TOČKA_BE_A

Igor Božović
(igor.bozovic@tel.net.ba)


ISTRAŽIVANJE MEDIJA: ŠTO LJUDI ČITAJU?


Posljednjih dana pratio sam medije radi nekog istraživanja s faksa na temu 'što ljudi čitaju'. I saznao neobične stvari. Počnimo od početka, tj. od pisanih medija.

Ljudi novine, jednostavno, ne čitaju. Zato je danas tisak u boji. Ono, vidiš nešto šareno na kiosku i misliš kako je to neki ukras (u Mostaru kažu điđa) za kuću, nešto za objesit' na zid ili slično pa kupiš. Razumijem, nije skupo, lijepo, i to ti je. Tako da se i broj reklama u odnosu na prije smanjio. Što će, molim vas, reklama u mediju koji nitko ne čita, koju nitko neće ni vidjeti. Ali se ipak reklamira. Pa onda, ako jednom mjesečno povirite u poštanski pretinac, možete naći letaka, crteža, u boji i crno-bijelih, a ja sam jednom našao čak i keks tamo. Uz njega je bila i prilično dobronamjerna poruka: "probate, ako vam se svidi, naručite još". A ja, taman da zagrizem, kad ono, keks sav pozelenio, otkad stoji. Ali zato ima tiskovina pored magistrale. Imate tad i rubriku kulture, sporta, aktualnosti i duplericu, sve je tu, pored ceste. Što mislite, odakle bih ja, koji o sportu čujem tek od 'Igara' do 'Igara', znao vijesti iz sporta.

Mislim, ono, Gordan Kožulj više nije žedan. Ne bih ni ja bio kad bih se tu i tamo motao po bazenu 50x20m (plus, mislim, puta 5m u dubinu) do vrha ispunjen vodom. Eh, da! Baš tako neki dan, priča mi prijatelj (nije njemu baš vjerovati, puno petlja i izmišlja, ali dobro dođe, radi priče), ova zima bila jaka i tomu slično, a u njega ćelave gume pa je izletio s ceste i zabio se u reklamu za Savu Effectu "prilagodljivu svakoj podlozi". Kaže, nije mu toliko žao auta, bilo je loše i trebao ga je mijenjati svakako, samo mu je nekako bio prirastao k srcu, ali mu je žao druge dvije stvari. Žao mu je što Petra Mala ne izgleda više kao nekad, a druga stvar, žao mu je što se nije zabio u reklamu za antifriz. Kaže: "Ona 'Mala' je ljepša!"

Kad smo već kod malih (ili maca, kako god), jeste li primijetili lošu upotrebu obnaženih fotografija? U stilu, vidite fenomenalno tijelo na naslovnici Playboya (ne mora biti hrvatsko izdanje), kupite, kad ono tamo naslov u stilu: 'Sve što trebate znati o muškoj higijeni' ili 'Najbolji sirevi svijeta'. A golotinje nigdje!

No pustimo sad to. Nego radio. Navečer, prigušiš svjetlo, upališ radio i pripremiš se za fine snove, a sve je O.K., na radiju idu 'Destiny's Child', zamišljate one tri ljepotice, pogotovo onu glavnu, kovrčavu, '81. je godište. Divota jedna! Nakon toga ide Janet Jackson i šapće, stenje i slično, i upravo kad vas uzbudi… Reklama za Pili salamu. Ili još gore. Za Poli od Lijanovića. To je antipropaganda! Užas!!!

A ni televizija nije puno bolja. Samo kod nas na TV-u rade ružni ljudi. Poput mene i mene sličnih (hvala Bogu pa me ne vidite). U Talijana toga nema. Tamo su sve ljepotice i ljepotani. Kad gledam RAI, napale me i muškarci. Kod nas me ne mogu uzbuditi ni žene (s iznimkom Ines Preindl). I onda moram odvrnuti teletekst.
Tamo je bar sve seksi. Npr. vijesti: Vladimir Seks usao u raspravu s tim i tim. Pa vijesti iz kulture i zabave. Bridget Jones igra u kinima. A sve je dopunjeno telefonima za 'cvenk' i 'supercvenk' te nebrojenim seksi-telefonima. Ali tamo moraš čitati. Pa se onda vratimo na početak.
Ljudi ne čitaju novine. Čitaju televiziju.

(veljača 2002.)