Millennium bug

3.

stariji piju

mlađi se drogiraju.

svima je dosadno.

Georges Simenon

 

Dominik je dobio super batine, a sve počinje kada njegov tata, striček Slavek-Kravata, koji radi vrlo važan posao, mimo svakog običaja, nekog dana jedan nedovršeni predmet nosi kući na posao

ali čim zalupi vratima iza sebe, crven u licu kao da čitavim putem od Ureda do kuće nije disao, baci onu svoju torbu, strgne kaput sa sebe i prodere se: — Nedeljko, pizda ti materina!!!

Dominik je htio proviriti kakva se to galama diže po kući, a onda je odjednom već počelo sijevati: zum! šamar, glava se zaleti s vratima, dum! ljevica u trbuh, žbam! koljeno u jaja, želudac, grudi, bradu, kraš! glava po monitoru.

Monitor se ruši na pod i iskri.

Dominik se digne, stisne zube, stisne kapke, napravi grimasu, zatrese glavom. Na kraju se uhvati za potiljak i pogleda u ruku.

Zatečen količinom pitanja koja se odjednom pretaču u njoj, zasuzi nemoćnim bijesom… Ipak,

dohvati tastaturu i naglim trzajem, gotovo u istom pokretu, njome jako udari stričeka Slaveka preko lica. Fijuk žice završi negdje u zidu, a nekoliko slova poiskače s pripadajućim oprugama kao naglasak čitave radnje.

Striček Slavek izgubi ravnotežu od udarca te pri padu jako zagrebe: prvo po zidu, a onda i radijatoru.

Teta Lucija, supruga i majka u ovoj priči, se nijemo grči na hodniku ispred Dominikove sobe.

Kao da je neka nesavladiva sila priječi da se zapravo pokrene, njiše se naprijed-natrag, strašno

stežući na lijevom koljenu kariranu kuhinjsku krpu s plavim rubom,

desnu ruku stišće preko usta u koja joj se slijevaju suze i … ono drugo, iz nosa…

Dominik baci tastaturu i urla iznad Stričeka Slaveka štrcajući krvavu slinu — Jebo te!!! Zakaj?!! Pizdo nadrkana, zakaj?!!

Pogleda majku i, nijemo pokazujući na sklupčanog oca, dopusti suzama da mu otope grč luđaka s lica.

Malo napuhnuta od suza, obojicu ih je šuteći,

grizući usne i povremeno šmrcajući malo uredila iznad kade dok su oni nalikovali takmičarima u uzdisanju i stenjanju ne bi li naglasili vlastitu ranjenijost svaki put kad bi se kap krvave vode razlila emajliranom udubinom kade.

Hitna’ u Draškovićevoj

— Pitam te: kakvog posla imaš s kriminalom?— striček Slavek je siktao sline sa stolice …

Sestra ga pažljivo dotakne vrhom nokta malog prsta po ramenu i tiho propišti — Ššššš…

— Kaj? — upitao je s kreveta Dominik žmirkavu neonku, oprezno pipkajući (jer nije htio vjerovati da je baš toliko ranjen) zavoj ispod kojeg su ugodna, peckava utrnulost i blaženstvo bezboli sada prepuštali glavu pulsiranju. I zatezanju.

Još jutros bilo mu je nezamislivo da namjerno ne sluša oca, a sada… čini mu se kao da je oduvijek morao dvaput čuti.

— Znaš. S onima, drogerima… — prošaputao je striček Slavek, bacivši brzi pogled lijevo-desno, kao konspirativac na filmu kad želi izgledati jako važno.

— Hoćete li se umiriti, gospodine? — upitala je sestra.

Striček Slavek se, iznenada postavši svjestan i nje, naglo uspravi. Blesast i začuđen.

— Znate — rekla je, nagnula glavu i trepnula — Samo pokušavam raditi svoj posao. Nije dovoljno to pokrpati, moram vas i zamotati.

A od tih, koji samo pokušavaju raditi svoj posao i trepću misleći da pred sobom imaju idiote, općenito je bolestan. Osjetio je kao da propada kroz sve gušću tamu dok mu potmuli zvuk vlastitog srca sve više zamjenjuje vrištavi zvuk koji su u glavi proizvodili rascvali živci uz sudjelovanje lokalne anestezije:

— Naravno da ćete me zamotati. Pa neću hodati okolo kao kakav križić-kružić — rekao je polako striček Slavek, zatvorenih očiju pažljivo, niti ne udišući. Brojeći: tri…dva…je

— Ja — dotakne prsa vrhovima prstiju, prisvajajući tako sav autoritet u toj stvari

— samo pokušavam doznati što znače retorička pitanja nekih uvaženih ljudi, (s kojima se nije šaliti) koji su i moji prijatelji, da kakvim se to stavovima moj mali naoružao te ih javno po medijima iznosi? I je li to od oca si i matere naučio? gospođo.

— Ništ. Jebote, kolko ti puta moram ponoviti: apsolutno ništ… ma, ne želiš da ti ja pričam o tome — oblizivao je Dominik svaku riječ zamišljajući starog kako mu preko sljepoočice gmiže ožiljak od tipke Esc.

“kao djedu nekada. doduše, njega je udarila kobila”.

Onda ga je ošinula prestrašna bol iz gležnja sve do tjemena, kao dugačka tanka oštrica koja bridi, koja guši, izdužuje se, napinje…

— Ti, balavac, šuti — pokaže sestri pogledom na maloga tražeći razumijevanje bar u nečemu — odrasli pričaju. Ne mogu shvatiti kako si mogao tako, uz kavicu…

— Možda biste na nekom drugom mjestu trebali postavljati takva pitanja pitanja, gospodine! — rekla je: vidjela je ovu dvojicu negdje … ali ničeg se više nije mogla sjetiti

i zato je šmrcnula…

— Pokušao je gospođo, zato smo sada ovdje — zaškiljio je Dominik neonku.

Lagano je pritiskao kažiprstom po gazi: tu negdje

bi trebalo biti

ali ga ne osjeća

samo neka nejasna predodžba o izgledu i položaju uha

“nije Slavek loš, čovjek, ali mama nije morala vidjeti kako joj sin tuče muža… i obrnuto, glupan”.

— Pričat ćemo s majkom — naduo se striček Slavek još jednom ali kod sestre nije zaslužio ni elementranu pažnju, a rođeni ga se sin stidio.

Dlanom, iza kojeg se želio sakriti, je prešao preko glave, umjesto čekinja među prstima je osjetio pamuk

… “i Nino je završil na Traumi, al ovo je ukurcu”…

 

čulo se samo šuštanje pljačke

… mislim da je dobro rekao. Ali podrazumijevam da je to i mislio — govorila je teta Lucija

zagledana u pregib zida

držeći ruku u kosi, drugu nadlanicu položila je na bok, očito raspoložena, ali još uvijek daleko od raskalašene domaćice — i još je dobro ispao

znaš da televizija malo iskrivljuje — samilosno je pogledala njegovu traljavo zamotanu glavu, otečeno lice i pažljivo mu maknula pramen kose sa čela

Striček Slavek je štucnuo pa podrignuo

— ‘Žlahtina’ … — rekao je ravnodušno pružajući ruku

čašu u kojoj je ostala slamčica za sok. Onda je zatvorio oči te se izdužio

usisavajući zrak

kao da ga je nešto iznenada zaboljelo.

Dominik je zacakljenih očiju pratio dim što ga je lagano ispuštao i

nečeg se sjetivši

pogledao majku


 
vozi Miško !! (čitajte Žeželja bjesomučno...:)


Millennium bug
s-balent