DRUŠTVO PRIJATELJA UMJERENOG NAPRETKA (Marko Brecelj & comp)

23.11.2003. Vinkovci, Walkow

Zapravo sam trebao sačekati da se malo slegnu dojmovi. Ali, zato što je Marko Brecelj rođeni gerilac. Klasa Tom Gotovac ili Gori Uši Franci, recimo. A ono što on radi se može u ovakvom tekstu popratiti neumjerenim simpatijama ili nekim kvaziteoretskim preseravanjem o doziranom ludilu, koje nam svima može spasiti živote u ovim tužnim&teškim vremenima. Ja to ne bi, zato što sam uživao u svakoj sekundi provedenoj u društvu istaknutih članova tog sjajnog Društva, zato što je njihov dolazak i pojavljivanje u našem selu neveselu za mene događaj godine, a pogotovo ta atmosfera u trenutku kada je cijelo Pobosutlje iščekivalo preliminarne rezultate nesretnih izbora... u isto vrijeme sam se osjećao i tužno i sretno.

Oni su na putu već skoro mjesec dana, odlaze tako u kraće i prijateljske posjete Nizozemskoj, Francuskoj, Mađarskoj, SiCG i, u povratku, eto, Hrvatskoj. Kombi s koperskim registarskim oznakama u kojem su Marko, Arijana i sjajni ljubljanski dark-noise-jazz-popuniti po želji-duo Ruins Matador, razveseljuje prisutne (uglavnom) dvosatnim performansom koji uključuje izložbu pastele Bele Mariasa, nekada vojvodjanininina, a sad Mađara koji ima i bend i bavi se slikarstvom i piše estetske kritike i svaštanešto. E, dao je Marku da napravi izložbu pastela pod nazivom "Političari, vi ste moja posljednja nada", a o tome je teško sada, ovako: "Šteta što nismo na televiziji", rekao bi moj omiljeni radijski voditelj, g.Čmarger Stočar…

Druga četvrtina je pripala Ruins Matadoru, bučnom dvojcu, koji uopće nisu toliko noise koliko mislite, ima tu i post-rocka, ima tu i punka, oni su me podsjetili da je izražavanje emocija puno lakše s gitarom i palicama u ruci. Njima ocjena vrlo dobar. Iako, na kraju godine će biti test, pa posjetite njihov www.ruinsmatador.com poslušajte o čemu se radi.

U treću četvrtinu ulazimo s manjim tehničkim problemima ali sad mi je i drago, ispalo je još napetije. Naime, Marko&Co. u Kopru provode akcije Mekog terorizma, o čemu ste mogli nešto pročitati u Feralu, a i po Internetu se sve češće spominje. Neke od akcije su mrak, mislim da je ono tapeciranje zvonika crkve i iznenađenje američkih marinaca kada je Marko na svom bad englishu izrazio nezadovoljstvo i okrenuo onaj stol - sjajno. Pa ono bombardiranje američke ambasade papirnatim avionima praćeno eksplozijama luftbalona i pojavljivanje na fotelji kod primanja za kineskog cara neke slovenske ministrice (kako bi bili na nivou) a kao kolovođa skupine je bio Markov višegodišnji pajdaš Ivan Volarić-Feo koji je izvikivao stihove na bad chinese - izvrsno.

Ali, remek-djelo diverzija i nešto najluđe što sam ikad vidio je Markov "vatentat": kada je na primanju povodom gostovanja Dimitrija Rupela, ministra vanjskih poslova Marko kroz puhaljku sažvakanom vatom pogodio u glavu nesretnog Dimitrija - e, to je u rangu Jaranovih pizdarija, nešto što bi trebalo pokazivati češće. "Šteta, dragi slušatelji, šteta što nismo na televiziji", rekao bi znatevećko...

I onda - Marko. Kantautor Marko. Njegovo namještanje zvuka i nelagoda uzrokovana drukčijim razglasom od onog na koji je navikao već godinama (on ima pojačalo već nekih 20 godina, lampe se nisu morale popravljati, sinoć je bilo problema sa kablovima, ništa strašno, na sreću) - e zbog toga ste trebali doći. I zbog svih onih digresija, fusnota kojima je pokušao skratiti nažalost predugačak put između dva jezika, i oduševljenje kojim smo nas 10-ak najupornijih prihvatili njegovu energiju i želju da nas zabavi i izmami nam osmijeh... to su stvari zbog kojih je ZAISTA JEBENA ŠTETA ŠTO NISMO NA TELEVIZIJI!!!

Samo kao kuriozitet, da se zna da program ima i petu čevrtinu, a to je 5 litara vina publici. I cijelo vrijeme na razglasu Franci, i na kraju odjavni Francijev šou-štosevi i na kraju prijateljski stisak ruke sa Arijanom i Markom i teško ustajanje ujutro na posao i... ne pada mi na pamet danas paliti televizor.

pio kod ljube trovača: tonisaric@inet.hr