CHUCK BERRY + PARTIBREJKERS
Zagreb, Dom sportova - mala dvorana, 28.6.2005.

45 MINUTA ROCK LEGENDE

Od 1978. godine i koncerta u Zagrebu - do 2005. puno je godina, a Berry je, po prikazanome, očito i dalje "živahni starčić" (rođen 18.10. 1926., St. Louis, SAD).

Koncert svom srećom nije otkazan (kao Bo Diddley, ali i naš Woodstock, Harlem globetrotters.. i još poneki u zadnjih godinu dana) mada je pitanje je li se organizator uspio pokriti. Ulaznice po 190 kuna bile su preskupe da se popuni mala dvorana Doma sportova, mada regularni posjetitelji već znaju kako to ide - dole sve puno i tribina ispred, dok su bočne prazne, što bi značilo da je valjda bilo dva soma ljudi, no pitanje koliko akreditiranih, a koliko s plaćenim kartama. Šteta da nije bilo ful puno (da je to bilo u Tvornici ili Pauku bilo bi krcato) no atmosfera je bila takva da kao da je bilo 10 somova ljudi. Šteta što to BERI BERI nije ipak mogao pratiti jer nije svirao ni sat vremena, očito mu je bilo prevruće i za bis, ili je bio dogovor da se u 23 sata sve prekida, a do 22.05 još su prašili PARTIBREJKERS koji su završavali s genijalnom izvedbom "Uličnog hodača" koju je par minuta i Chuck slušao, stajavši sa svojim glazbenicima lijevo od stejdža. Cane i ekipa počeli su oko 21 sat sa "Tražim te", pičili i radili "Zemljotres", "1000 godina", "Tražim te", "Rođen loš", Cane je podsjetio publiku da su tu prvi put svirali dalekog aprila 1983. godine, šibali su i sa "Kreni prema meni" i mnogim drugim, do "Uličnog hodača".

Oko 22.15. C.B. počeo je sa "Roll over Beethoven" (Roll over Jura?), išle su i "Sweet little sixteen", "Rock'n'roll music", "Johnny B. Goode" i "My Ding-a-ling" (zadnji hit, 1972.) te druge uspješnice na koje je publika reagirala s oduševljenjem, skoro kao tinejdžeri koji vide svoju pop zvijezdu. Na zadnjoj pjesmi, 10 minuta prije 23 sata Berry je pozvao 4 plus 4 djevojke da dođu na stejdž i plešu, što jedan redar nije očito čuo (ili razumio) i prve dvije je htio vratiti natrag, no uskoro ih je preko 20 plesalo, a iskusno zagorsko oko prepoznalo je i Jelenu Ribić, novinarku Zagorskog lista (naravno i kolegicu s te strane, zaduženu za praćenje partija). Oko 23 sata Chuck je ponavljao "Gotta go.." što je i učinio, a publika se našla u čudu kad su se brzo počela paliti svjetla i počela mjuza s razglasa - "Start me up" (?)...

Ovih 45 minuta ipak je vrijedilo čuti, a 79-godišnji Chuck Berry ipak je mogao početi svirati bez kape (koju mu je pjevačica i usna harmonikašica skinula nakon par uvodnih songova), u kratkim rukavima (crvena "glitter" košulja mu je zaštitini znak), i možda bi imao više snage (poslije ga vidjeh vani, kako leži na haubi auta, okružen zaštitarima) u uzavreloj dvorani, a na stejdžu je sigurno bilo preko 40 stupnjeva. Mislim da je publikum ipak otišao hepi jer vidjeli su legendu rocka, pravi show, a poodmakla dob također je bio olakšavajući faktor, ipak je čovjek trebao biti u penziji (hoće li i članovi Rolling Stonesa nastupati u tim godinama?). A sve pohvale i kafiću s lijeve strane dvorane koji jedini zasad toči bezalkoholno pivo (Stellaaaa) i ima time sluha za one koji nakon koncerta moraju i voziti doma, a ipak, premda vinopije, žele uživati u pravom rock koncertu uz čašu - dvije piva, makar ono bilo i po 16 kuna.

DARKO (BACK IN THE USA) CIGLENEČKI