DIRTY OLD FESTIVAL 6, 15-16.7.2005., Velika

Ovogodišnje ljeto mi je grozno. U Vinkovcima ništa, u Osijeku isto, vrijeme sranje. Zapravo i nije toliko loše s tom kišom, obzirom na nepodnošljive slavonske vrućine, a i za sada kad god mi je trebalo - bilo je sunčano. Tako da neću nešto žaliti, pošto je dirty old vikend bio baš okej. A nikad nisam spomenuo, ali čini mi se da je najveći Igorov uspjeh što je za sve ove godine uspio sačuvati vjernu punk publiku, koja na sam spomen neke zarade ili Organizacije diže srednji prst i nema šanse da podrže. Ovaj festival postaje sve veći, razglas je svake godine sve bolji, stage i ponuda su profesionalniji nego ikad, a u publici 80% punkeri. Ali, činjenice opet govore da je ovo JEDINI slavonski festival ovog tipa, da je Igor čovjek s reputacijom koju poštuju u cijelom Regionu, da je festival organizacijski svake godine ZAISTA sve bolji i da se sponzori polako zanimaju za Te Pankere, pa sve skupa ima objektivne šanse da postane ozbiljan&zabavan festival, u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Eto, uvod ispade vrlo teoretske prirode, a znam da vam je dosta tih preseravanja o Mogućem, kako je kod nas sve sranje - pa bilo mi baš ugodno, i reko da malo i o tome...

Malo ću i o bandovima. Line-up je sastavljen već uobičajeno (ponajbolje iz domaće ponude plus neki povoljni inozemni), dva dana stilski podijeljena i sve je štimalo. Počeli smo sa Agressive Snails Attack, Riječanima koje sam prvi put čuo preko Zdenka, a koji sviraju ne naročito uzbudljiv ska/reggae/nešto i nisu nas se dojmili. Navodno imaju velike planove i da će se za njih čuti, pa će valjda i to njihovo ime imati više smisla. Red Union iz Novog Sada su odsvirali onaj proleterski punk, jako engleski i naravno da su se svidjeli publici. Superhiksi su mi baš okej, već duže vremena, njihov ska i pozitiva su došli do nivoa da publika zna pjesme, oni pršte energijom i milina ih je gledati. Iako bi puno više volio gledat ih u manjem prostoru, gdje bi njihov punk više došao do izražaja. LET3 su headlineri tog dana i njihov novi album se očekuje nestrpljivo. Oni su profesionalci, sviraju super, imaju mrak pjesama na repertoaru i nastupi su im zabavni. Nove pjesme su karakteristična zajebancija i sve je super, ali ja imam dojam da to rade prilično preko kurca i da prikrivaju nedostatak ideja šarenim lažama i da su malo prešli granicu do koje su kontrolirali stvari. Ne kažem da je ovo loše i da samo žele odradit, ali baš zato što su mi bili s prošlim albumom super dragi - ovo mi je bilo zericu nedovoljno. Atheist Rap su sada s jednim pjevačem i imaju super pjesme i sve, ali - to je sad neka skrouz druga priča. Vole ih punkeri iz šatora i zvuče čvršće nego kad sam ih prošli put gledao, ali nešto fali. Iza njih je nastupio DJ Sero, momak čiji repertoar s balkanskim napitnicama i tužbalicama ciganske provenijencije (opa!ha!!) ne može fulati, uspio nas je zabaviti na pola sata i otišli smo prilično kasno, prilično zadovoljni na spavanje.

Drugi dan smo bili na sjajnim mahunama u obližnjoj Pleternici, uživali u krajoliku tog nepravedno odsječenog kraja. Imaju brdašca i dovoljno pitome divljine da čovjek češće dođe, ali kad kontaš da ti treba satipo do tamo, a udaljen si smiješnih stotinjak kilometara, bude ti samo jako žao. Imati vikendicu u tom kraju, e to bi bilo nešto. Elem, drugi festivalski dan smo zakasnili na osječki Cog, a stigli taman da pogledamo odlične Nijemce Ready Killerwatt, čiji punk rock je tako fino došao za početak večeri. Odsvirali su obradu Wipersa, a ne sjećam se da sam ikad vidio da neki band to odsvira, a još k tome jako dobro. Inače nisu ništa naročito vrijedno prepričavanja, vrlo korektno odsviran polusatni set punk rocka na tragu Monomena ili Nomadsa. Against Me su solidan moderni melodični punk kojem je najveća referenca što su na Fat Wreck etiketi i što su iz Amerike, pa su ih pogledali mnogi koji možda i ne bi, obzirom da nisu naročito uzbudljivi. Bolji su mi bili Debeli Precjednik, ako ćemo iskreno, koji polako postaju pravi band, pop punk u najboljem izdanju, ali koji imaju na repertoaru navijačku himnu, a svi znamo kako to završava... Talijani Figli di madre ignota su već bili i svi znaju kakav je to šašav nastup i koliko ta stilska mješavina može biti dobra, i teško ih je opisati a da se ne nižu neki engleski izrazi pa ja radije ne bi: uglavnom ogledajte ih kad slijedeći put dođu u vaš grad. I zanimljivost: navodno da u Puli svira neki band Figli di Bruno Atomico, izvrsna parodija na odvratnog Brunu Langera. Nakon njih slijede Mad Sin, razvikani psychobilly iz Njemačke, čiji članovi su se isticali među ionako šarenom hrpom od par tisuća ljudi koliko ih se vrzmalo svake večeri. I sam psychobilly treba biti šaren&kičast, ali ovo je za mene bilo previše. Rijetko iritantan pjevač i basista iz čijeg kontrabasa pršti vatromet i sve: vjerujem da je bilo super ljubiteljima, čak vjerujem da bi i mnogi death metalac došao na svoje, ali ja sam potražio zabavu na drugom mjestu. Imali su i pomoć s neba: pred sam početak nastupa počela je kiša-praćena-jakom-grmljavinom, gdje ćeš bolju kulisu za takav nastup. A ta ista kiša je taman prestala kad su trebali početi The Beat Fleet, koji su došli iz samog Pakla Popa i koji su bili baš okej. Otkako su prešli na žive instrumente i otkako su snimili hitove koji se vrte na Radiju Vinkovci i otkako su pokazali kako se može super redati rime i na lokalnom a da to bude super, ja sam sve više na njihovoj strani i možete me sve češće uhvatiti kako pjevušim neku od tih melodija...

I tako je za nas završio šesti DOF. Koji ćemo pamtiti po super bini i razglasu, susretima s dragim ljudima, nekoliko sjajnih majica (naravno da je imati majicu na ovakvom festivalu tako razumljiva i bitna stvar!), nekoliko fanzina s duhovitim nazivima (Guzonjin Zin, iz Županje) i temama tipa "šta je to anarhizam?", posjetiocima koji su se ZAISTA potrudili oko svakog detalja punk outfita, neodoljivom štandu s bedževima i ugodnom krajoliku čiji terapeutski karakter modernom poslovnom čovjeku može ovih dana život značiti... Igor je ove godine podigao letvicu još malo, a ove godine je u planu i DVD snimak koji će vam potkrijepiti sve ove rečenice. Super.

TONI ŠARIĆ