kreveljenje je bilo vrhunac. Prekinite! Makar prekinite ono odvratno "kroejša vi lavju!!" poslije svake pjesme. Nekoliko reggae zaluđenika u prvim redovima su sa zadovoljstvom izvikivali rastafara-jah-marijouana parole i njima je bilo odlično. Meni je to zvučalo kao preobičan, ispolirani reggae, kakav baš ne ljubim.

Nakon pola sata, kosijaner odlazi i oni nastavljaju, ali gorak okus ne da se isprati. Svaka čast momcima, njihovom impresivnom diskografskom opusu i uspjesima, ali meni je bilo, hm, dosadno. Iako na snimcima zvuče odlično, poprilično siromašnije verzije tih istih pjesama uživo ne predstavljaju neki užitak. Nisam gledao puno reggae koncerata, i možda baš zato moje razočaranje poprima ovakve konture. Nije to bilo toliko loše, ali očekivao/li sam/smo puno više.

Navodno je organizacijski sve ispalo okej, pokriveni su troškovi (a nekih 300-350 ljudi, recimo), Močvara se može pohvaliti vrlo zvučnim skalpom, čak je pored nas na izvrsnom beogradskom naglasku jedan tip prepričavao svoje BG reggae provode, i sigurno će se i ovim hvaliti, ali meni se čini da su Scott i ekipa ostali dužni. Ili ja moram ipak potražiti Svog Čovjeka, pa sve u...

Toni