ANIBDUS

KREMATORIJ SNOVA


Sve je počelo SMS porukama. Tako je i završilo. Jučer mi je poslala poruku u kojoj mi je ipak vrlo obzirno i pristojno napisala da sam vjerojatno primijetio da se drugačije ponaša, da ima malo konfuziju u glavi, i da mi nažalost mora reći da se pomirila s dečkom. Želim sve to sahraniti u zaborav; i poruku, i svoju zbunjenost, i drhtavicu, osjećaj izigranosti i napuštenosti, prazninu.

Mislim da sam se počeo zaljubljivati u nju. Nakon ove poruke, mislim da se moram početi odljubljivati. Kako će to djelovati na mene? Hoću li postati stari cinik, ženomrzac, izgubiti i ono malo povjerenja u ljude i ljubav? A tko će me onda spasiti od mene samoga? Hoću li ostarjeti sam u smradu ogorčenosti i sebičnosti?

Možda postanem masovni ubojica, ona klasična priča o normalnoj, introvertiranoj, simpatično zbunjenoj individui koja u podrumu kuće ima veliku peć u koju ubacuje dijelove svojih žrtava pjevušeći ljubavne balade Nicka Cavea.
Možda postanem, ako se izvučem iz tmurnih misli, svećenik koji će propovijedati ljubav i opraštanje. No primjećujem, upravo sada, da me morbidne i mračne misli teške od gorčine ispunjavaju s više energije.

Vječita borba između Dobra i Zla.
Ponadao sam se da ću uz njezinu pomoć većinu vremena provoditi na strani Dobra.
Ne znam hoću li ikad više budan sanjati. Čini mi se da se cijeli život nalazim na kraju vrste, i po visini, i po abecedi, ljubavi i sreći. Danas sahranjujem svoje uspomene i snove.

Čudno, kad smo pričali oči u oči, nismo nikad ni jednom riječju spominjali ili iskazivali naklonost jedan prema drugome. Sjedili bismo u lokalnoj birtiji ispijajući kave i pričali najviše o svojim pijanstvima iz mlađih dana. Gledao bih u njezinu lijepu ruku kojom je prinosila opušak pepeljari i nasmiješio bih se zamišljajući kako ljubim njezine prekrasne, duge, vitke prste. Ona bi me upitala što je smiješno, o čemu razmišljam, a ja bih se izvlačio kako ne razmišljam ni o čemu jer sam zadovoljan i sretan.---- spaliti

Poruke. Činilo mi se da sam je najbolje upoznao preko njih. Zahvaljujući zadnjoj, upoznao sam bolje i nju, ali još mnogo više sebe samoga. Dopisivali smo se intenzivno, i veselio sam se svakoj njezinoj rečenici. Legao bih na krevet i čitao njezine poruke, a zatim nevješto tipkajući zdepastim prstima odgovarao. Kad bih izišao van s društvom, prijatelji su se žalili na mene jer sam se više družio s mobitelom nego s njima.---- spaliti

Tako je bilo na početku.
Kasnije, njezine poruke postajale su sve kraće, nije u njima bilo više dvosmislenosti, vatrometa lucidnosti, nježne naklonosti i vedrine kojima je tjerala oblake moje ograničenosti na sebe samog. Trebao sam shvatiti već tada, ali bio sam previše zaokupljen svojim snovima u kojima sam gledao nju i sebe kao cjelinu. ---- spaliti

Jučer smo trebali ići na planinarenje. Odustala je ispričavši se ranijim dogovorom sa prijateljicama i lošim raspoloženjem. Otišao sam u kino, kupio karte za dvije projekcije, naručio kavu s mlijekom, promatrao ljude koje je posluživao mali debeli konobar s velikom bijelom pregačom, i mislio sam o nama.

Bio sam zadovoljan i smiren. Naime, prije kad bih mislio o njoj, potaknut njezinim ohrabrujućim porukama, spopadala me tjeskoba koja se smjestila u trbuhu pa bi šetala do srca i natrag. Vjerovao sam da se bojim novog načina života, prilagođavanja drugoj osobi, ljubavi, a sad uviđam da sam se bojao propustiti sve to. Priznavši joj da se zaljubljujem u nju ( razmijenili smo poruke ), napetosti je nestalo. Tek tada sam si dopustio da počnem budan sanjati. ---- spaliti

Popio sam kavu, isključio mobitel, ugasio cigaretu, ušao u kino dvoranu, odlučio uživati u filmu usprkos gužvi i roditeljima koji čitaju glasno titlove svojoj djeci, kasnije odlučio uživati u filmu usprkos filmu samom, a još nešto kasnije sa zahvalnošću izišao iz kina jer je film bio gotov. Nadao sam se da će sljedeća projekcija koja počinje za petnaest minuta biti zanimljivija.

Zapalio sam cigaretu, uključio mobitel i vratio ga u torbu, napravio nekoliko koraka, čuo da je stigla poruka, izvadio mobitel i ...
Mučnina i tjeskoba vratile su se kao dvije dobre prijateljice koje su odlučile protulumariti mojom utrobom slaveći svoj ponovni dolazak. Ugasio sam cigaretu, pripalio novu i osjetio se praznim, tupim. Poslao sam joj poruku u kojoj joj želim sve najbolje ili nešto u tom stilu, ugasio mobitel, ušao u kino dvoranu, osjetio se sasvim samim i napuštenim u toj hrpi ljudi, smjestio se pokraj ogromnog čovjeka koji je svojem djetetu čitao titlove i sve dublje počeo tonuti u stolici. Na filmskom platnu zeleno, ogromno čudovište pravednim bijesom zatire sve oko sebe. Iako nisam bio sposoban pratiti priču u cijelosti, razumio sam nekako to divlje razaranje glavnog lika. Mogao sam se poistovjetiti s njim.
Šteta što film nije kvalitetniji.

I eto, ipak sam postao masovni ubojica. Slušam Caveove ljubavne balade i spaljujem svoje uspomene i snove, jednog po jednog. One žilavije ustrijelim ili koljem dok ne iskrvare. Normalna sam i simpatično zbunjena individua.

Hoću li se ikad više, nakon ovakvog masakra, usuditi sanjati?---- spaliti


SVE SPALITI !!!


Čini mi se da ću ipak postati svećenik. ---- spaliti?

 

(studeni 2003.)