WLADIMIR KAMINER
Berlinske ulice

(izvadak)

(Fraktura, Zagreb, 2003.)


 

Krv na Schönhausenskoj aleji

Moj prijatelj i imenjak Wladimir stanuje sa svojom obitelji točno preko puta mene, na drugoj strani Schönhausenske aleje. Ponekad izgleda kao da mi je pravi dvojnik, ili ja njemu. Star je isto kao i ja, zove se isto kao i ja, isto se oblači i isto tako ima ženu i dvoje djece. Njegov je stan također sasvim sličan, puši iste cigarete i kupuje iste namirnice uvijek u isto vrijeme i u istom supermarketu kao i ja. Jedino što nas razlikuje jest činjenica da je njegova žena nedvojbeno brineta, dok moja nije. Nedavno sam pri kupovini primijetio još jednu razliku: Wladimir je očito odjedanput postao vegetarijanac. Kupovao je ogromne količine duboko smrznutog povrća, no pritom je izgledao skroz nesretno. "Ne mogu više jesti meso", priznao mi je u repu pred blagajnom. Na putu kući ispričao je kako je do toga došlo.
Otprilike tjedan dana ranije naišao je na autoputu na pregaženu divlju svinju. Sedamdeset kila mesa ležalo je na cesti - samo tako. "Dar s neba", pomislio je Wladimir i odvukao mrtvu životinju u prtljažnik svoje stare mazde. Baš se tog jutra bio posvađao sa svojom ženom jer je ona izjutra uvijek tako mrzovoljna, te joj je sad htio donijeti divlju svinju kao neku vrst pomirbenog poklona: "Dar za tebe, draga!", tako si je on to otprilike zamišljao. Krmača mu je odmah zakrvarila cijeli prtljažnik. Kada se Wladimir zaustavio na benzinskoj stanici uz autocestu kako bi napunio rezervoar, vlasnik je primijetio: "Iz gepeka vam kapa krv, možda biste trebali provjeriti što je." "Hvala, u redu je, znam o čemu se radi", odgovorio je Wladimir prijateljski se smiješeći. Tip nije više ništa rekao, a nije htio ni uzeti novac za benzin od Wladimira.
Kada je stigao u Schönhausensku aleju, bilo je već kasno. Morao je sam dotegliti divlju svinju na četvrti kat. Pritom mu je životinja više puta iskliznula niz stepenice. Kada je stigao gore, bio je mrtav. Stepenište i obleka bili su mu puni krvi. Tu su uslijedile prve dvojbe: Možda divlja svinja ipak nije bila baš dobra ideja za poklon? No sad je bilo kasno. Nije se nikako mogao riješiti mrcine. Žene mu nije bilo kod kuće, djeca su već bila u krevetu. Wladimir je položio svinju u kadu, uzeo sve krpe koje je mogao pronaći u stanu te pošao na stubište kako bi ga obrisao.
U međuvremenu su njegovi susjedi alarmirali policiju. Ujutro su načuli svađu te su sada bili čvrsto uvjereni da je Wladimir ubio svoju ženu. Kada je stigla jedinica krimi-policije i vidjela mrlje krvi pred kućom, odmah su zatražili pojačanje. Naoružani do zuba, službenici su nahrupili u kuću i našli Wladimira na stepeništu s kantom vode i krpom u ruci kako briše krv. "Sve ću ponovno srediti", obećao je Wladimir policajcima. Oni su mu ipak stavili lisičine i malo ga omamili - za svaki slučaj. Zatim su policajci slijedili tragove krvi prema gore i otkrili divlju svinju u kupaonici.
"Ali to nije vaša žena", čudili su se.
"Ne", odvrati Wladimir, "moja žena je brineta."
"A gdje je sada?"
"Ne znam", rekao je Wladimir istinu.
Četvero policajaca odvuklo je mrtvu životinju dolje. Moj je dvojnik naravno morao kao vjerojatni počinitelj s njima u postaju. Nije dolazilo u obzir da se radi o samoubojstvu. U biti se Wladimir još relativno glatko izvukao iz te priče: s kaznom od dvije tisuće maraka. Ali sad više ne može vidjeti meso te utoliko više nije moj dvojnik. Sada moram sasvim sam stajati na mesnom odjelu supermarketa.


Wladimir Kaminer
rođen je u Moskvi 1967. Školovao se za tonmajstora u kazalištu i na radiju, nakon toga studirao je dramaturgiju na moskovskom kazališnom institutu. Od 1990. živi sa ženom i dvoje djece u Berlinu. Wladimir Kaminer redovito objavljuje tekstove u različitim njemačkim novinama i časopisima, ima tjednu emisiju pod imenom Wladimirov svijet na berlinskoj SFB 4 Radio MultiKulti u kojoj svake subote izlaže svoje bilješke astronauta svakodnevice, a u kafiću Burger organizira događanja kao što je njegov u međuvremenu nadaleko poznati Ruski disko (Russendisko). Istoimenom zbirkom pripovijetki ovaj je kreativni multitalent preko noći postao jedan od najomiljenijih i najtraženijih mladih autora u Njemačkoj. Nakon zbirke pripovijedaka Ruski disko, kao i antologije Svježi zlatni dečki koju je priredio, Kaminer objavljuje prvi roman Vojni rock (Militärmusik). Nakon njega tiskao je zbirku kratkih priča Berlinske ulice (Schönhauser Allee), sakupljene putopise Putovanje u Trulalu, (Die Reise nach Trulala), autobiografske zapise Heroji svakodnevice (Die Helden des Alltag), a najnovija zbirka humorističkih pripovijedaka Moja knjiga o njemačkoj džungli (Mein deutsches Dschungelbuch) već je mjesecima na vrhovima njemačkih top-ljestvica.

O knjizi humorističkih priča
Berlinske ulice druga su knjiga najprodavanijeg mladog njemačkog pisca Wladimira Kaminera objavljena u Hrvatskoj. Nakon moskovskog odrastanja opisanog u romanu Vojni rock upoznajte i Kaminerove dogodovštine iz Berlina. U pedesetak kratkih humorističkih priča, Kaminer razotkriva svoj raskošni pripovjedački i humoristički talent. Njegove priče s berlinskih ulica pokazuju kako je i svakodnevna nabavka veliki doživljaj, a lude pustolovine i jedinstvena otkrića mogu se pronaći na svakom uglu. Na Berlinskim ulicama uvijek se nešto zbiva…


Kritika o romanu Vojni rock

Wladimir Kaminer je moskovski Ante Tomić i danas živi u Njemačkoj, gdje je zvijezda vlastitog talk-showa. Bez patetike opisuje odrastanje u SSSR-u, od proslave pedesetogodišnjice Oktobarske revolucije, do rock and rolla kasnih sedamdesetih. Čitajući Kaminera u žiži smo komunističkog kaosa, u sjeni druga Lenjina, u kojoj se svatko snalazio na svoj način...
Milana Vuković Runjić, Cosmopolitan


Bildungsroman čiji se junak rađa 1967. u Sovjetskom Savezu. Satiričan i groteskan opis nakaradnog, glupog i konzervativnog sistema u kojemu je sudjelovanje u stvaranju rock scene značilo biti u visokorizičnoj opoziciji, pod paskom KGB-a. Roman s kojim ćete od smijeha pojačati tonus trbušnih mišića i provesti nekoliko sati u debeloj hladovini željezne zavjese.
Kruno Lokotar, Playboy


Vojni rock s puno elemenata društvene i političke satire govori upravo o parazitizmu kao obliku borbe protiv javno proklamiranog kolektivnog duha zasnovanog na masovnim ljetnim kampovima za mlade uz radnu obuku... Kaminerov roman zabavno je i duhovito štivo.
Jasen Boko, Slobodna Dalmacija