www.zbrdazdola.com

(kolumna no. 103, 25.11.2007.)

IZBORI I BIG BROTHER - IDOTI I DEBILI

Najiskrenije, volio bi obnoviti kolumnu XXX, nakon tko zna koliko mjeseci (godina!?) bilo bi mi neizmjerno drago da imam vremena, inspiracije i koncentracije da pišem na stranicama narančaste boje gdje sam napisao neke najdraže mi rečenice. To je jedino mjesto u cyberspaceu gdje sam mogao biti potpuno iskren, pisati bez trunke autocenzure koja me bilo gdje drugdje sputava, stalno me sputava. Jebiga, kako bi igdje drugdje mogao napisati da sam oduševljen dekolteom Sunčice Lalić koja nakon što je rodila ima tako velike i prekrasne sise da sam napaljen ko dječarac. Jebiga, teško da ću ja smrtnik ikad karati te bogate hrvatske koke kao što je Sunčica ili pak Snježana Mehun ali mogu ih karati u glavi. To mi nitko ne može zabraniti. Jedino možda svevišnji, mada bi mi i on oprostio jer nije fer da jedni imaju (i karaju) sve, a drugi ništa. Moj brat bi, da želi, pojebo komarca u letu. On čim uđe u prostoriju punu žena one se sve ovlaže, započne poplava od picinih sokova i sve ga gledaju, oblizuju se. Na žalost, ili sreću, odnedavno je oženjen i vjeran je dragoj mi nevjesti pa sve one strane manekenke više ne navigavaju na njegovom udu, ali legenda o njemu ne nestaje. Za razliku od starijeg brata kojeg se komadi češće boje nego što mu daju. No, dobro, nije sad da sam totalna suša, ali volio bi da sam manje izbirljiv, da svom Gregoru dopuštam više penetriranja.

Nego, seks na stranu, ionako je precijenjen kako bi to rekao moj kolega Krešo, šef dopisništva jedne dnevne novine tu u našem gradu, tijekom ovih tko zna koliko mjeseci u mom se životu svašta događalo. Sebi tipično, promijenio sam nekoliko poslova, paralelno masu radio na sebi i svom pisanju pa tako sad zarađujem finu svotu od plasiranja rečeničnih kombinacija i nizova. Baš zahvaljujući XXX i Zbrdazdola, neki su mi ljudi odlučili dati lovu za tekstove pa ne zarađujem samo na novinarstvu nego i na svojim infišacijama. I uživam u tome, stvarno uživam. U mom gradu se u principu nije dogodilo ništa senzacionalno posljednjih mjeseci. I dalje nas jebu konzervativci, a ovi što bi prema političkom i svakom drugom svjetonazoru svojih središnjica trebali biti urbani, liberalni i moćni, teška su katastrofa, sto puta su gori od nemilog mi HDZ-a. U takvim uvjetima, u gradu gdje ti uspjeh nikad neće oprostiti i gdje se, da bi se dokazao, moraš pretvoriti u supermana, zapravo mi nije ni loše. Evo, baš sam si nedavno kupio 40 kvadrata krova nad glavom i nadam se da ću uskoro useliti u svoju novu gajbu. Radim po prvi put u životu za web portal, po prvi put nije mi matična redakcija izdavač papirnatog nego virtualnog medija po čemu sam jedinstven u svom kraju. Pa ljudi kad im odgovorim na pitanje gdje radim, pojma nemaju o čemu se radi. Sukladno internetskoj, ili bolje rečeno tehnološkoj osviještenosti moje provincije.

Ni za što ne bi živio negdje drugdje. Sve mi je tako blizu, sporo onoliko koliko želim i onako kako volim, a nemam radno vrijeme niti šefa koji mi kljuca nad glavom. Idealno, prekrasno, samo tako... život je lijep, u onoj mjeri koliko mu to dopuštamo, a ne bi bili mi, ljudi, da se ne trudimo sjebati to. I baš u tome je čar, u tome je štos, to nas čini onim što jesmo. Za razliku od nekih...

U većini svojih pisarija na ovom cijenjenom narančastom mjestu stvoritelja gospodina Ciglenečkoga često sam se bavio televizijom koja globalno u Hrvatskoj doživljava nekakav progres, moramo to priznati jer TV eter i nije tako loš, barem onaj u pauzi reklama s ulošcima, prašcima za pranje i sličnim sranjima. Neminovno, i ove je godine među najgledanijim TV programima Big Brother, show koji obožavam komentirati jer toliko kretenizama nema ni u našoj politici. I ove godine imamo opskurnu Tanju, u liku Slavonca, intelektualca, studenta zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, mog faksa iz čega proizlazi da mi je famozni Krešica, ekstra nenadjebivi i posebni stanar ovogodišnjeg showa zapravo kolega! Blago meni. Tip je nevjerojatan, uvjeren je da ima ogromno opće znanje, a zapravo je školski primjer idiota. Umišljen je, glumi nekakvog frajera s onim majicama vezanim oko vrata i điletićima, pravi mamin sin koji se čudi zašto mu se drugi čude kad izvali INCES umjesto INCIDENTA. - Tako mi to kod mene zovemo - kaže student FPZ-a, budući novinar. Moram priznati da osobno poznajem još jednu sličnu studenticu tog fakulteta koja je, bože dragi tvoji su puti stvarno čudni, danas urednica jedne novine. Ona je u Krešinoj dobi bila uvjerena da se kaže s u m lj i v (morao sam ovako napisati jer mi spellcheck automatski ispravlja), a danas piše takve idiotarije da je to za ne vjerovati. Ono, osim što je jebe gramatika i sve, više - manje, piše krivo, upotrebljava zarez gotovo uvijek tamo gdje mu nije mjesto, a naslove, nadnaslove, podnaslove i međunaslove rabi onako nekako bez veze, jer pojma nema da postoji cijela znanost kako se to i zašto rabi, posebno me kao čitatelja i kolegu izluđuje dok rabi krilatice, one klasične novinarske fore tipa - politička ikona - pa ona kaže - ikona (pa još neka riječ koje se ne sjećam) na političkom nebu, - "oko" 212,5 - u 99 posto tekstova ima ekskluzivnu informaciju koju je dobila od jedne tajne osobe čiji identitet ne smije reći ili, kako sam umro od smijeha nedavno, od grupe ljudi koja je rekla nekome tko poznaje nekoga tko je ekskluzivno njoj dao informaciju itd.

Čini se da na FPZ-u proizvode idiote i debile, a tragično je koliko se novinarstvo srozalo kad takve budale mogu postati urednici. Onaj Krešo je teški redikul, u to nema sumnje, i sumnjam da će ikad postati sportski novinar što tako jako želi, no to ipak nije isključeno s obzirom na ovaj moj primjer. Iako takvi tipovi u normalnim redakcijama ne bi mogli pratiti ni tržnicu, u nekakvim privatnim, stranačkim, politički podobnim rdakcijama gdje tržište, naklada i profit nisu bitni, oni redovito dobivaju priliku za napredovanje i napreduju. Ova jadnica koju spominjem umišljena je da je vrhunska i što je najgore ima publiku među 90 posto nepismenih koliko u Hrvatskoj ima neinformiranih ljudi. Kako je znam odmalena, znam da nije pročitala ni lektire iz osnovne i srednje škole, ali to je ne smeta da se kurči naokolo i umišlja si da je ultra novinarka. A baš je poput Kreše, pojma nema, vokabular joj je nikakav, a gramatika na razini klinca iz nižih razreda osnovne škole. Nimalo ne sumnjam da bi i ona, baš poput Krešice, mogla izvaliti da je srednja Amerika kontinent, da nije sigurna koji je film dobio više Oscara - Zameo ih vjetar ili Prohujalo s vihorom, da je na olimpijskim igrama u Berlinu pobijena cijela nogometna reprezentacija i da je to bi veliki incest, pardon - incident. Krešica obožava kvizove, najviše voli ispitivati, ipak su ovi u kući još manje informirani pa im bez problema može reći da se glavni lik Procesa zove Franc K. I slično. Baš kao što dotična može pisati pizdarije i prodavati to provincijalcima kojima je maksimum informiranosti HTV koji, ruku na srce, ipak više nije ono smeće što je bio nekada jer se nakon uvođenja konkurencije njihov informativni program znatno popravio. Pogotovo je na to utjecala Nova TV. Ovu vrsnu novinarku konkurencija ne jebe previše jer ona je davno zaključila da je bolja od konkurencije X puta, a njezin gazda koji s izdavaštvom ima veze koliko ja s američkim svemirskim programom ima viziju prema kojoj poznavanje medija uopće nije bitno dok god on ima neku svoju ekstra viziju. I tako, dok mi struka ide u pizdu materinu ja sam navikao da me takve idiotarije ne frustriraju. Lagano trčim svoju trku, moram priznati da zarađujem prilično dobro, zadovoljan sam sa svojim životom i pičim naprijed.

Stvarno sam se zaželio dobrog starog Zbrdazdola i toplo se nadam da postoji još koji stari čitatelj kome će biti drago da sam opet tu. Stvarno bi volio da imam vremena objavljivati XXX barem dva-tri puta mjesečno ali neću ništa obećati. Sad sam tu, i nastojat ću vratiti se. O politici namjerno nisam htio pisati jer prvi su sati izborne nedjelje i traje izborna šutnja. Iako sam svjestan da će ova kolumna izići kada izborni rezultati budu već poznati i da neću sjebati šutnju, odlučio sam ipak sebi dati oduška i priuštiti si takav luksuz da i ja barem na jedan jedini dan živim bez politike. Takav se luksuz ipak treba iskoristiti jer čovjek ga dobije samo jednom svake dvije godine, između lokalnih i parlamentarnih izbora. Nadam se da će moja opcija pobijediti sutra. Nadam se. Pozdrav ekipa!

Ante Pancirov