GLEDAM TELEVIZIJU – A PROGRAM JE LOŠ
 

Epizoda 1 ili KAKO JE HRVATSKA NOGOMETNA REPREZENTACIJA DOBILA NOVE DRESOVE, A NEVEN CVIJANOVIĆ SAME POHVALE


Dočekali smo i taj dan – prvu pripremnu tekmu hrvatske nogometne reprezentacije. I još k tome priliku da se Švabama konačno osvetimo za... Već nešto. Nešto mora postojati. No, dobro. Analizu utakmice prepustit ću Otteku Homofobu Bariću, ali jednostavno moram s vama podijeliti par riječi o HTVovom angažmanu oko iste.

U improviziranom studiju ovaj je put bio Stjepan Balog, koji je prvo bubnuo kako je Hrvatska imala prijateljske oglede s Njemačkom još tamo početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća, ali da, naravno, nemaju snimke tih susreta. Nemoj jebat, Štef. To mora da je bilo zabavno - tekme između reprezentacija NDHazije i Hitlerove Njemačke. Onda u hrvatskoj reprezentaciji nisu smjeli biti Židovi i partizani (da samo nisu smjeli biti u reprezentaciji... Nisu smjeli biti živi, kad smo već kod toga), a danas pederi. Stvari se mijenjaju sporije nego što se to ponekad čini.

Onda se Štefu u studiju pridružio i Srebrić, pa su njih dvojica pipali nove dresove. Joj, vele, gle kak su lepi, pa skroz lagani, pa tu ima malo više bijeloga ispod pazuha.... Pa ide nimalo očita Nike-ova reklama u obliku ankete s igračima i selektorom u sklopu koje Otto izjavljuje da su novi dresovi slični onim nekim starijim dresovima al da su ovi stvarno jako lepi a imaju i ovaj tak lepi moderniji dezen. Otto Barić – čovjek za sva vremena, za sve teme. Samo ga nemojte više o pederima, to je njemu tak fuj.

Izvjestitelj s terena bio je Neven Cvijanović, onaj preplašeni dečko kojeg su, jadnog, u osnovnoj tukli svi tukli. Bio mi je skroz simpatičan u emisiji “Vrijeme Je Za Jazz” prije par mjeseci, čovjek je stvarno iskreni fan jazz-a. No, kao sportski novinar je uzbudljiv koliko i krasta iznad lakta. Svaki put kad ga je Drago Ćosić (koji se ovaj put nekim čudom suzdržao od širenja raznih oblika neartikulirane mržnje) prozvao, u stilu: “A da čujemo da li kod Nevena Cvijanovića ima što novog, što to Otto Barić viče našim igračima?”, Nevenčić je uvijek odgovarao s: “Da, nešto im viče, ali ja sam predaleko od njega, pa ne čujem točno što, ali vidim izdaleka da se zagrijava Leko”. Da Ćosić ima imalo smisla za humor (na HTVu izgleda postoji zakon koji ne dopušta regrutiranje sportskih novinara s ikakvim smislom za humor), odgovorio bi mu: “Dobro, Nevene, mogao bi se ti malo i približiti našoj klupi, ha?”.

Nakon “zadnjeg sučevog zvižduka” svake tekme koja se na HTVu prenosi, slijedi adrenalinski šok poguban po zdravlje Nevena Cvijanovića ili bilo kog drugog tko se nađe na njegovom radnom mjestu. Jer, naime, treba uloviti par igrača i postaviti im par dubokih pitanja. I sad ide najbolja scena. Cvijanović razgovara sa Stjepanom Tomasom zvanim Ubojica, kamerman za to vrijeme prati ponosni hod strijelca Mate Neretljaka prema svlačionici, Mate se približava mjestu na kojem stoji Neven (fanfare!!!), u kutu ekrana vidimo Nevena kako se probija kroz zaštitare (fanfare, samo glasnije!!!) – sigurno Matu, mislim si ja (špica uzbuđenja!!!). No, Mate u tom trenutku samo još jednom diže ruke, pozdravlja publiku, švalerski prebacuje njemački dres preko ramena i – ulazi u tunel. U istom trenu javlja se Neven Legenda i trijumfalno kaže: “Evo, ulovili smo Ivicu Olića!”. A ja si mislim – pa, naravno. Ivi-ca O-lić.

I onda neka se netko samo pokuša začuditi kad Torcidaši ne dođu na prvu tekmu reprezentacije koja se igra u Splitu nakon sedam godina. Pa ne jebe ih samo HNS (Hrvatski Nogometni Savez), jebe ih i HTV!

Kasnije smo vidjeli da je Mato ipak dobio priliku da narajcanom puku kaže par riječi, ali u improviziranom studiju kod Štefa Baloga, pa je logično pomisliti kako je možda postojao neki dogovor da strijelac, ili barem najbolji igrač ako ne zabijemo, ide kod Štefa (kao, svečanije je!), ali ne bih se začudio Nevenu da prizna kako je izignorirao Matu zato jer, ne znam, nije mislio da je on toliko bitan. Ili zato jer ga nije vidio tamo na terenu. Ili tako nešto bedasto. A da tebe, Neven, malo zaposli onaj Hrvoj što vodi “Vrijeme Je Za Jazz”? Ili bi i onda zajebo? Već imam sliku pred očima – bekstejdž nekog kluba nakon koncerta Tamare Obrovac, na primjer. Tamara ide prema kamerama, Neven prema njoj i dečkima koji joj sviraju u bendu, kamerman fokusira Tamarin hod prema Nevenu i onda u off-u čujemo Nevenov glas: “I s nama je Kruno Levačić, bubnjar! Što kažete na večerašnji koncert?”

p.s.: Ako HTV nakon regularnih Smogovaca ne prikaže i Smogovce U Domovinskom Ratu, bit ću stvarno ljut.

MATIJA HABIJANEC

(kolumna br. 1, 19.2.2004.)

(čitaj još njegovo)