DAMO SUZUKI & TENA NOVAK, 15.5.2006., Zagreb, Teatar &TD Inače volim dati šansu dojmovima da se slegnu i tek nakon par dana napisati recenziju koncerta, ali bojim se da ću za nekoliko dana biti u još većoj gužvi nego sad. A i riječ je o Damo Suzukiju, eeeej! Pa tu pozitivnu energiju ću osjećati još mjesecima. Nakon što je 2001. nastupio u Močvari sa svojim Networkom (najbolji koncert 2001.) te 2003. u KSETu s bostonskim bendom Cul De Sac (najbolji koncert 2003.), Damo nam se opet vratio. Ovaj put je svirao s našim kultnim post-rockerima, grupom Tena Novak, i to ne samo ovaj koncert u &TD-u, već cijelu istočnoeuropsku turneju. Neki su ih tako pogledali u Dubrovniku, neki u Varaždinu (u nedjelju), a neki u Skopju. Sandra i ja smo skoknuli do &TD-a. U dvoranu smo ušli negdje na pola prvog djela koncerta. Na pozornici su se nalazili samo Tena i dečki (bend je, naime, dobio ime po svojoj violinistici) i imam osjećaj da je njihov solo-set od prve minute bio atmosferičan i mračan. Pred kraj su se malo ražestili, no ubrzo nakon toga je uslijedila stanka. Mario Kovač je i dalje sjajni šoumen, no nakon eteričnog mraka Tene Novak, njegova najava pauze za 'cigaretu, piće i ilegalne supstance' nije mogla izazvati salve smijeha. Nakon pauze, Damo. Začarala me već prva stvar - divna, psihodelična kombinacija francuske šansone, neuhvatljive Tenine violine i Canovske repeticije. Damo i dalje pjeva na 'svom jeziku'. Neki stihovi bili su prekrasni - Damo ih, doduše, nije otpjevao, no omogućio je da se ti stihovi stvore u mom mozgu. Nakon toga svi zajedno ubacuju u još veću brzinu, a ja sam iz mozga već potpuno izbacio sve evridej gluposti na koje inače trošim vrijeme. I da, za razliku od koncerta No-Neck Blues Banda u petak, ovaj sam put poželio iščupati stolice zubima. Sandra se složila. Rekla je da voli osjetiti glazbu kroz tijelo, a ne samo mozak. Ja sam u tim trenucima bio bez tijela. Sve ovo vam zvuči kao napušeno srednjoškolsko preseravanje? Ku'iš, ono, 'svoj jezik'? Kaj on to pjeva, pa to fakat i ja mogu. Okej, budite razredni klaunovi i cinici, to će vas sigurno dugoročno usrećiti. Nije da nemam zamjerke - nakon eksplozije na početku bisa, sve se malo razvodnilo. Možda je bis trajao mrvicu predugo, a možda bubnjar Tene Novak u određenim trenucima nije trebao pokušavati stati na loptu. Ali ne postoje savršene stvari, samo stvari koje su opako blizu. |
