DNEVNIK GASTARBAJTERA
 

BRANKO OSKAR

TURCI

(kolumna broj 3, 9.4.2004.)

Napokon sam se, nakon više od pola godine, počeo snalaziti u ovome gradu. Sada već jasno mogu odrediti gdje je sjever, a gdje jug iako mi nema tako drage Medvednice koja bi mi jasno pokazivala sjever. Znam već sada doći do Banhofa i do centra te kako i kojim ulicama se do njih kretati. Berthesgadener, Willibald Hautaler i ostale "idiotskim" imenima nazvane Straßen urezane su u moj mozak i usmjeravaju moje puteve koji me vode po gradu. Gdje žive Turci,a gdje Bosanci. Gdje žive klošari, a gdje bogataši. Sve znam. Ima da postanem taksist. Na kolodvoru ima jedan "lijepi" kvart koji me neodoljivo podsjeća na američke hoodove ili na tamo neka pariška ili marseilleska predgrađa. Doduše, ne po arhitekturi jer su ovdje zgrade ipak malo ljepše, već po etničkoj strukturi koja ovdje živi i provodi vrijeme ispred zgrada.

Dovoljno je samo reći da rijetko kad vidim, prolazeći tuda, koga svijetlije puti. Jednom sam zgodom pošao u jednu kladionicu koja se ovdje nalazi a privučen glasinama da je unutra sve puno televizora na kojima se svi prijenosi mogu gledati. Ovi austrijski smradovi, ko ni Njemci, ništa ne prenose tako da nogomet više uopće ni ne gledam. I stvarno, kladionica je puna TV-a sa prijenosima. Ali, ali, ali. Ambijent je totalno mračan, a atmosfera zlokobna. Dvadesetak stolova okupirano je od lokalnih stanovnika koji ovdje provode svoje isprazne sate urličući ko u zvjerinjaku. Sve zadimljeno, bučno, smrdi. Turci, Arapi, Pakiji i Bog te pitaj koji su i od kud, piju unutra, puše i gledaju nogomet. Lijepo sam uplatio neku kombinaciju i izašao. Taman posla da boravim u prostoru sa tim pogledima i sa tim facama. Čovjek se jednostavno ne osjeća ugodno i ćao. Još kad se sjetim da su razbojstva, pljačke i tučnjave najučestalije u ovom kvartu... Inače nemam predrasude ni prema kojim i kakvim ljudima, ali ovi ovdje su čisti mračnjaci, vucibatine i propalice.

Turke niko ne voli. Ni Austrijanci, ni Balkanci, ni koji drugi. Eventualno bosanski muslimani, ali ni za njih nisam siguran. To je činjenica koju nitko ne može pobiti.

Boraveći po Njemačkoj naslušao sam se svakojakih "govora mržnje" na račun Turaka, ali im nikada nisam htio dati opravdanje smatrajući da je nemoguća zadrtost u toj mjeri na koju mi je ukazivano. Baka mi nikad nije htjela kupiti kebab koji mi je tada tako privlačno mirisao. Vjerojatno pljuju u njega ili trijebe dlake sa kurca u njega. Zajebavam se. Danas, sa jednogodišnjim iskustvom boravka u sredini gdje ima toliko Turaka, počeo sam gledati na ove stvari drugim očima. Naravno da si nisam dopustio zaključiti da su svi stoka, ali mnogo ih je. Sve ono što vrijedi za naše seljačine kod Turaka se množi sa dva. U prometu su nenadmašno nekulturni, na običan pogled odgovaraju potpuno neprijateljskim pogledima, totalno su agresivni, posebno u krdu, nekulturni su i bezobrazni. Po pričama koje čujem da neće ni raditi, ne znaju njemački, kote se ko cucki, a žene tretiraju ko stoku. Mogao bih nabrojati i konkretne primjere da ne bi bilo da izmišljam (kako kaze Bata u onom busu "ne volim kad ljudi izmišljaju"). Malo se njih stvarno uklopilo u zapadnu sredinu, a ljudi se čude kad se Heider ljuti. Jedina dobra stvar koja je postignuta ovim brojem Turaka je da je Njemcima zauvijek izbijena iz glave nacionalisticka utopija. Nikad nitko neće moći izbaciti ovih 6 milja ljudi iz njihovih novih domovina kao što su Židove bili. Kada bi ih neko pokušao ugroziti na bilo koji način, ovi bi definitivno žestoko uzvratili. Ne mogu si ni zamisliti da bi neki ćelavi smrad napao Turčina. Mnogomnogočlano bratstvo bi ga itekako osvetilo. I to sa noževima. I to neka Germanima bude pokora. Da ih trpe. Raosa sam jednom slusao kada je kod Malnara mrtav hladan odgovarao na neko pitanje baš o ovim odnosima: pa šta se čudi Evropa, to je proces koji se ne može zaustaviti. Oni bi jeftinu radnu snagu pa da imaju jeftine proizvode, a sa druge im strane ti isti stranci zauzimaju njihova radna mjesta. Šta se čude, to nije ništa novo. I barbari su provalili u Rimsko carstvo, postepeno su ga urušavali i na kraju izvikivali svoje careve. Šta tu ima čudno? Umro sam od smijeha kod ove usporedbe mada tu ima itekako istine ako se upotrijebi ova metoda promišljanja.

Evo jedan primjer turskog mentaliteta koji sam upoznao putem jednog talk showa na TV-u. U studiju sjedi mlada ekipa iz većih njemačkih gradova. Mješano, ali i dosta Turaka jer je i jedan od gostiju Turčin. Tema su bili izbacivači koji ne puštaju neprikladno obučene, pijane i nekulturne u disko. I sada govori neka robusna ćelava mrcina plavih očiju. Fino kulturno se nadovezuje na već otvorenu temu kako ipak Turci izazivaju najviše nereda i tučnjava, ali da nisu svi isti te da ima i njemačkih smradova. Na to skoči Turcin iz publike i stane galamiti: ti si reko da su svi Turci stoka te ovo ono. Ovaj mu lijepo smireno odgovara: ne, ja to nisam rekao. Ne. Ne svi Turci. Ali ovaj se nemre kontrolirat i urliče: svi Turci, svi Turci. Ti si desni radikal. Ovaj ponovo smireno, sad mu se već vidi da kipi ali mu se u očima vidi i pritajeni strah koji mu ne dozvoljava da proključa: ne, nisam radikal (iako frajer izgleda ko neki gadni naci) i nisam rekao svi Turci. Mislim si šta vam rade ovi turski razbojnici, jebote. Ja bi na njegove provokacije jednostavno poludio i urliknuo: da, da, svi Turci mamu vam u pičku jebem. Poslije bi se morao skrivati i još bi stvarno ispao naci.

Na kraju krajeva ko jebe Turke. Nit se sa njima družim nit namjeravam, a možda se na kraju (jednoga lijepoga dana) i nešto lijepo iz svega toga izrodi. Nešto kao multi-kulti Europa. U pravom smislu riječi.

 

I've got more than your eyes can see, (kolumna broj 2, 29.3.2004.)

Tomson i Knindja ko u stare babe mindja (kolumna broj 1, 1.3.2004.)