ZDENKO I NJEGOVE DIGITALNE PLOČE

Za početak priče o Zdenku vraćam se na kraj 80-ih, u vrijeme kad sam otkrivao čudesan svijet rokenrol muzike. Hm, riskiram da ću biti patetičan i da će sve skupa ispasti bezrazložno preintimno, ali - ovo je jedna od tih priča i vjerujem da ćete svi vi koji ste se odlučili pročitati nastavak shvatiti razloge. Dakle, Vinkovci 1989. Krenuo sam u srednju, neki prijatelji su već imali električnu gitaru i ponosno smo odlazili u kafiće gdje su izlazili Satan, Bare, Pero Jelčić i ostali. U OKC je bio super prostor za provest dosadno ljetno popodne, pogotovo ako nisi imao bend. A ja ga nisam imao, iako je Biljan imao gitaru i mi smo pravili neke kućne zajebancije, osjećajući se dobrim onoliko koliko je on uspio brzo izmjenjivati rifove. Majke i pogotovo Satan su uživali već prilično kultni status, to smo saznali prisluškujući česte goste iz susjednih gradova, koji su pohodili u VK radoznalo pokušavajući uhvatiti dio atmosfere ili upoznati neku zanimljivu osobu. Za šankom su se prodavale kasete i jedna ploča. Slušaj najglasnije. "Bombardiranje New Yorka". Svi smo ju kupili i, u dogovoru, svako po jednu kasetu. I tako otkrili da postoji neki tip iz Zagreba čije su kasete kružile gradom, podzemnim kanalima genijalni garažni američki bendovi i - svi smo se zakačili za taj gadem rakenroul. U godinama koje slijede, Zdenko je postajao sve etabliraniji i sve bolji bendovi su se nalazili na njegovom katalogu. Vrhunac je bio koncert u Vrbiku 1991., na koji smo mi otišli opsjednuti ratom i neočekivanim sranjima, došli smo u 18.00, među prvima, da vidimo uživo sve te sjajne bendove, čije smo istrošene kasete oduševljeno slušali zadnjih par godina. Tada sam zadnji put gledao Satana, Hali Gali Halida, prvi put Spoonse, Messerschmitte, Don't i ne sjećam se više koga sve, ali se sjećam kako sam oduševljeno pratio izmjenjivanje odličnih bendova, kao malokad poslije. U Zagrebu sam poslije i upoznao Zdenka. Dugo je trajala moja prilagodba, ono, da ga ne gledam kao jednog od heroja, čija su me izdanja i privatna kolekcija izmijenili kao ništa prije toga... Nego kao zaljubljenika u ono što i mene puca već godinama.

E, i sad sam došao do onoga o čemu sam htio pričati, a to su njegove tzv."digitalne ploče". Nakon svih peripetija, privatnih i poslovnih, Zdenko je danas na tragu svega onoga što je radio i krajem 80-ih. "Bombardiranje New Yorka" je došlo do 9. izdanja, prigovori da svašta objavljuje su blesavi: osobno sumnjam da je i prije bio nešto naročito profiliran, samo je bilo više bendova. Ionako je ključni kriterij subjektivan osjećaj pri prvom preslušavanju. A o Humpersima da ne pričam. Zdenko je jedna od ključnih osoba i za jedan od najboljih r'n'r albuma u nas - Loši Dečki "U krevetu". Ali, naravno, nije bilo komercijalno i danas se nađe na rasprodajama, a radi se o jednom od nabrijanijih albuma, nepravedno zapostavljenih. U priči o Zdenku meni su neizostavne i njegove bootleg i kojekakve demo snimke koje ima u privatnoj kolekciji, nažalost gotovo rasprodanoj. U okvirima ovih tužnih prostora, sigurno nitko nema takvo što, a prosvjetiteljski učinak koji su imale na generacije ovdašnjih muzičara je nemjerljiv. Neka od izdanja su katalogizirana i čuvaju se u Nacionalnoj Sveučilišnoj Biblioteci, pa će ostati sačuvana nadolazećim generacijama. Za njih, a i za nas koji još sa zanimanjem pratimo šta se događa ispod zemlje, "digitalne ploče" su jako dobra stvar. Prebacio je tako sa master snimaka i metal kaseta koje je imao, u CD format i sačuvao od daljnjeg oštećenja neke od ključnih albuma hrvatskog rokenrola. Zdenko je danas prilično informatiziran, ima web-site http://www.gla.ac.uk/~dc4w/listenloudest/front.html i tamo možete pročitati detaljnije o digitalnim pločama.

Posebna su zanimljivost knjige. Tako u ediciji "Bratstvo duša" možete naručiti toliko traženu zbirku pjesama i pisama Satana Panonskog, nazvanu "Prijatelj". Radi se o prezanimljivom štivu, ima 100-ak stranica, za mene izdavački pothvat u pravom smislu te riječi. Sve što ste oduvijek htjeli znati .Tu je i genijalna zbirka erotskih pjesama "U ritmu humora za smijeh" legendarnog moslavačkog rokera Lou Profe, koji je našao u Zdenku svog Ed Wooda, izdavača i prijatelja. Objavio je i 2 svoje zbirke pjesama, te još jednu Slavena Galića. Zdenko nastupa i na večerima slam poezije, a sa Lou Profom kao Lutajući dj Zdena.

I sad vidim da bih mogao još dosta toga navoditi, sve sam samo malo dotaknuo. Znam i da se priprema film o njemu, dokumentarni, i jedva čekam da vidim kako će ga složiti. Ne volim ovakve rečenice i sve zvuči kao da sastavljam neki oproštajni govor, ali Zdenko je still alive&well, nastavlja na svoj način bombardirati njujork i - furati gudove, pa kako bude.

pišite mu na: mailto:franticz@hi.htnet.hr

a meni na: tonisaric@inet.hr