27.12. 2004. Zagreb, Dom sportova
Čovjek je definitivno lud. Znao sam da koncerti traju preko 3 sata, ali da će svirati 4 sata i 10 minuta, e to je bilo previše (od 20.10 do 24.20), vjerojatno i za fanove, jer neki su počeli odlaziti i prije kraja jednosatnog bisa. Drugi put ću doći sat ranije da mogu sjediti, jer prostajati u gužvi to vrijeme također je avantura, koliko god bio baždaren na standing up. Koncert je naravno bio rasprodan ranije, a najavljeno je i da neće biti drugog koncerta (lani je bilo, no to je ipak bilo prvi put nakon dugo vremena u Zagrebu). Rijetki su koncerti na kojima su ispunjena sjedaća mjesta i iza bine, do kraja dvorane. Đole je bolji u baladama no u tzv. doskočicama ili "veselijim pjesmama" (u kojima mi nikako ne sjedaju violine) kojih je bilo previše na ovom koncertu i povremeno mi je sve to bilo previše narodnjački i vuklo čak i na Škoru, a očekivao sam malo više rokijane. Između prvih nekoliko pjesama dosta je pričao, kasnije nije toliko, pogotovo nakon što su mu iz publike bacili majicu Virovitice, koju je i obukao i nosio do kraja. Daklem, pjevao je: Bezdan, Lepa Protina kći, Mirka, Boža zvani pub, Ringišpil, Oprosti mi Katrin, Slavenska, Život je more, Prva ljubav, priča o vasi ladačkom, Svirajte mi jesen stiže dunjo moja... a bia je samo jedna nova pjesma sa albuma koji samo što mu nije izašao. Fanovi su gotovo jednoglasno pjevali skoro sve stihove. Mada mi je palo na pamet - bilo bi vrijeme da ubode i neki hit, pa kad je to bio zadnji (ajde se probajte sjetiti i za neke druge: PARNI VALJAK, PRLJAVO KAZALIŠTE, ORGAZAM, BREJKERSI, RAMBO...) - svi nas dobijaju na minuli rad i tzv. nostalgiju... Sve u svemu, iduće godine nisam siguran da ću ići i opet glumiti sardinu, osim ako Đole ne dođe u neki manji prostor, kazalište, na još intimniji koncert, mada bi ih onda morao održati barem 30-ak. Ili barem 5 dvorana Lisinski. |
