PROZNI CITAT TJEDNA
 

Ponekad mislim da je život stari peder koji ne može izdržati da nekoga vidi pognutog, a da ga momentalno ne izjebe.
KREŠIMIR PINTARIĆ, Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave, DPKM & OČNA OPTIKA ČENS, Zagreb, 2003., str. 22

Problem je samo u tome što sloboda nikako da toliko naraste, a zakoni da se toliko smanje, pa da se čovjek ne mora raspitivati je li još uvijek nešto kriv onima od kojih je pobjegao.
MILJENKO JERGOVIĆ, Dvori od oraha, Duriex, Zagreb, 2003., str. 248.

... sad sam zasigurno jedini na svijetu koji zna gdje sam, mogu sebe smatrati nestalim.
J.M. COETZEE, Život i doba Michaela K., VBZ, Zagreb, 2001., str. 62

Istina se, uostalom, uvijek važe samo kada je neugodna. Kada je ugodna, nitko je čak ni ne primjećuje.
RUJANA JEGER "Posve osobno", Profil, Zagreb, 2003., str. 75

Nakon tridesete svi oko sebe podižu zidove: nakon nekoliko nesretnih ljubavi, žene bježe od opasnosti, izlaze sa starim idiotima koji im ulijevaju sigurnost. Muškarci više ne žele voljeti, ševe lolite ili bludnice. Svatko je na sebe navukao oklop i više nikad ne želi ispasti smiješan ili nesretan. Žališ za godinama kad ljubav nije toliko boljela. Kad si imao 16 godina, izlazio si s djevojkama i nogirao ih ili su one tebe bezopasno napucavale; sve bi bilo gotovo u 2 minute. Zašto je onda, poslije, sve postalo tako važno? Logično bi bilo da je obratno: u adolescentnoj dobi drame, lakoća u tridesetima. Ali to nije slučaj. Što smo stariji, to smo osjetljiviji. Preozbiljni smo u 33-oj.
FREDERIC BEIGBEDER "129,90 kn", Zagreb, Oceanmore, 2003. treće izdanje, str 69.

U znak pobune protiv mentaliteta kojemu i sam pripadam, odlučio sam podići mali, osobni spomenik ljudima koji su napisali muziku moje generacije.
IGOR MIRKOVIĆ, Sretno dijete, Fraktura, Zagreb, 2004., str. 7

Dani mi prolaze poput dugotrajnog gledanja telke uz neprestano mijenjanje programa na kojima gore različiti požari koje treba gasiti. Moram se stalno prilagođavati različitim poteškoćama. Ja sam nafiksani kameleon.
FREDERIC BEIGBEDER "129,90 kn", Zagreb, Oceanmore, 2003. treće izdanje, str. 45

... Uživam u Zimskim Radostima i stalnom podsjećanju na to da smo u životu izloženi na milost i nemilost vremenskim nepogodama i da se ne smijemo toliko koncentrirati na usavršavanje i težak rad nego na to kako ostati u toplom i gledati televiziju.
HELEN FIELDING "DNEVNIK BRIDGET JONES", 1996., Fidas, Zagreb, 1999., str. 46

Srednje su škole, kao što svi znamo, neko bolesno i sadističko kažnjavanje kojemu odrasli podvrgavaju djecu osvećujući im se tako zato što više ne mogu živjeti onim životom mladih ljudi bez odgovornosti koji se svaki dan po cijeli dan zezaju. Kakvo bi drugo objašnjenje moglo postojati za sve te ružne godine uvredljivih primjedaba, tjelesnog zlostavljanja i uvjerenosti da si jedini koji se ne seksa.
MICHAEL MOORE, Bijeli glupani, Izvori, Zagreb, 2003., str. 127

Rekao sam joj kako se, od trenutka kada napustimo maternicu, sve svodi na to da smanjimo količinu boli i što više se približimo tom pretporođajnom blaženstvu, kako si zapravo sjebemo cijeli život pokušavajući izbjeći nešto što je nemoguće izbjeći.
KREŠIMIR PINTARIĆ, Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave, DPKM & OČNA OPTIKA ČENS, Zagreb, 2003., str. 142.

Ljudi ne kuže iskren govor. Baždareni su na parole i velike riječi, uredno složene, uškrobljene, čiste.
EDO POPOVIĆ, Koncert za tekilu i apaurin, Meandar, 2002., str. 24

A i ljudima je pun kurac jebačine. Jebačine i ratnih priča.
VEDRANA RUDAN, Uho, grlo, nož, AGM, Zagreb, 2002. str. 52

Ono što mi je najteže padalo u cijeloj toj stvari jest to što sam u današnjoj komunikaciji morao izostaviti krepki humor, laganu zajebanciju i finu ironiju koju čovjek mora njegovati kako bi preživio u ovom totalno nelogičnom svijetu bez renesanse.

MILKO VALENT, Fatalne žene plaču na kamionima, Naklada MD, 2002., str. 166

"Eto... zašto sammrzio biti učitelj! Mladi ljudi su tako pakleno uvjereni da su u svemu u pravu. (str. 460)

JOAN K. ROWLING: Harry Potter i Red feniksa, Algoritam, 2030. (Harry Potter and the Order of Phoenix)

Možda intelektualci govore naprosto zato jer ih zovu. Teško je odoljeti sirenskom zovu medija. I intelektualci su ljudi. Svatko voli da ga netko treba.

DUBRAVKA UGREŠIĆ, Zabranjeno čitanje, Konzor & Samizdat B92, Zagreb-Beograd, str. 172

Istina je sve u što čovjek povjeruje. Tako je istina i da je ludilo zaraznije od kuge i kolere.

MILJENKO JERGOVIĆ, Dvori od oraha, Duriex, Zagreb, 2003. str. 265

Nakon što me je prvi put u životu pljunula, poželio sam biti lama. Umjesto da odrastem i postanem doktor kao tata ili ekonomist kao mama, htio sam da se pretvorim u lamu i da od jutra do mraka pljujem ljude koje ne poznajem i da njih to veseli i zabavlja.

MILJENKO JERGOVIĆ, Mama Leone, Duriex, 1999. str. 154

Jednom sam za vrijeme rata - ne sjećam se više ni kada niti u kom kontekstu - čuo jednu jako preciznu, matematičku definiciju, koja je u suštini definicija rata samog: broj ustaša raste geometrijskom progresijom kako se povećava udaljenost od bojišta.

JOSIP MLAKIĆ (dobitnik književne nagrade Gjalski za 2003. za roman "Živi i mrtvi"), Kad magle stanu, Faust Vrančić, Zagreb, 2000., str. 19.

Jebena smo mi firma. Prvo se rokaj s četnicima, sad s Muslimanima. Da ima pingvina kod nas, zaratili bi i s njima.

JOSIP MLAKIĆ, Živi i mrtvi, VBZ, Zagreb, 2002., str. 13

Drmni-drkni terapija za dobar dan i dobar ten.

EDO POPOVIĆ, Koncert za tekilu i apaurin, Meandar, 2002., str. 15

Bila je doista lijepa, jedna od onih u koje se ne usuđuješ zaljubiti, a i nemaš prilike jer ih uvijek srećeš samo u prolazu i nikada ih niti ne upoznaš, ali kad god ih vidiš, osjećaš bol, pravi pravcati bol negdje u grudima. Ako o njima pokušaš misliti, uvijek ti se čini da su to ničije djevojke jer ih viđaš same i jer ne možeš zamisliti da postoji onaj koji bi ih zaslužio.

MILJENKO JERGOVIĆ, Mama Leone, Duriex, 1999. str. 289

Tko ga šljivi! Tko riskira - profitira! Osnovno je - ne utopiti se u gomili lakeja. Niti ih individualno zamjećuju! Izdvojiti se iz bezbojne ljigave melase koja ne stvara problema.

PERO KVESIĆ, Uvod u Peru K., Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb, 1990., str. 139

Postoje i cinici koji drže da se politikom danas ionako bave svi, jer ako, naime, glumci, kriminalci, pisci, mafiozi, budale i ubojice mogu postati predsjednicima država, onda ni politika nije suviše ozbiljna disciplina.

DUBRAVKA UGREŠIĆ, Zabranjeno čitanje, Konzor & Samizdat B92, Zagreb-Beograd, str. 174

Patiti od dosade u ovom svijetu koji se tako brzo i veselo okreće?! Patiti u svijetu stalnih ratova, poplava, potresa, bijede, bogatstva, olimpijskih igara, sportova, glazbe, svakodnevne borbe za preživljavanje, napetih pustolovnih i ljubavnih romana, fantastičnih zagađenja naftnim derivatima, spektakularnih eksplozija, dubokih filozofskih djela, intenzivnog terorizma, seksa, voća i povrća iz dalekih krajeva, turizma, Interneta i raznobojnih reklama... Stvarno čudno!

MILKO VALENT, Fatalne žene plaču na kamionima, Naklada MD, 2002., str. 14-15

: AIDS-a, bijesnih pasa, brodoloma, da će me netko zatući u mraku, da će mi na glavu sletjeti metak, da ćemo autom sletjeti u more, da ćeš ostati trudna, da ću biti živ zakopan, da ću se početi ponavljati, da ću te upoznati i poželjeti zauvijek ostati ovdje, dosade, duhova, granata, grmljavine, ježinaca, krivih odluka, krivog srastanja slomljenih kostiju, mačaka prijetećeg pogleda, meduze, morskih pasa, moždanog udara, mraka, naoružanih seljačina, neplodnosti, neuzvraćene ljubavi, pada aviona, pada žičare, pasa, policije, potresa, požara, preko ceste, raka, razočaranja u prijateljima, samoće, sebe, shizofrenije, sljepoće, smrti, solne kiseline, sudara, tebe, terasa bez ograde, tumora na mozgu, uroka, velikih valova, zmija, žohara i svih drugih kukaca osim bubamare (a i nje kad raširi krila)*

ZORAN LAZIĆ, Miss krampus, AGM, Zagreb, 2003., str. 137

Ljubav je za nas najveća svetinja. Zbog ljubavi smo spremni prekršiti sve društvene norme i moralne kodekse. Koliko ljubavi imamo! Svatko od nas mogao bi biti Bog!

ANA ZUBAK, Samhain, Faust Vrančić, Zagreb, 2003. str. 149.

Dobri romani i filmovi nisu poput vijesti ili onoga što se prodaje pod vijesti - više su nego stvari. Sastoje se od cijelog niza raspoloženja koja proživljavate dok ih čitate ili gledate. Patric je sada vjerovao da nikada ne možete točno oponašati ono što netko drugi voli u filmu ili knjizi.

JOHN IRVING, Četvrta ruka, Algoritam, Zagreb, 2003., str 253-4.

Ljubav je sve što ne podsjeća na ravnodušnost, nesreću i mržnju.

MILJENKO JERGOVIĆ, Dvori od oraha, Duriex, Zagreb, 2003., str. 472

Bojao se te psihoze, bojao se kad bi u Palić navratio kakav zenga ili policajac, ali što se može, svagdje je isti kurac ne mogu jebat ne mogu čitat ne mogu spavat. Bojao se tih ludih pjesama tog ludog teveprograma tih klanja tih pijanih busanja u prsa.

DENIS PERIČIĆ, Hrvatski psycho, AGM, Zagreb, 2003. str. 57

Derem lovu z bankomata, ušel sam u minus al ko ga jebe, dižem z Dajnersa kad trebam pokrit tekući, nisam išel na more, kaj bum kurac dole, tam nikog ne poznam i još bi dobil po pički od one klinčadije Torcidaša, il bi mi u najboljem slučaju auto zgurali u more.

DALIBOR ŠIMPRAGA Kavice Andreja Puplina, Duriex, Zagreb, 2002., str. 96.

Kad bi muškarci stali svaki put kad ženska slaže, izumrla bi vrsta.

PREDRAG RAOS, Ta današnja smradež, Libera Editio, Zagreb, 2003., str.92

Obuze nas smutnja i rodi se miješanje, koje je čežnja. I pošli smo u potragu. Tražili smo jeku.

EDO POPOVIĆ, Ponoćni boogie, Meandar, 2003., str. 29

"4S": Sea, Sand, Sex and Sex.

MICHEL HOUELLEBECQ "Platforma", Clio, Beograd, 2002., str. 146

Momak koji nasmije djevojku kad god hoće već ju je dobio.

PERO KVESIĆ Stjecaj okolnosti, Meandar, 2003. str. 13

Zaposliti se kao policajac jedan je od načina da čovjek odgovori na vječno filozofsko pitanje: "Zašto umiremo?" Na drugi dio toga pitanja, "kamo poslije smrti idemo", odgovara svećenstvo. A na treći, "zašto mrtvi smrdimo", pokušava odgovoriti medicina. I svi se međusobno lijepo nadahnjujemo.

ZORAN FERIĆ, Smrt djevojčice sa žigicama, Naklada MD, Zagreb, 2002., str. 94.

Fakat, tako je sve počelo. Od hrvatske kulture, hrvatske krvi, hrvatske zemlje i hrvatskog zraka, koji samo rijetki imaju čast udisati, najviše volim hrvatsku šutnju. A od srpskog junaštva, srpske krvi,srpskog tla i srpskog jezika, koji ceo svet razume, najviše volim srpski pasulj.

SIMO MRAOVIĆ "Konstantin bogobojazni" (SKD Prosvjeta, Zagreb, 2002.), str.24

Popove nitko ne voli. Ni vjernici ni nevjernici. Popove mrze svi ljudi koje ja znam. Mrze ih zato jer tiho govore, zato što nemaju živce tanke kao tanka dlaka, zato što znaju sve odgovore, zato što imaju dobre aute, zato što jebu mlade žene koje im u uho šapuću svoje tajne, djevojčice hvataju za sisice, u šaku vole zgrabiti mali kurac dječji, ljudi mrze popove zato... Kužite. Ljudi ne vole popove jer su popovi poput vas i mene. A vi bi htjeli da su popovi ono što nisu. Vi bi htjeli da popovi jesu ono što govore da jesu. Kao da ste vi ono što govorite da jeste. Ili ja!? Da svi govorimo istinu o sebi život bi bio naporan. Ja volim popove! I protiv Boga nemam ništa! Jer me nije jebao!

VEDRANA RUDAN, Uho, grlo, nož, AGM, Zagreb, 2002., str. 85

Svi mi u sebi imamo sveti plamen ludila koji nas prži, a potiče ga Agape.

PAULO COELHO Hodočašće, VBZ, Zagreb, 2002. str. 141

... kultura mi se činila kao nužna kompenzacija za nesreće u našim životima.

MICHEL HOUELLEBECQ "Platforma", Clio, Beograd, 2002., str. 271

Živimo u doba opće nadrkanosti, pa ako joj moj nastrani um doprinese samo svoj skromni obol, smatrat ću da sam napipao žilu kurcavicu epohe.

PREDRAG RAOS, Ta današnja smradež, Libera Editio, Zagreb, 2003. str. 9

Ostani ovdje s Verom. Moramo nešto poduzeti. Ne možemo se povlačiti dovijeka. Moramo nešto napraviti. Ne smijemo se dati. Nikome! Nikad! Nećemo se predati.

LUKA POSARIĆ, Kosac, Partenon, Zlatar, 2002. str. 64

Stvarnost je vrlo jak halucinogen i kad vas jednom drmne, drži vas cijeli život.

EDO POPOVIĆ, Koncert za tekilu i apaurin, Meandar, 2002., str. 42

...ne čitam novine, al ko pizda svaki dan ukradem bircuški večernji. neki dan yaya drekne - evo tebe! kadli, ja se kočoperim uokviren; nešto kao "pipsi su svjetski band. šteta, baš šteta što od svih ljudi na svijetu baš ja to trebam reći..." ok, je to moje, al....zar nije to iz nekog dnevnika, mislim, pazim i važem što mi izlazi u novinama?! znači....čitaju mi dnevnike, onako, fakat, za ozbač! i vade iz konteksta. uf, uf, ima tu i "zanimljivijih" izjava, još sam dobro i prošao. uglavnom, ne sviđa mi se to. ili ću prestat ovo pisat ili ću stvarno počet derat do koske, pa citirajte jebači! tako i tako me nitko neće platit, nek onda jedu govna.

RIPPEROV DNEVNIK, 25.4.2003., http://www.pipschipsvideoclips.com

- Slijedi svoje snove, učini od svog života put koji vodi prema Bogu. Ostvari svoja čuda. Liječi. Proriči. Slušaj svog anđela čuvara. Promijeni se. Budi borac i budi sretan u svojoj borbi.

- Izazivaj svoju sudbinu

PAULO COELHO Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala, VBZ, Zagreb, 1997. (str. 149)

Amerika, rekao sam mirno, onako usput. Što je to? Ološ iz svih zemalja, uključujući i našu. Zar nije istina? To je činjenica. (str. 242)

JAMES JOYCE: Uliks, Otokar Keršovani, Opatija, 1991. (761 str.)

Ljudi se moraju osjećati slobodnima čak i kad to nisu...

CANDACE BUSHNELL "4 plavuše", Oceanmore, Zagreb, 2002. str. 80

Bog bi želio da Bog postoji.

Eliseo Alberto de Diego, Priča o Joseu, Fraktura, Zagreb, 2002.

Svatko svakom može biti ubojica ili dobročinitelj, samo ako se karte slože, pomisli.

JURICA PAVIČIĆ, Minuta 88, VBZ, Zagreb, 2002. str. 145

- Sudija - urliknuo je tada, valjda iz petnih žila. - Lopta ti psuje mater!

GORDAN NUHANOVIĆ, Liga za opstanak, Pop&pop, Zagreb, 2001. str. 116

... A ja sam glupa što se gnušam ubijanja?

Jesi. Jer to znači da znaš za neko mjesto na svijetu gdje se ljudi međusobno ne rokaju, niti su ikad to činili. Otkrij mi, molim te, to tajno mjesto, i ja ću te odmah unaprijediti u anđela.

EDO POPOVIĆ, Koncert za tekilu i apaurin, Meandar, 2002., str. 22

Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši. U sebi sam obnovio osjećaj da moja duša predstavlja u malome djelić razvojnog puta čovječanstva i da je u biti i najmanji drhtaj u nama jednako važan kao rat i mir u vanjskome svijetu. (napisano 1919.)

HERMANN HESSE Moja vjera, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2001. str. 110

A onda, i bez gledanja, očiju i dalje zatvorenih, stavila sam prst na ono što je iznenada postalo ja. Prvo mi se javio mali drhtaj od kojeg sam zastala. Pa se drhtaj pretvorio u potres, erupciju, svi slojevi i podslojevi samo su se stali razdvajati. Trešnja se raspukla u drevni obzor svjetla i tišine koji se otvorio u ravnicu glazbe, boja, nevisnosti i žudnje, a ja sam, ležeći i bacakajući se na onoj svojoj maloj modroj strunjači, osjetila povezanost, zov.

Moja vagina je školjka, tulipan i sudbina. Ja dolazim jer počinjem odlaziti. Moja vagina, moja vagina, ja.

EVE ENSLER, Vaginini monolozi, VBZ, Zagreb, 2000. str. 64

Prekrasna priroda opasan igra na čeka u svoju smrt kamenovanje uzde mamuze hrana znak ono što još ne već je tu vitamini gubitak debljina celulit mrštenje na otocima prema dolje u očima nepoštivanje samozadano pretvaranje laskanje čežnja želja očaj sunce pred mrtvi skakavci na krevetu plač.

MARINELA "Pušite li?" Meandar, 2002. str. 44

Do kraja života ću ostati dete Evrope, briga i stida; nemam nikakvu poruku nade, za bilo koga. Prema Zapadu ne osećam mržnju, najviše ogroman prezir. Znam samo da, takvi kakvi smo, smrdimo na egoizam, mazohizam i smrt. Stvorili smo sistem u kojem je postalo prosto nemoguće živeti; i, uz to, nastavljamo da ga izvozimo.

MICHEL HOUELLEBECQ "Platforma", Clio, Beograd, 2002., str. 304

Uvijek postoji razlog zašto se čovjek želi ubiti. A znate što mene muči cijeli život? Naći jebeni razlog zašto živjeti.

VEDRANA RUDAN, Uho, grlo, nož, AGM, Zagreb, 2002., str. 35

O Bože. Sutra je Valentinovo. Zašto? Zašto? Zašto cijeli svijet ustrajno nastoji one koji nisu u stalnoj vezi prisiliti da se osjećaju glupo kad svi znaju da ljubavne veze ionako ne štimaju. Evo, recimo, kraljevska obitelj. Ili mama i tata.

HELEN FIELDING "DNEVNIK BRIDGET JONES", 1996., Fidas, Zagreb, 1999. str. 49

Ljudi žive jedni pored drugih kao goveda. Jedva uspevaju, s vremena na vreme, da podele flašu alkohola.

MICHEL HOUELLEBECQ "Platforma", Clio, Beograd, 2002., str. 23

S godinama sam se smirio, shvaćajući da je ovaj Svijet, o kojem sam već nešto znao i mogao sam ga uspoređivati s vlastitim iskustvima, a onda i sa snovima, utemeljen na nepovjerenju i na neobičnoj ljudskoj sklonosti da vas smatraju potpunom budalom čim govorite istinu, a doživljavaju vas ozbiljno čim počnete lagati.

MILJENKO JERGOVIĆ, Mama Leone, Duriex, Zagreb, 1999. str. 7,8

Objavio je doduše i sam nekoliko pjesama, ali to ne smatra presudnim u svom stvaralačkom prepoznavanju, koje ga iz dana u dan krijepi spoznajom da nije sva umjetnost u pisanju, već u neizvjesnom življenju. Valja mu umjetnički živjeti, biti umjetnikom veličanstvene sudbine, slaže se s Nietzscheom i ponavlja: Mora čovjek u sebi nositi kaos, da bi mogao nositi treperavu zvijezdu.

BOŽIDAR BREZINŠČAK BAGOLA "S one strane Dunava", Zagreb, NZMH, 2002., str. 123

To su moje priče - kliktaj za srodnom dušom. Šifrirani poziv obložen humorom, vulgarnostima, raznim trikovima kroz koje se samo istovrsno biće može probiti.

PERO KVESIĆ "Uspomene urednika erotskog magazina", Zagreb-Sarajevo, Naklada Zoro, 2002. str. 210

Čudno je kako se lijepo može bez ičega i kako tijelo izlazi iz duše kada se vodi ljubav. Sve što ne postoji je lijepo. I muzika i boja i Ljubav i Bog.

... Glavno je da se volite kad već ne postojite. Uzmite tu svu silnu ljubav koja je u vama, pustite je poput vjetra i čekajte.

MARINELA "Pušite li?" Meandar, 2002. str. 96.

Rekao sam joj da je lijepa, možda čak i najljepša, smijala se, rekao sam da je previše pametna, smijala se, rekao sam da sam sretan što sam u ovim beskonačnim svemirskim prostotama naletio baš na nju, smijala se, rekao sam da sam već napisao jednu pjesmu o njoj, što je najgore to je bila istina, smijala se, slagao sam da mrzim njezinog dečka, smijala se, rekao sam da će njena bujica ljepote poplaviti moju pustinju u srcu koja me guši, smijala se, rekla mi je da sam joj drag ali da mi ništa ne vjeruje, smijala se, rekao sam da ja u nju vjerujem, smijala se, rekao sam ako mi ne vjeruje neka mi poreže ruke i neka sva moja krv isteče na užareni asfalt i neka se kuha u tom paklu, smijala se, pružio sam joj žličicu od kave da mi poreže ruku ili iskopa oko, smijala se, dotaknuo sam joj ruku, rekla je - idemo k meni.

SIMO MRAOVIĆ "Konstantin bogobojazni" (SKD Prosvjeta), str. 54

Mislin da se sve na ovom svitu, osim ljubavi, more pogurat. Ako, na primjer, moraš sam pomaknit veliki, teški kamen i vidiš da ti ne ide može ti neko pomoć i kamen će se gurnit, ali ljubav ti niko ne more pogurat. Ona je ili nije. Ona se dogodi ili ne dogodi.

ARIJANA ČULINA Šta svaka žena triba znat o onin stvarima, Mozaik knjiga, osmo izdanje, Zagreb, 2002. str. 245.

Odjednom su ga shrvale sve one glupe misli o smislu života i zašto i čemu sve to, one koje se obično svale pubertetlijama na pleća kad previše čitaju Hessea i Salingera.

JURICA PAVIČIĆ, Minuta 88, VBZ, Zagreb, 2002. str. 126

Trebalo mi je prijeći put Pariz-Dieppe u renaultu 4 i spavati pored mora kako bi naučila da imam negdje, u nekom dijelu koji nisam mogla vidjeti i za koji nisam ni pomišljala da postoji, jedan otvor, jednu šupljinu tako meku i duboku da se unutra mogao smjestiti produžetak kože koji je činio dječaka dječakom, a da to nisam ja.

CATHERINE MILLET Seksualni život Catherine Millet, Marjan tisak, Split, 2002., str. 102.

...Iako svećenicima pogrebi ne padaju teško jer znaju da pokojnici odlaze na nebo, a ne u neki prah ili pepo ili crve.

VEDRANA RUDAN, Uho, grlo, nož, AGM, Zagreb, 2002., str. 53

KREŠO: Kaj je Cobra počel čitat novine? A i ti bi trebala, ak hočeš studirat novinarstvo. Makar iz ovih nebuš puno naučila, kužiš, ali ak te zanima kak se treba uvlačit u pakšu, ko naš stari...

BORIVOJ RADAKOVIĆ, Plavi grad - drama Miss nebodera za Miss svijeta, Hena com, Zagreb, 2002. str. 109

Meni se živo jebe za seks. Kako bi se ovo moglo nazvati? Koja je to figura: "Jebe mi se seks"? Koja je to konstrukcija? To. Da mi se jebe za seks, a želim reći da mi se uopće ne jebe. Koji sam ja pjesnik!

VEDRANA RUDAN, Uho, grlo, nož, AGM, Zagreb, 2002.

U mladenačkom je dobu Michel vjerovao da patnja čovjeku podiže dostojanstvo. Sada je morao priznati da je bio u zabludi. Ono što čovjeku podiže dostojanstvo je televizija.

MICHEL HOUELLBECQ, Elementarne čestice, DHK, Zagreb, 2002. (str. 136)

Zato je dobro kad poludiš. Tada vjerojatno brbljaš sve što si ranije htio, ali nisi bio lud. Na neki način, samo luđaci su imali do kraja ispunjene živote. Rekli su ono što im je bilo na duši. (str. 24)

MILJENKO JERGOVIĆ Buick Rivera, Duriex, Zagreb, 2002.

Kad ljudi umru, odnose ih u grobove, a kad umiru stvari, odnose ih na tavane.

MILJENKO JERGOVIĆ, Mama Leone, Duriex, Zagreb, 1999. str. 42

Uvijek me zapanjivala privlačnost koju intelektualke osjećaju prema bitangama, sirovinama i idiotima. Ukratko, takve bi si priuštile dvojicu-trojicu, one osobito pohotne kojeg više, a onda bi se dale napumpati i posvetile se domaćem pekmezu po receptu iz Marie-Claire. (str. 164)

MICHEL HOUELLBECQ Elementarne čestice, DHK, Zagreb, 2002.

Hoćemo li nešto popiti? Hoćemo. Naravno. Filozofi uvijek piju. Oštra pića. Lozovaču, recimo. Kao i teški manuelni radnici. Da bi mogli preživjeti. Mukotrpnost posla. Težina posla iziskuje oštar impetus u grlo, u dušu.

MILKO VALENT Gorki deserti, Globus, Zagreb, 1984., str 20.

"Ma pusti," kaže Crni kuckajući se kažiprstom po sljepoočnici, "to ti je jedan ovde iz sela šta piše pisme".

"Pisme!?" reče emigrant prezirno. "E, da mi je vidit onu šta je ovi guzi, jadna li joj majka."

Ante Tomić "Što je muškarac bez brkova" Hena com, Zagreb, 2001. treće izdanje, str. 88

-... oprosti mi Božeee.... zadrhta (Glišo)... lani saam... i kravi sam na pički cigaru gasil... ajo meni... kad sam jimal 10 godina nis til niš delaaat... spasi me, spasi me... nis til jist mliko i kruv... nis niš kriiiv, kad sam jimal 20 godin popu sam psoval mater... vikal sam da mu jebeeem mater, ajo meni ča sam kriv, ajo meni ča sam kriv, kad sam jimal, drkal sam na časnu sestru i lastavic eubijal, ožonji sam počve ukral i briktaš... nemoj dat da umrem, bit ću dobar... dragi Bogo... ja tebe volim... bit ću svaki dan dobar, majko moja... i sve ću sad delat, jebo majku svojuuu ako nećuuu... uuuuu... uuu...

DAMIR KARAKAŠ Kino Lika, Optika Ghetaldus, 2001., str 29.

Glazbom natrpaj džepove, ne oklijevaj bojama ispuniti oči! Idi! Budi! Snatri!

MILKO VALENT Gorki deserti, Globus, Zagreb, 1984., str. 55.

Ne vjerujem ni u kakvu religioznu dogmatiku, dakle niti u nekoga boga koji je stvorio ljude i omogućio im da uznapreduju od međusobnog ubijanja kamenim sjekirama do ubijanja atomskim oružjem te da se tim napretkom diče. (1955.) str 165.

HERMANN HESSE Moja vjera, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2001.

"Htio bih vam kazati nekoliko riječi prije nego što započne banket. Evo tih riječi: 'Bluna! Salo! Svašta! Uštip!' Hvala lijepa!" ALBUS D.

JOAN K. ROWLING: Harry Potter i kamen mudraca, Algoritam, 2000. (Harry Potter and the Philosopher's Stone 1997.)

Velike stvari zahtijevaju da se o njima šuti, ili govori veličajno: veličajno, to znači s nevinošću, - cinično.

FRIEDRICH NIETZSCHE Volja za moć, Mladost, Zagreb, 1988. str. 5

Čovjek živi iz znatiželje. To je najbolje i najpoštenije. Sve ostalo samo je lažno udvaranje tuđim suzama. Camus je tražio i davao melodramatska objašnjenja. S onima koji ne umru slučajno stvari stoje ovako: prerezanih žila umiru žene i homoseksualci, metak u glavu ispale vojnici i grubijani, tabletama se dokrajče glumci i romantičari, u srce pucaju nespretnjakovići i neurotici, vješaju se neobaviješteni i perverznjaci, s mostova skaču slavohlepni i slabići, s krovova i visokih katova skaču očajnici i teoretičari.

MILJENKO JERGOVIĆ, Sarajevski Marlboro, Duriex, Zagreb, 1994.

Ne dajmo se zavesti: veliki su duhovi skeptici. Zaratustra je skeptik. Jakost, sloboda što potječe od snage i nadsnage duha dokazuje se skepsom. Uvjereni ljudi ne dolaze uopće u obzir kad je posrijedi sve temeljno o vrijednosti i nevrijednosti. Uvjerenja su zatvori... Duh koji hoće veliko, koji hoće i sredstva za to, nužno je skeptik.

FRIEDRICH NIETZSCHE, Antikrist, Izvori, Zagreb, 1999. str. 94-95.

Ja sam malina, stilizirana vječna malost. Uhvati me za solipsističku košticu, prijatelju! Poljubi me u evergreen, bože!

MILKO VALENT Vrijeme je za kakao, Area, Zagreb, 1998. str. 133.

Žudim zagonetno, ne pristajem na polovično, ćutim nespokojstvo, milujem apsolutno, fukam racionalitet u gubicu. To je moje vječno djetinjstvo. Oporo, ali lijepo.

MILKO VALENT Gorki deserti, Globus, Zagreb, 1984., str. 54.

... nema mjesta gdje bi čovjek stao sam sa sobom i da ga nitko ne gleda dahnuo dušom. (str. 33)

MILJENKO JERGOVIĆ Buick Rivera, Duriex, Zagreb, 2002.

Inače, na današnji svijet gledam kao na ludnicu i loš senzacionalistički komad, često nad tim duboko zgađen, ali ipak na način na kako se promatra luđake i pijance, s osjećajem: o kako će se samo sramiti kada jednog dana dođu k sebi! (1938.!)

HERMANN HESSE Moja vjera, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2001., str 144.

... vjerujem da usprkos očitom besmislu život ipak ima smisla.

HERMANN HESSE Moja vjera, Zagrebačka naklada, Zagreb, 2001.

Budite na strani anđela. Budite prizma.

JAMES JOYCE, Uliks, Otokar Keršovani, Opatija, 1991. (str. 495)

"Nije bolest ono što treba liječiti, kaže (Edward) Bach. Ne postoje bolesti nego samo bolesnici." (264)

Peter Tompkins & Christopher Bird, Tajni život biljaka, Prosvjeta, Zagreb, 1988. drugo izdanje

MAĐAR: Nije nebo kao nebo. Nema neba, kao što nema i nekih drugih stvari. Recimo srce. Smiješ reci srce samo ako je infarkt u pitanju, a riječ ljubav je takva da ju nitko pametan neće izgovoriti.

ISTOK: I baš to je ono što te živcira.

MAĐAR: To mi je prvo palo na pamet. Recimo, zamisli neki veliki tulum, priča se o svemu i svačemu. Ti kažeš anđeo i već svi bježe. Svi se sjete da moraju kući.

MILJENKO JERGOVIĆ Kažeš anđeo, Duriex, 2000. 262 str.

Dijete uvijek može odrasloga naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude

uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi. (189)

PAULO COELHO, Peta gora, VBZ, Zagreb, 1999.

"Postoji li išta zamornije od generacijskih pobuna koje se dosadno ponavljaju?", pita me M. kad napokon odloži časopis.

"Ne postoji."

"Postoji: generacijska moda."

MICHAL VIEWEGH: Zapisivači očinske ljubavi, Divič, Zagreb, 1998. (str. 83)

... ljudi se vežu. Kad im jednom presiječeš pupkovinu, počnu se vezati za druge stvari. Sliku, zvuk, seks, novac, fatamorgane, majke, masturbaciju, umorstvo i mamurluke ponedjeljkom ujutro.

Charles Bukowski "Šund" (Pulp), Zagrebačka naklada, Zagreb, 2001. (str. 132)

To je dužnost staraca - reče knjižničar - da budu zabrinuti za mlade. Dok je dužnost mladih rugati se brigama staraca.

Philip Pullman "Polarno svjetlo", Sysprint, Zagreb, 1998. (str. 33)

Učitelj, to je zvanje... učiteljica, to je dijagnoza.

MICHAL VIEWEGH, Odgoj djevojaka u Češkoj, Divič, Zagreb, 1997. (str. 58)

"Nešto, ako hoćete, zlo krije se u muškarcima koji izbjegavaju vino, igre, društvo predivnih žena, razgovor kraj stola. Takvi ljudi ili su teško bolesni ili potajno mrze okolinu. Istina, moguće su iznimke."

MIHAIL BULGAKOV, MAJSTOR I MARGARITA, Andromeda, Rijeka, 1993. (str. 223)

"Sve religije, govori, kaže Rukopis, govore o tome kako čovječanstvo pronalazi odnos s višim izvorom. I sve religije govore o poimanju Boga u tome, poimanju koje nas ispunjava, čini nas nečim višim nego što smo bili. Religije postaju iskvarene kada se proglase vođe koje trebaju objasniti Božju objavu ljudima umjesto da im pokažu kako da pronađu taj put sami u sebi."

JAMES REDFIELD, CELESTINSKO PROROČANSTVO - PUSTOLOVINA, Algoritam, Zagreb, 1998., peto izdanje, str. 263

... čovjek ne mora biti loš da bi deprimirao nekoga, čovjek može biti i ne znam kako dobar pa da opet tako djeluje na ljude.

J.D. SALINGER "Lovac u žitu" (The catchcer in the rye), ABC Naklada, Zagreb, 1998., str. 208

Možeš napredovati samo tako da nešto dovedeš do kraja i da započneš nešto novo.

JOHN IRVING, Svijet po Garpu (The world according to Garp), Otokar Keršovani, Opatija, 1985. str. 236

Sretni ljudi nikad ne ometaju sjednice, zagovaraju rat ili linčuju crnce. Sretne žene ne piju krv svojim supruzima ili djeci. Sretan čovjek nije nikada počinio umorstvo ili krađu. Sretan poslodavac nikada ne zastrašuje svoje namještenike. Svi zločini, mržnje i ratovi mogu se svesti na nesreću.

Alexander Southerland NEILL "ŠKOLA SUMMERHILL - NOVI POGLED NA DJETINJSTVO", Sara 93, Zagreb, 1999. str. 27

Ne volim ovaj svijet. Nema nikakve dvojbe da ga ne volim. Gadi mi se društvo u kojem živim; od reklama mi se diže želudac; informatika me doslovno tjera na povraćanje. Čitav se moj informatički rad sastoji u prikupljanju podataka, iskustava, kriterija za racionalnu odluku. To nema nikakvog smisla. Iskreno govoreći, to je čak štetno; beskorisno opterećivanje neurona. Ovom svijetu nedostaje svega osim dodatnih podataka.

MICHEL HOUELLBECQ, Širenje područja borbe (roman), str. 78, u časopisu EUROPSKI GLASNIK, broj 6/2001 (izišlo 2002.)

Rekao sam da je teško biti staromodan, još teže moderan, a najteže to sve zajedno, pa da se ipak ne navučeš na drogu, alkohol ili žene, ili sve to zajedno. To je bila inicijacija! Neki su me prozvali Neodlučnim, neki Gubicom. Ostao sam čvrst i postao vođa u sebi. Mistični me nazvao imenom Al-Gubbah. Nakon godinu dana svi su me tako zvali. Zavolio sam taj nadimak jer sviđa mi se višeznačno brujanje.

MILKO VALENT "Al-Gubbah, Azur journal, Zagreb, 1992. str. 10

Dugo su još sjedili bez riječi, svatko sa svojim mislima. Slušali su kako vjetar šušti u brezama i zamišljali da to valovi zapljuskuju pločnike.

Zvijezde su popadale na ulice, na nebu su sjajili samo prozori nebodera.

EDO POPOVIĆ Betonska priča (almost famous, pipschipsvideoclips.com , ožujak 2002.)

Živio je, inače, već godinama u Beču. Tamo je pokušavao zarađivati kao DJ. Još prije toga pokušavao je kao gitarist i tekstopisac u bendu. Ipak, iskreno govoreći, najviše je zarađivao radeći povremeno kao konobar.

Tek kad bi došao doma uviđao je da to i nije toliko loše... Kad bi svojima rekao da radi kao DJ, redovito bi se mrštili, posebno ako bi im krenuo objašnjavati što je to. Jednako kao i prije, kad im je govorio da svira, pitali bi ga na kraju - što zapravo radi...

Oduvijek su mislili da je prestar za takve zajebancije. Onda bi im napokon rekao da radi kao konobar. Bili su zadovoljni.

Važno da nešto radi.

(Robert Perišić - Iskonabula, Priča sedamnaesta "Sve te smiješne priče", www.klik.hr)

"others". ništa osim potpunog isključenja na 2 ili više sati ne očekujem od većine filmova. neki dan je netko zaustio da je "danas film vrlo glup medij". zapravo, super mi je biti u poziciji laika, pravog, pjur laika bez znanja i predznanja koje, tako i tako, samo opterećuje. žao mi je što sam star pa me još malo stvari uzmogne fascinirati.

(RIPPER, Dnevnik, 18.02.2002., www.pipschipsvideoclips.com)

Dariju!

Panika u srcu najbolje se liječi u uvučenim ekstremitetima. Oni sjaje neočekivanim crnilom prebogatog ničeg. Obrijati kaos tada znači svršiti kao vlaga s pet zvjezdica.

Zagreb, 29.XI.1997. Milko

MILKO VALENT, Dijamantna staza - knjiga kreativnih posveta, (www.konture.com)

Cijelog sam si života govorila da su učenje, čitanje i sumanuti rad ono što želim, i to je doista izgledalo istinito, sve sam radila sasvim dobro i dobivala same petice, a kad sam se najposlije obrela na koledžu, nitko me nije mogao zaustaviti.

Sylvia Plath, STAKLENO ZVONO (str. 37.), Mladinska knjiga, Zagreb, 1990.

Čudno je kako se lijepo može bez ičega i kako tijelo izlazi iz duše kada se vodi ljubav. Sve što postoji je lijepo. I muzika i boja i Ljubav i Bog.

MARINELA, Višnja, rum, votka (priča), QUORUM 4/2001. (izišao 2002.!)

"Triba li št a minjat?! Pa kad već pitaš, prika, tribalo bi. Puno toga. Državu, recimo, ili makar porezni sustav, našu politiku u Bosni, svjećice na autu, kaput, frizuru možda, klimu, ovu bi divlju klimu svakako trebalo promijeniti, i plombu u šestici gore desno, i one ružne svijetloplave pločice u kupaonici, i one blesave urednike Dnevnika, i neljubazne službenice u bankama...

ANTE TOMIĆ, Smotra folklora, Hena com, Zagreb, 2001. (str. 88)

... Death trip (ponekad se bojim infarkta u krevetu. Boris kaže da bi želio takvu smrt. (On također želi da ga raskomadam i bacim ribama kad umre. Da im se oduži za sve koje je ikada upecao i pojeo, kaže...)

RUJANA JEGER, Darkroom (str. 73), Moderna vremena, Zagreb, 2001.

Njegov je problem što želi nestati. Ali ne nasiljem, nego kroz ljubav, da ga voljena odnese sa sobom. Zato on, tijelom, kao da nije tu. Zato voli riječ. Poslao bi pismom sebe Bogu da može! (str. 24)

(NEVEN UŠUMOVIĆ, Ekskurzija (roman kratkog daha), Naklada MD, Zagreb, 2001.)

... osjećam se kao proljeće poslije zime, i sunce u krošnji, i ko trube i harfe i sve pjesme koje sam ikad čuo!

(J.R.R. Tolkien, Gospodar prstenova - povratak kralja, Algoritam, Zagreb, 1996., SAM GAMGEE, 249 str.)