BANJA LUKA art&music news

(no 8, by Sanja Nikolić)

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA

Drugovi i drugarice, pokušajte sačuvati svoje živce, ako ste ih već kompletno istrenirali, onda svakako vama ništa ne znače idioti koje konstantno gledamo, ali i slušamo, nisu vam prepreka niti nadobudne starkonje koje izlapljelom sjedom glavom pričaju prostakluke o snazi i jačini njihovog ..., i kojima u zivotu, predstavlja spokojstvo, samo ženin duboki dekolte, i stoga klonite se makroa u svakodnevnom životu i nepotizma, oko nas je sve puno i maminih i tatinih sinova, i konačno javlja se pitanje...? Poput feniksa hoće li izaći iz mulja srama, nemorala i pljuvač, i jedan novi buntovnik, neka faca, da joj stisneš ruku, i sa puno povjerenja, ako treba pokloniš i svoj život. Jednom neko reče , "koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš", a ja bih dodala, ko se stidi svog jezika, taj sigurno nije čist, luta od plemena do plemena, jer ne zna da li uopšte negdje -pripada..

Petak večer, onako rekreativno gledam prenos dodjela nagrada Davorin, odmah mi na startu nije bilo jasno kako se rade nominacije oliti kako biti nominiran, obzirom da sam more ljudi vidjela koji su očito zalutali u cijeli cirkus, nagrada je kao na nivou cijele, oliti cjelovite BiH, izvodjače iz RS, sam mogla pronaći samo pod mikroskopom, a o nagradjenim iz iste, možda u nekim snovima u dalekoj budućnosti. No sve bih ja to preživjela, ali kao osoba koja je jako ponosna što mi je maternji jezik srpki, kao metkom u ledja, bila sam paralisana izlaskom dotične (niti ime joj ne mogu reci od srama), koja kao rodjena Banjalučanka lijepo dva puta ponovi, da me dokrajči, sledećim rijecima "a sada nagrada Davorin za najbolju mušku izvedbu". I vjerovatno ta stara djevojka, nabujala od viška hormona, nije svjesna svoga identiteta, ili nije ponosna što dolazi iz grada, gdje mi još uvijek pričamo, lijepo, tečno, bez kvazi ubacivanja tudjih riječi, i kada želimo i hoćemo da nagradimo, muškog izvodjača, to tako i kažemo. Za razliku od nje ja sam ponosna, i nikad se ne bih prodala tako nisko. Kao i sve, jezik usavršavaš učeći, čitajući, a ako želiš ostati pošten do kraja, onda potuj i zlatno pravilo, da tudje ipak nije najsladje.

Nesto mi nije jasno u cijeloj toj hirovitoj postratnoj prici, možda iz iskustva, stoga što sam živjela u Sarajevu, ali dosta prije rata, ipak pouzdano znam a nikad u Sarajevu, opština nije bila opština, hiljada - tisuća, vazduh koliko znam nije bio zrak, bilo bi mi drago da i jeste, samo da je bistriji, a i neka je zrak.Toliko mi je simpatičan do krokodilskih suza taj spoj oliti sraz croatia-bošnjačkog jezika, da je veoma bilo dirljivo čuti oficijelnog spikera na dodjeli nagrada Davorin, kako najavljuje da će nam se uskoro u srcu Bosne u Zenici, predstaviti ŠTOVANA nebitna muzička urednica, takodjer nekog nebitnog radija. Nešto pokušavam zamisliti u "tijeku" jutarnjeg programa na HRT-u već penzinerku Željku Fatorini, kako pozdravlja svoje gledtelje oliti gledaoce "Ej, čuj raja, kako kome, al dobro je jutro". Znate kada ćemo to možda čuti... NIKADA.

Prije par nedjelja radila sam jedan radijski intervju sa momkom iz Sarajeva, koji je predsjednik neke organizacije koja je za ovu priču potpuno nebitna, onako interno, razotkrila sam da je iz moje ulice, čak iz istog ulaza, ali da je dosta mladji, slušajući njegov način priče, i nove hrvatske termine, imala sam opaku želju da se u toku razgovora duboko nasmijem, koliko mu je lice bilo simpatično, toliko mu je izgovor nakardan, na kraju sam mu htjela reći, ali sam prećutala, zbog gostoprimstva, da je on možda tijelom u Sarajevu, ali njegov mozak čujte, živi u Zagrebu.

Konačno, nakon hiljadu godina Kemal Monteno je skupio dovoljno hrabrosti i napravio maestralan solistički koncert u Sarajevu, bila je to Juga u malom, mada Kemal po majci Bošnjak, po ocu Talijan, ima rigidan stav poput Olivera, Dine... da su Srbi bolesni, i da ih treba posjećivati, i da ih ovi potonji trebaju dočekati na koljenima, i tako na tom koncertu, svi su se voljeli, svi su tako toplo gledali jedni drugima u oči, posebno je bilo upečatljivo, kada je stari Sarajlija, i još uvijek ultra popularni pjevač iz vanrednog Beograda stao na stejdž i zapjevao antologijsku pjesmu "Sinoć nisi bila tu", mislim da je samo nastavio dalje da pjeva, sve žene iz publike u času bi zaboravile zbog koga su došle, i Čolić bi mogao nastaviti svoj pohod u Skenderiji i bez glavnog komandujućeg pase - Kemala, bio je tu i jedan od najmuževnijih balkanskih muškaraca, poput Šon Konerija, ser Rade Šerbedžija, koji je tako elegantno promrmljo nekoliko svojih stihova, prošetala se i istom dvoranom minijaturna black Danijela Martinović, ali ovaj put bez svoga Grašice, Porin-Gabi i njen teško bolesni Arsenije-Arsen Dedić, predstavila se i sarajevskoj publici vidno podmlađena hirurškim skalpelom Tereza, koja se ne plaši poput njene generacije 4-tih niti hipertenzije i posljedica iste, srčanog i moždanog, već nju muči novi konfekcijski broj grudi, a kao i uvijek ubjeđena je da je i dalje rado slušana u gradu svjetlosti i glamura-Parizu. Bilo je na koncertu puno emocija, i suza sina Davorina Popovića, i suza sina Mirze Delibašića, bilo je to lijepo druženje jugonostalgičara, koje je rezultiralo zadovoljnim trljanjem ruku Ismete Dervoz, koja je i došla na ideju da organizuje ovo druženje old tajmera, koji su još jednom dokazali da stvarno mogu iznjeti taj prefinjeni vid muzike, kada je ona stvarno bila, jedan vid umjetnosti, a ne kao sad samo grana poljoprivrede, obzirom da se trguje njivama i oranicama, a i ima tu i stočarstva. Pa se onda kao logično nameće pitanje, narodi koji takvu imaju omladinu, da li se isti za svoju muzičku budućnost treba da brinu, jer zašto je sve poput isprane krpe, loše su kopije orginala, i kako to da osim za sada pravog i jedinog podmlatka, i nasljednika Ramba, Ede Majke, nema nikog ko bi mogao, da pohara Zagreb uzevši Porin, sipatično bez nekog lažnog ufuravanja u Osijeku uzme Crnog macka, a tako simpatično, očitavši lekciju mnogim ili svima u Zenici, četiri ili više Davorina. I sigurno zbog te njegove jednostavnosti, sasvim normalnog muškog, a ne (gay) isfrustriranog imidža, dobrim tekstovima, osvoji sve, samo se pitam, da li je moguće i hoće li moći postići isti ili bar dijelić uspjeha drugim albumom... (nastaviće se...)

19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)