AND YOU WILL KNOW US BY THE TRAIL OF DEAD, THE LONG WINTERS, FORGET CASSETTES

02.03.2007., Zagreb, SKUC (Pauk)

Jedan od iščekivanih koncerata prve polovice koncertne sezone donio je obilje podijeljenih mišljenja, zujanje u ušima, provale bijesa, mornarsku konzumaciju alkohola i naravno prateći mamurluk. Prva grupa te koja je nastupila te večeri (začudo na vrijeme s obzirom kako koncerti u PAUK-u znaju počinjati) bili su simpatični Forget Cassettes sa svojim minimalističkim ali bogatim soničnim kolažom pjesama i ženskim vokalom, koji nastup grade na dinamici tempa više nego na melodioznosti. Takvim su nastupom, uključujući i obradu PJ Harvey stvari Me Jane, zagrijali tek pridošle posjetitelje dok je ostatak počeo pristizati u sve većem broju, izvlačeći se iz okolnih birceva ili psujući zbog pomanjkanja parkirnih mjesta. A zatim su nastupili The Long Winters. I tu je nastao raskol među publikom veći i od onog crkvenog ili HDZ-ovskog. Dok su jednima bolji i od samog glavnog banda te večeri, ostataku publike (kojima se i sam pridružujem) bili su i više nego dosadni, uzimajući u obzir da su svirali cijeli koncertni set. Ma možeš mi nositi bradu i naočale a la Ante Perković furajući se na nekog neshvaćenog studenta ili intelektualca, ali što ti to vrijedi kad si i bogu i vragu uživo dosadan. Inače studijski korektan indie rock na stageu se pretvorio u nepodnošljivu i nezanimljivu gnjavažu, a koja je taj dio nezadovoljne publike natjerala da pohrle na šank ne bi li napojili svoju jetru i smirili svoj gnjev. Dalje nema smisla da ih se komentira. Barem ne po nečem dobrom.

A onda je uslijedio nastup tipa "slušaj najglasnije" ili "bombardiranje ušne školjke". AYWKUBTTOD uvodnom su pjesmom It Was There zagrmili dvoranom i atmsfera se odmah podigla na onu željenu razinu. Ma koliko god se "tonac" trudio razvaliti razglas i sluh prisutnih, sama žestina i energija banda koja pršti s pozornice je neosporna. Osobno me glazbeno na trenutke podsjetili na jedne od omiljenih grupa, Swans i Savage Republic, dok me neke vokalne izvedbe podsjetile na akrobacije glasnica Perry Farrella, nekadašnjeg vođe Jane's Addiction. Konstruktivna buka uz povremene intimističke klavirske dionice redale su se u cjelokupnom dinamičnom nastupu koji se sastojao od pjesama poput Relative Ways, Stand In Silence, The Best, Caterwaul, Will You Smile Again ili Perfect Teenhood. Iako mnogi fanovi AYWKUBTTOD neke njihove albume naprosto obožavaju a neke mrze, neosporno je da se te razlike za vrijeme njihovog nastupa zaboravljaju te za kraj ostaje samo sjećanje na odličan koncert i ugodno zujanje u ušima. A Mate Škugor je kvalitetno ubacio ovu glazbenu "tricu" u utakmici za jednog od najboljih organizatora koncertnih događanja.

Tekst: Miroslav Sušnik

Foto: Sale (www.terapija.net)