BLOCK OUT27.12.2002. Dom Omladine, Beograd
Dragi čitaoče, moram te upozoriti da u nastavku možeš pročitati puno više o tome kako je meni bilo u Beogradu nego kako mi je bilo na tom koncertu. Pa ti vidi, na vrijeme sam upozorio. Ali, neki kolege tako rade već nekoliko izvještaja pa ću i ja, čisto da vidim kako je.Elem, nakon ljetošnjeg posjeta Novom Sadu i jednog od najboljih provoda u životu, nije nas bilo teško nagovoriti prihvatiti srdačan poziv na posjet, onako malo, navratite, pa nismo-se-dugo-vidjeli princip, princip koji mrzim, ali ajde. Put vlakom u BG počinje kupovinom karti na vinkovačkom kolodvoru a koja (kupovina, jel') može postati nešto najponižavajućije na svijetu i ajde, kad se napokon ukrcate i kad vlak krene, dolazi obavljanje carinskih formalnosti u Šidu (ne, nismo vidjeli tragove one jedne bombe koja je pala na taj gradić, Slavene). To se ne može opisati, pa neću. Meni najzanimljiviji detalj dolaska je bio ulazak u Staru Pazovu: već prilično na kolodvoru, odjednom se vraćamo unazad nekih 500 metara, zato što je skretničar zajebao svoj dio posla i ajmo ponovo, pa na pravi kolosijek. Za to vrijeme uspjeli smo proučavati fizionomije na kolodvoru, a to je puno bolje obavio Mataković u skoro svakom svom stripu: znao sam da on zanemarivo malo izmišlja, ali ono je z.a.k.o.n.! Dolazak vlaka na kolodvor u BG je iščekivala i manja skupina ciganskih trubača koji su na znak prepoznavanja "burazeeeruuuu!!!" veselo počeli neku od svojih tema, prizivajući na naša lica smiješak a jednom od naših suputnika uljepšali povratak.
Beograd je jako velik. Ima nekih 2 miliona duša, što Srba, Crnogoraca, Cigana, što Bugara, što Kineza, i u predblagdansko vrijeme svaki onakav grad se pretvara u košnicu, pa kako neće Beograd. Uglavnom, brzo se navikne putnik namjernik na gužvu, samo ja se evo ni sada ne mogu oteti dojmu da je preterano prljavo. Nisu ni Vinkovci čisto mjesto, niti je moja soba mjesto gdje bi se mogli obaviti medicinski zahvati, ali ono je stvarno previše. Ali to izgleda ne smeta nikoga. Ma, ne bi htio da me ovo odvede na teritorij MI protiv NJIH, ali to je moj dojam.
Inače, imali smo odličnu domaćicu, 20-godišnjakinju koja uživa sve prednosti života u velikom gradu i koja je mene nasmijavala do suza tim izrazima: znate onu priču o magnetskoj privlačnosti beograđanki, kao i što je svaki tip tamo pričao da mu je neodoljivo seksi razgovaranje s mojom Danijelom, a o zagrepčankama da ne govorim Uglavnom, nakon obilaska centra, našoj sreći nije bilo kraja kad smo ugledali PALAČINKARNICU!!! Zamislite, mjesto gdje se prodaju slane i slatke palačinke, njih 40 vrsta. U tih par dana ostavili smo pravo malo bogatstvo i postali pravo rado viđen gost. Večeru smo obavili na Skadarliji, i o tome neću. Svinjski file punjen kajmakom je nešto Pivo je uglavnom Nikšićko i meni se nije naročito svidjelo, unatoč nostalgiji. Zanimljivo je jednoipolitarsko izdanje u onoj plastičnoj boci BIP piva. Pokušajte samo zamisliti taj okus
Kupovina cedeja je ovaj put išla na uštrb knjiga i to je stvarno žalosno, koliko su knjige jeftine. Meni je kod nas čisti luksuz dati za knjigu nekih 80 naviše kuna. Kupio sam si Kvaku 22 (u jednom dijelu, novo, tvrde korice, nije džepno izdanje) za točno 20 DEM, ma da vam ne nabrajam sad ostale naslove. Zanimljivost je i cijena knjige Vedrane Rudan, točno duplo jeftinije nego u nas Već legendarni bugarski cedeji zamijenjeni su sada ruskim empetrijima, kojih ima na milijarde. I to je, dragi čitaoče, zlo jedno! Bili smo u KST-u, legendarnom koncertnom mjestu, ali na Studentskoj žurci i nije mi bilo naročito uzbudljivo. Ma, za sve su krivi ti filmovi, ja sam očekivao neku ludu žurku, ali bilo je prilično prosječno, kao, recimo u VK.
A zato sutradan na koncertu u Domu omladine - druga pjesma. Block Out nisu naročito poznati u nas, žanrovski inače teško odredivi, skupili su nekih 300 ljudi i priredili odličan koncert. Njihov gitarista, Nikola Vranjković, uživa status najcjenjenijeg underground gitariste u BG, čak je ton majstor Darkwood Dubu, a postoji priča da je na jednom koncertu pomagao Satanu Panonskom. Pjevač lakoćom ispjevava prilično mistične tekstove i svojim dubokim glasom dodaje još naslaga oporosti i nemoći njihovoj zvučnoj slici (ha, Matija, jel valja ova?). Trenutno su na top-listama sa pjesmom napravljenom za tribute Milanu Mladenoviću "Soba". Međutim, mene se dojmila zajebancija u publici na koncertu. Svi se nešto štipkaju, dobacuju, piju, i - što je najvažnije, poslije koncerta nastavljaju. Šteta što Sale Bočev nije bio tamo, sigurno bi mu se svidjelo (malo intimizacije i spominjanja imena koja nikome ništa ne znače, ali - i to sam vidio na ovim stranicama).
Odlazak na bosanske pite je najnormalnija stvar poslije svega, pa smo tako i mi okusili ne naročito ukusne (precijenjene) pite i odlično se zabavili na račun luckaste konobarice. Potom još par piva i krevet je mjesto gdje nas nije bilo dugo. Prebrzo ide vrijeme i povratak kući se pojavljuje u glavi kao dobra ideja, a to je najbolji znak da je - dosta. Kupovina prehrambenih memorabilija u C-Marketu može postati fakin zabavna, ako te ne smeta što žena na blagajni puši i nezainteresirano obavlja svoj posao. Ali, zato pojavljivanje sa Kolynos zubnom pastom, Kosili kupkom i Carnex paštetom u vrećici može izazvati osmijeh na licu osobe kojoj ih pokloniš. Povratak kući smo prekratili iščitavanjem srpske inačice Imperijala, a to je toliko zabavno da smo se podsjetili u kakvom svijetu živimo. I da je Zabava Miliona identična zabavi onog našeg dijela vršnjaka koji iskreno vole Thompsona i vjeruju u njegove stihove, koji vjeruju da Mišo Kovač nikad neće otići u Srbiju zbog Edija, i joooj, stvarno nije u redu tako završiti jednu bezazlenu pričicu iz jednog milijunskog (glavnog) grada jedne susjedne države, s kojom mi nemamo ništa zajedničkog.
potpitanja slati na: tonisaric@inet.hr