DETOX ONLINE

 

47. tjedna kolumna by Max, Cro Cyber Junkie (20.3.2004.)

UVODNIK

JEDAN ZAJEBAN DAN

Koji jebeni dan je danas bio. Ustao sam, kao i obično oko 12h. Nisam imao ni pare, niti za cigarete. A posljednjih mjeseci su mi postale jako, jako bitne... bitne skoro kao dop. Zapravo, jedno bez drugog ne ide. Kad imam dopa, a nemam cigareta, to je kao da nemam jednu ruku. Dim duhana na dim dopa dođe kao jakna na džemper u jednom zimskom danu. No da ja nastavim. Ustavši, znao sam da mi se sprema gadan dan. Bez prebijene pare sam, a kriza već jaše prema meni. Zadnju dozu dopa uzeo sam sinoć oko ponoći. Dakle, prošlo je onih 12 sati bezbrižnosti. A ako se ovako nastavi, ovako usuho, bez itijednog dima dopa, već popodne ću biti rastavljen na osnovne dijelove. Šetkajući stanom, mozgao sam... ali uprazno, radio sam u leru znajući da nema šanse da igdje nabavim novaca za dnevni spas u obliku smeđeg praha. I tada, zazvoni mi mobitel! A na ekranu ime koje mi je ozarilo lice, čovjek koji me zove samo kad mu treba nešto nabaviti. A što drugo doli dop. Tako i bi. Kroz nekih pola sata život je ponovno dobio svoj truli smisao. Bar me ništa nije boljelo. Čovjek me je počastio sa pristojnom količinom dopa, taman da mi skine galopirajuću krizu. Poduvao sam to malo dopa i odlučio popiti kavu negdje na suncu. Zapravo, to je odlučio taj prijatelj jer ja nisam imao niti za kavu. Sjeli smo u kvartovski kafić i uživali na suncu, poput dva mlada guštera. On našmrkan, a ja upušen dopom, obojica čvrsto držimo sunčane naočale na očima. Iako, meni nisu uopće potrebne jer mi se zjenice od ono malo dopa nikako ne mogu suziti, pa makar sunce šibalo direkt u njih. To je stvarno užas, kad se tijekom krize pogledaš u ogledalo, a zjenice su ti široke kao kotači kamiona. Ali, nije red da kvarim dan lošim mislima o nečemu što sam, nekom ludom srećom, ipak osujetio. Uživaj dok možeš, rekoh sebi. Bešumno smo sjedili i uživali. Ma... genijalan način za ubiti prosječnu subotu prvog dana proljeća.

No, sreća nije dugo trajala jer sam se već nakon pola sata počeo mučiti mislima o onome što me čeka. A to je... kriza, a što drugo. I tako sam dočekao večer. No tada me je nazvao još jedan frend kojemu je također trebalo srediti piz dopa. Sad već izgleda kao da sam ja neki diler. Ma nisam, samo je riječ o jednoj lijepoj suboti koju vikendaši žele uljepšati sa malo heroina u nosu. No ovaj nije bio tako dobre ruke pa me je počastio sa nekom sramotom. Trebao sam ga odmah zakinuti, čim sam išao za njega kupiti dopa. Ali nisam ja takav. Donio sam mu, a on je trebao negdje žurno ići pa mi je obećao odvojiti malo dopa za uslugu. Taj svoj dio dobio sam tek nakon sat vremena, a našli smo se na ulici pa nisam mogao tamo na licu mjesta provjeravati koliko mi je dao. To sam vidio tek kad sam došao doma. Došlo mi je da ga odmah zovnem i otpuhnem mu u lice onu sramotu od dopa koji mi je "velikodušno" dao. Bilo je toliko malo, kao da mi i nije dao. Ali neka, to je tako bilo sad i nikad više. Odsad opako naplaćujem uslugu nabavljanja dopa, barem kad bude riječ o tom tipu. Shodno količini koju sam dobio, kriza je došla vrlo brzo. I što činiti? Odlučio sam malo puzati i pitati dilera da mi da jedan piz na dug, do sutra. A sutra je novi dan i nemam pojma kako ću mu vratiti te pare. A ako ih i budem imao, trebati će mi za novi šut. Tako nikako da dođem na zelenu granu. No, u narkomanskom svijetu je bitna samo sadašnjost. I tako, prevalih ja pitanje preko usta, a on, začudo kaže da može, ali tek oko 23h jer sad nema robu. Ajd, barem sam se imao čemu nadati. Večer sam proveo gledajući dodjelu Porina pa mi je vrijeme doslovce proletjelo.

Kad već imam priliku, dotaknuti ću se samog događaja. Ne znam točno što reći. Bilo je, hvala Bogu, zanimljivih momenata, a i onih dosadnih, ili još gore, iritirajućih. Dobar mi je bio potez Damira Urbana kad je zapalio onaj papir na kojem je pisalo ime dobitnice, Nine Badrić. A momci iz Let 3 su već dosadni s onim gaćama napunjenim tko zna čime... mislim, onolika muda može imati samo netko sa stvarno jebenom hernijom. I baš je njih dopalo, pregoleme li ironije, predati Porina nenadjebivom gospodinu Tonku Niniću koji se samo smijao. A i što čovjek uopće može u situaciji kad mu kristalnu statuu preda nekoliko luđaka s umjetnim brkovima i još umjetnijim mudima? Ne bi se začudio da su samu statuu Porina izvukli upravo iz gaća. Ali sve je to rock'n'roll. Čak sam se uspio u par navrata nasmijati i bar na trenutak zaboraviti na svoje muke. A kad se i Mile iz Hladnog Piva skinuo u gaće, spektakl je dobio jednu gadljivu dimenziju. Kao da svekoliki puk jedva čeka baciti pogled na zdepaste nogice nekog ružnog polućelavog tipa iz Gajnica. Vel'ka stvar. Sva sreća što mu je košulja prekrivala "one" vitalne dijelove tijela. Što još spomenuti? Da, onaj kvartetski poljubac djevojaka iz grupe E.N.I. Uopće nije bilo zanimljivo. Danas se ionako svatko žvali sa svakim. Ili jest bilo zanimljivo samo što sam ja zbog krize, u isčekivanju kad će doći tih 23h, njihove poljupce doživio relativno hladno. A Mile i Šajeta su ispali papci jer su se seljački pograbili za glave uopće ne ostvarivši taj očekivani poljubac u usta. Opet beeezveze. Jedino mi je žao Tonija Cetinskog koji se jedva isčupao iz paučine koja ga je još prije nekoliko godina lagano počela prekrivati. Hrabro je raskidao paukovu mrežu, ali Porina dobio nije. Drugi put, dragi Entoni, drugi put.

Ćim je spektakl završio okrenuo sam dilerov broj, ali nisu me dočekale dobre vijesti. Još nije dobio robu. Fuck! Opsovao sam u sebi, ali sam se morao primiriti jer nervoza samo pospješuje simptome krize. Diler je obećao da će me zvati čim dobije robu. Ja sam mu rekao da zove bilo kad, pa makar to bilo i u 4 sata ujutro. Ionako mi se prijetila insomnija pa je jedini izbor bio čekati i čekati. Temperatura u stopalima se već dobrano spustila blizu ništice i to je bio siguran znak da je šou počeo. Počeo me i želudac boljeti pa sam trpao u sebe sve slatko što mi je došlo pod kljun, samo da ubijem taj užasni osjećaj praznine, a u isto vrijeme mi je svaki zalogaj bio gadljiv. Bedra su lagano počela podrhtavati i cijeli sam bio ukočen, napet. I ostali simptomi su bili prisutni. Zijevanje, suzenje očiju, lagani tremor, trzanje, hladnoća, smrdljivi znoj probija me ispod pazuha. Starci su sigurno primjetili da nešto samnom nije u redu. Ali baš me bilo briga. Samo sam čekao i pogledavao na mobitel u nadi da sam možda prečuo dolazak spasonosne poruke. Ne moram niti spominjati koliko sam bio nervozan. Mislio sam samo o dopu, vagao činjenice i informacije, uspoređivao ih sa prijašnjim sličnim situacijama, razmatrao šanse, savjetovao se sa svojim predosjećajima koji me rijetko prevare. A moj nos mi je govorio da će se napatiti, ali da ću na kraju biti ipak nagrađen. Samo, kada bi nagrada trebala doći, to nisam znao. Nisam više mogao sjediti doma pa sam se malo provozao autom po gradu. Prošao sam i pokraj dilerove kuće, ali auto mu nije bio prakiran na starom mjestu. To je značilo da je još u akciji. Bilo bi još gore da sam vidio da je stigao, a da me ne zove. Ovako sam se još nečemu i nadao. Odvrnuo sam grijanje u autu jer mi je bilo hladno. A opet, svaki zapah toplog zraka iz ventilacijskog otvora bi me tako iritirao... nisam više znao što mi paše.

No, u krizi ti ništa ne paše. I glazba mi je smetala... a bez nje bi bilo još gore. Stravična tišina bila je nagrđivana zvukom motora mog prastarog automobila. Nisam više mogao voziti od pustog ludila u glavi. Vratio sam se kući, bila je već ponoć. Opet sam se posvetio TV-u, čak me je i zaintrigirao neki film. I baš kad sam malo zaboravio na svoje muke i nervozu, dobivam poruku od dilera da se možemo naći. Jupiiiiii!!!! Sjurio sam se do auta i odvezao se na mjesto dogovora. On je uskoro došao, zgrabio sam piz i bez riječi odjurio nazad doma. Ostatak priče je nešto najljepše što jedan ovsnik o heroinu može doživjeti. Kad usred krize dođe spasenje, ko da me takla ruka Božja. Još k tome, budući da je diler tek dobio novu pošiljku, nije ju stigao zamiksati pa sam dobio stvarno kvalitetnu stvar. Doslovce sam se previjao od užitka. Ima jedna interesantna stvar kod pušenja dopa. Flash te pukne samo ako si u krizi. Ako recimo, ideš ganjati zmaja dok te još nije posjetila kriza, onda flasha nema. A mene je večeras stvarno flash-iralo, možda najbolje otkad sam na foliji. Krasota Božja. Nemam bolje riječi.

Max, Cro Cyber Junkie, 24.3.2004.


ARHIVA KOLUMNI:

NEDILJON U TRI (timbeeeeeer!!!), kolumna no. 46, 7.3.2004.

KLUB PISACA (moj Tyler Durden i ja), kolumna no. 45, 8.2.2004.

TREĆE UHO (slušaj vamo!), kolumna no. 44, 22.2.2004.

LJUBAV (zvono od mutnog stakla), kolumna no. 43, 6.2.2004.

VANILLA SKY, kolumna no. 42, 27.1.2004.

JEDNA OD POSLJEDNJIH (vijesti iz podsvjesti), kolumna no. 41, 22.1.2004.

PRIJATELJI STARI GDJE STE? (devetorica veličanstvenih), kolumna no. 40, 18.1.2004.

NOVOGODIŠNJA KOLUMNA, kolumna no. 39, 1.1.2004.

BOŽIĆNA KOLUMNA (nepodnošljiva lakoća postojanja), kolumna no. 38, 26.12.2003.

MALENA II (plus bonus track: dan poslije), kolumna no. 37, 13.12.2003.

SVEGA POMALO II, kolumna no. 36, 7.12.2003.

AL ALLELE, kolumna no. 35, 00.00.2003.

SANJIVA DOLINA (ili: kako postati trol) kolumna no. 34, 14.11.2003.

HORROR MJESECA STUDENOG, kolumna no. 33, 8.11.2003.

UMJETNOST PSOVANJA, kolumna no. 32, 31.10.2003.

JUNKYARD DOG, kolumna no. 31, 24.10.2003.

PLACEBO PODPITANJA, kolumna no. 30, 16.10.2003.

TOUR DE FOLIJA (bello imposibile), kolumna no. 29, 6.10.2003.

NEKI NOVI FILM, kolumna no. 28, 3.10.2003

IPAK SE MOŽE, kolumna no. 27, 26.9.2003.

LIJEPA F., kolumna no. 26, 19.9.2003.

ŠMRKANJE TRAVE U VENE, kolumna no. 25., 12.9.2003.

ŠTO AKO...? (Razum, Osjećaji i Ćevapi), kolumna no. 24., 30.8.2003.

VRUĆINA , kolumna no. 23., 21.8.2003.

MALENA , kolumna no. 22., 14.8.2003.

VEZE I VEZICE, kolumna no. 21., 8.8.2003.

SUPERNOVA PRIČA, kolumna no. 20., 1.8.2003.

X, kolumna no. 19, 25.7.2003.

NOVO DOBA, kolumna no. 18, 16.7.2003.

HIDDEN DRAGON, CROUCHING KING (Godine Zmaja), kolumna no. 17, 29.6.2003.

RONOV ODLAZAK, kolumna no. 16, 22.6.2003.

OMNIBUS , kolumna no. 15, 15.6.2003.

NEDJELJA, PONEDJELJAK, kolumna no. 14, 8.6.2003.

KEEP IT REAL, kolumna no. 13, 1.6.2003.

THE SPACE BETWEEN, kolumna no. 12, 22.05.2003.

KLASIKA II (Kuća Duhova) , kolumna no. 11, 16.5.2003.

NEUGODAN SUSRET , kolumna no. 10, 1.5.2003.

IDEMO DALJE, kolumna no. 9, 22.4.2003.

NAPOKON DETOX, kolumna no. 8, 7.4.2003.

SVEGA POMALO, kolumna no. 7, 28.3.2003.

BOXING HEPTANONI, kolumna no. 6,16.3.2003.

PROPOVJED, kolumna no. 5, 9.3.2003.

PLJUNI I ZAPJEVAJ, kolumna no. 4, 1.3.2003.

REZIME, kolumna no. 3, 25.2.2003.

SUSRET PRVI, kolumna no. 2, 20.2.2003. (postavljeno isti dan oko 18.30)
KLASIKA, kolumna no. 1, 13.2.2003. (postavljeno 17.2.2003.)