ANDRE WILLIAMS

8.12. 2001. Ljubljana, Orto-bar

Mr.Rhythm Is Back!!!!

Postoji hrpa ostarjelih blues-majstora koje su mediji iskopali po kojekakvim kriterijima i oni sada proživljavaju "drugu mladost" i glume 60-te klincima koji onda nisu bili ni njihovim roditeljima kao dobra ideja. Andre Williams nije jedan od njih.
Postoji ohoho vrlo vitalnih crnih legendi koje na mondenim mjestima sviraju bijelcima za veeelike pare zato što to nisu mogli kada su bili u naponu snage. Andre Williams nikako nije jedan od tih.
Postoji jedna grupa: The Cramps. Oni su prvi skužili o kakvom se majstoru radi i koliko je Andre zapravo zanimljiva osoba i autor. Njegov underground hit "Bacon Fat" su milijardu puta stavljali na svoj all-time Top 10 i time skrenuli našu pažnju na junaka ove priče. Zapravo, možda ste čuli jednu od njegovih krasnih sexy minijatury "Shake a Tail Feather" ako ništa a ono na soundtracku Blues Brothers. A, bez sumnje, opus Mr. Andrea bio bi dovoljno impresivan i da se nisu Površine dokopale ove dvije stvari. Ako netko potpiše autentična r'n'r remek-djela "Greasy Chicken", "Pass the Biscuits, Please", "Pussy Stank (But So Does Marijouana)", "Jailbait" ili "Let Me Put It In", ulazi u underground povijest kao prvi čovjek koji je spomenuo sex, hranu i sve te jake stvari, zaslužuje naše poštovanje.

Mislim, on svira od 1954!!!
I nakon ludih 60-ih, kada je bio dio Motown producentskog tima i brijao sa Tinom Turner, Marvin Gayeom i jeo palačinke sa Arethom Franklin, ulazi u još luđe 70-te sa nezgodnim navikama da troši novac na derivate opijuma, nekako je logično da u 80-te uđe kao prosjak, doslovno kupeći hranu i ostatke po ulicama Chicaga pristajući na poniženja kao što je posuđivanje svog prekrasnog dubokog baritona za jeftine porniće. I na jednom od tih snimanja kad te sretne gitarist opskurnog garage banda The Gories i ponudi ti snimanje "povratničkog albuma", nekako je logično da ćeš pokušati, pa šta bude. Okupivši kremu undergrounda u Detroitu, okačivši etiketu omiljenog Cramps autora, a i tada vrlo fancy Jon Spencer ga je navodio kao svog uzora i pristao mu pomoći na snimanju - sve je izgledalo obećavajuće. A ispalo je više nego odlično: "Fat back&Corn Liquer" u 1996. prolaze ne previše zapaženo, ali koncerti se prepričavaju i brzinom svjetlosti Andre postaje vrlo tražen, uzima odličan bend The Sadies i s njima promovira meni najdraži njegov album, "Silky".

Zahvaljujući Moniki dolazi i u Ljubljanu. I taj koncert se prepričava i danas, jedan od najuzbudljivijih i najboljih provoda ikad. Uzimajući ga kao svog Djeda, Spencer i ostali ga promoviraju u pravu zvijezdu, dajući mu pažnju koju on i zaslužuje. Pojavljuje se na satelitskim TV, njegov album "Black Godfather" prodaje se u pristojnom broju primjeraka i prije objavljivanja, cijela underground Evropa nestrpljivo iščekuje Nova Iznenađenja Za Nova Pokoljenja. Opet posjećuje Ljubljanu i sada s kanadskim bendom The Strap priređuje vrući show u KUD France Prešern. A Andre se u svemu tome dobro snalazi. Prelazi na židovsku vjeru, potpisuje prilično unosne ugovore i sređuje si život. Dobio je drugu priliku i objeručke ju prihvatio. On to zna, on ima sve predispozicije i definitivno zaslužuje. Sve. Prošle godine objavljuje "Bait and Switch", koji još nisam uspio čuti, a oni koji su ga čuli kažu da je malo sporiji. Neka, Andre je jedan stariji čovjek (priče idu od 65 do 69 godina, ne zna se točno) i red je da malo uspori.
I, kad je Monika javila da dolazi po treći put, nije bilo puno razmišljanja.

08.12. u Orto-baru bilo je 100-ak ljudi, sasvim dovoljno da posvjedoče da je Omiljeni Crnac još uvijek u formi. Ovoga puta s njim su bili The Green Hornet, Nizozemci. Prvi put sa Evropljanima pored sebe, Andre je definitvno shvatio gdje mu je dobro i prilagodio se tome. Hornet su solidan bend sa zanimljivim farfisa-orguljama i kao i prethodnici odlično se snalaze sa Andreom na stageu. Ovaj put sve su pjesme imale blagi soul prizvuk, naravno, zbog orgulja i sve skupa je pogodovalo onom usporavanju sa zadnjeg albuma. Nisu svirali ni jednu bržu stvar, a i nakon svake malo življe stvari, Andre je malo više pričao, uzimajući zrak za ono što slijedi. Hm, ovo bi bile moje primjedbe i još nešto nalik tome bi išlo na maaalo ziheraški odabir repertoara. Ali, Andre Williams ni u snu nije jedan od takvih.
Nakon već standardnog "Allelujah" početka uslijedio je nuklearno snažan "Agile,mobile,hostile" i sve što je uslijedilo imalo je samo jednu misao: zabavljajte se ljudi, život je kratak, a seks je jedna od najboljih stvari koja vam se može dogoditi na Zemlji. Rock and roll je zapravo muzika i nastala sa mišlju da se mladi ljudi zabave, zar ne? Nabrajati hitove neću, samo na znanje da je koncert trajao satipo, da je gostiju iz Hrvatske bilo 7 i da mi odavno nije bilo tako jednostavno lijepo na nekom koncertu. Ako slučajno saznate ko je snimao na video-kameru cijeli koncert vidjećete zanimljive grimase koje je izvrsno raspoloženi Mr.Williams pravio specijalno za bootleg from Ljubljana. Stvarno, pokušajte malo više uživati uz muziku koju slušate.
Andre Williams je definitivno jedan od takvih...

Toni