CRNA PHANTERA

kolumna no. 2 (28.2.2003.)


UVODNIK

Sve što sam očekivala od njega bio je zagrljaj, nježnost i onaj nesiguran zaljubljeni pogled. Ni sama ne znam zašto. Zašto? Kad sam izašla iz predobre veze upravo zbog toga da se mogu izludirati i iskoristiti svoju mladost. Zašto sam opet htjela dugu vezu? Možda mi je falilo sigurnosti ili jednostavno nisam bila navikla na osjećaj da ne pripadam nikome, da sam prepuštena sama sebi. Vjerojatno sam se bojala toga osjećaja pa sam pod svaku cijenu htjela nekoga tko će me učiniti svojom. Mora da je bilo to, jer ruku na srce, nije mi bio tako neodoljiv. Glavu bi si razbila što onda nisam razmišljala na ovakav način. To bi ustvari i bilo čudno u tim godina. Kad si mlad i neiskusan svaka odluka ti se čini ispravnom. Koliko god ti je u tom trenutku zabavno, toliko je i štetno, opasno.

Nakon burnog vikenda opisanog u prvom dijelu dani su tekli sporo. Tim više što sam svaki slobodan trenutak provodila pripremajući se za skori prijemni ispit na faksu, a tu je bilo i brdo toga za polaganje mature. Ustvari je to bilo zavaravanje. Moj plan je bio bar do sljedećeg vikenda izbjegavati "stacionar" i dati Vladi vremena da se zapita gdje sam. Znala sam da razmišlja o meni. Ne. Bila sam sigurna. Uostalom, to su mi i cure potvrdile. Naime, one nisu apstinirale od odlazaka na kavu. Svaki dan je zapitkivao za mene. Nisam bila previše iznenađena. To sam i očekivala, to je i bio cilj mojeg suzdržavanja od odlazaka tamo. i došao je petak. Obukla sam pomno smišljenu kombinaciju koja mu je trebala dati dodatan poticaj. Uska majica kroz koju se nadziralo dovoljno da svakom srene pažnju bar na tren, uske (možda i preuske) traperice niskog struka, najbolje koje sam imala u ormaru i naravno nezaobilazne sandale sa vrtoglavim potpeticama bez kojih ne ide.

U trenu kada sam zakoračila na već krcatu terasu znala sam da mi šažnje definitivno neće faliti te večeri. Moje cure već su me čekale. Slučajnost ili ne, sjedile su za stolom do naših "dobrih prijatelja". Ugledavši Vladu, kao da sam se podsjetila kako izgleda. Imala sam osjećaj da sam zaboravila od prošlog vikenda. Nije se proljepšao, ali to kao da me guralo naprijed. Uz, ispočetka, neobavezan razgovor spontano smo spojili stolove i runde su se počele okretati. Znala sam da nesmijem ponoviti sranje od prošlog vikenda. Terasa se počela prazniti, a moj jezik sve se više pleo. Odlučila sam malo smanjiti količine vina u bambusima, ali prekasno.

Odteturala sam do WC-a, gdje sam se kolko tolko povratila u normalu. Po izlasku na terasu skužila sam da se samo mene čeka. Svaka cura je imala svoj prijevoz do "doma". Mene je dopao Vlado. Nisam htjela jer sam bila svjesna toga da sam u blago pripitom stanju. A i on je bio. Zašto sjesti u auto s pijanim čovjekom. U tom trenutku kao da sam zaboravila da mi se sviđa i da sam to ustvari čekala cijelu noć. ipak sam pristala, visoke potpetice i velike količine vina ne idu zajedno. Bacila sam se na suvozačko mjesto. Popustila sam! A nisam smjela! U vožnji sam shvatila da ne idemo u pravcu moje kuće, ali sam bila preumorna i prelijena da bi išta pitala. Ni pet minuta poslije auto je bio parkiran negdje. Negdje. Još uvijek nisam sigurna gdje smo točno bili. U tom trenutku mi je čak djelovalo romantično. Ustvari bila sam naivna. Nisam znala šta ja ustvari hoću, šta se od mene očekuje i zašto kvragu nisam otišla sama kući.

Počeo me ljubiti, a ja sam bila skroz ravnodušna. Nisam osjetila ništa. Počeo me skidati i kao da me nešto udarilo u glavu. "Šta ja radim? Zašto? Ja to ne želim! Hoću doma!!!". Odgurnula sam ga, a on je tražio objašnjenje. U tom trenutku radje bi se ubila nego mu rekla da sam možda premlada za njega i da mi nije samo do sexa, pa sam izbrijala nešto o odlasku doma, o tome kako sam ustvari umorna i kako me starci čekaju. Povrijedila sam njegov ego. Završila sam doma u krevetu i gadila sam se sama sebi. Znam da nisam ništa loše napravila, ali nisam si mogla pomoći. To je onaj osjećaj kad se osjećaš prljavo bez razloga, ali ipak osjećaš. Čak sam se osjećala krivom zato jer sam se na neki način poigrala s njim, jer sam zakazala u, za njega, odlučujućem trenutku. Često imam strah da nekoga ne povrijedim. Da se zbog mene ne osijeća posrano. A tko je ikad pazio na moje osjećaje??? Rijetkost! On definitivno nije razmišljao o tome kako se ja osjećam. Vjerojatno je otišao doma smišljati kako da mi se osveti, kako da mi naplati što sam mu povrijedila ego…


crna_phantera@hotmail.com

UVODNIK + kolumna no.1 (24.2.2003.)