DIVLJE JAGODE

Vukovar, 27.8.2004.

Nisam bio na Iron Maiden. Nisam gledao ni Živo Blato. Gledao sam zato Đubrivo, Vatreni Poljubac i - Divlje jagode. Zeleta. On jede gitaru. Divlje jagode imaju 11 abuma i svirali su zapravo, po Zeletovim riječima D veri bestof. I mi smo se odlično zabavili.

Motori. Sviraju par pjesama i onda Zele svira Turski Marš. Gitara odašilje poruke u Svemir. I onda opet par hitova, pa Zele svira Za Elizu. Zele priča s publikom. Pero, nekadašnji vokal Opće opasnosti (e da, i njih sam gledao), samo pjeva. Širi ruke i trčkara okolo. Zauvijeeeek tvoooo oooo ooooo oooj, cijelo vrijeme sam zamišljao kako je to nekad Tifa pjevao. Jebote. Smiješak ne silazi s lica. Zele se šali s publikom koja traži Paranoid. Zele im kaže da ga baš ne znaju, al ako baš hoće, odsviraće, pa ako pogriješe koju notu, nije kriv.

Šejla. Iza njih je ogromno platno s nekim tipom polačovjekpola stroj, istetoviran i naravno mišićav, a iza njega dugokosa ljepotica. Vjetar puše i Zeletova kosa vijori dok on solira, okrenute glave udesno. Zele drži nogu na monitoru. Zele je bio zaslužan za Mirzino jato, nešto najluđe disko napravljeno na ovim prostorima.

Autostop. Bacaju majice u veselu publiku, koja se uglavnom sastoji od tipova u metal majicama, i ostarjelih tipova u jeans košuljama koji zadovoljno pjevaju i napričavaju sa Zeletom, kao da su na pivu. Ne želiš kraj. Krivo je more. Jedina moja. Mi pjevamo refren. Pubertetsko-pankerska verzija: "...u sukobu s titom, pokraj rijeke što povraća...". Zele nam na kraju priznaje da ju je napisao sa 16 godina (objavljena 1977. hej!), i da nije ništa zaradio na njoj. Al da je pjesma super. Praavo. Zele je kombinirao u predvečerje Rata i sa Zlatanom Stipišićem, čak je bio potpisan petogodišnji ugovor, ali eto, rat, Džibo je postao Gibonni, a i puno toga više nije bilo kao prije.

Bubnjeve svira Tomas, po Zeletovom mišljenju "prvi bubanj Evrope". Tomas zarađuje. Basista je iz Broda, naravno. Počinje finale. Zele se hrabro odlučuje na Paranoid. Tush. Užas je moja furka. Svaka ima neki trominutni solo, viška. Zele je već pojeo gitaru, sad ju glocka. Wild Strawberries je bio pokušaj osvajanja stranog tržišta, sa Alenom Islamovićem na vokalu. Svirali su u Marquee Clubu, London.

E, onda bis. Motori. Pa onda stvar s prvog albuma (iz 1978.), stvar se baš zove Divlje jagode. Čudan plod. Pa veličanstvena Knockin On Heaven's Door. Zele diže gitaru u zrak, ona priziva munje, kao na onom platnu iza njih. Dunav je uzburkan, meni smiješak ne silazi sa usta. Pa sviraju novi singl, Kap po kap. Biće hit, kao i Marija. Od neba doneba.

I onda kraj. Poštenih 2 sata, besprijekorno odsviran set. Pa ipak je Zele odbio ponudu da svira u Whitesnake.

grlom u jagode: tonisaric@inet.hr