STREETWALKIN' CHEETAH + Babies

Kutina 11.6.2002.

Eto, opet ja i opet Kutina. I opet je to teško opisiva zabava. Kad je danas takva muzika out i postavlja se pitanje o razlozima uživanja u punk-rocku. Ili rock'n'rollu, ako hoćete. Ali, ima još nekoliko ljudi koji ne postavljaju pitanja, nego jednostavno slijede instinkt. Jedna od njih živi u Ljubljani i tvrdokorno dovodi prilično opskurne bendove, gubeći pri tome novce i živce. Ali i pamet, svako toliko Monika ju otpozdravi sa adijo! i - uživa. Sljedeća osoba živi u Gradu Nafte I Plina, i zadivljujućom upornošću pokušava Kutinu upisati na koncertnu kartu, a kako je krenuo, Tomica bilježi uspjehe i, nažalost, ne previše ljudi iz Kutine je svjesno njihove veličine. Ali, ne bih o tome. Nego bih opisao još jedan prekrasan provod u Kutini i nadam se da će mi Turistička zajednica Moslavine barem jednom priznati za sve što turistički činim u promicanju njihovog kraja…

Prvo: prekrasan dan. Gospodin Glasnović bi rekao gotovo savršen. Drugo: puno dragih ljudi, iz Požege, Varaždina, Zagreba, Vinkovaca… Plus domaći. Treće: odličan ambijent, već legendarna Kuća, where-everybody-knows-your-name princip uz odličnu muziku sa razglasa, nikad mi neće biti jasno zašto je to tako teško ostvariva fantazija. E, a onda odlična predgrupa: Babies, o kojima stvarno više neću, samo za pamćenje da su ubrzali i da im repertoar poprima obrise zabavnog i kvalitetnog, odnosno da sazrijevaju i milina ih je slušati.

A Streetwalkin' Cheetah su iz Los Angelesa, dobili su pregršt (zaslušenih) nagrada za live nastupe, imaju 2 albuma (i ohoho singlova) a ovo im je prva evropska turneja. Pjevač (koji svira i ritam-gitaru) je osmislio sve, iznimno je duhovit i zanimljiv sugovornik, a u dužem razgovoru ispričao je kako je ogrezli Stooges fan i da je napisao predgovore za BOMP-ova Stooges izdanja (ako ne znate, to je jedna od najstarijih i najznačajnijih underground etiketa, pioniri punk-rock izdavaštva) i da pripremaju novi, dvostruki album. Neću vam previše pričati, u slijedećem Adijo pamet broju pročitajte vrlo zanimljiv intervju.

E, a njih su četvorica, svirali su skoro 2 sata i u tom vremenu isporučili količinu energije dovoljnu da se zagrije pola Kutine, pravi punk-rock Red Bull. Meni su se uvijek gadili opisi koncerata kojima nisam prisustvovao, a radilo se o mrak zabavama, ona pretjerivanja koja zapravo NIKAD ne mogu opisati kako je bilo te večeri. I ne vjerujem da ja mogu bolje, možda samo da kažem da su posvetili I just wanna have something to do meni omiljenom Ramoneu, Dee Deeju, da su za predah uzeli Thundersov I wanna be loved (by you), a na bis ubrzali Iron Maidene i produžili MC5 Looking At You, izazvavši rijetko viđen delirij. Uvijek završavam priču iz Kutine sa onim da možete žaliti vi koji niste bili, sa dodatkom ovaj put JEBITE SE

touni-with-a-heart-full-of-napalm