BANJA LUKA art & music news
 


by: SANJA S. NIKOLIĆ, kolumna no. 22, 16.7.2004.


KONCERTI U BANJALUCI, SEVERINA I EU NOGOMET

Luda, brza, hirovita rijeka je ovo naše svagdašnje vrijeme, neuhvatljivo u svojoj nakani da nas velikom brzinom proticanja razbije o hridi u komadiće, bez pardona, i pretvori u prah. Samo što se nećemo ponovo podići, poput Feniksa i nastaviti dalje... Jer smo se kolektivno adaptirali na loše, a čovjek se na sve nauči, i isto dođe, dobro i loše.

A nešto mi niti lica ljudi ne izražavaju sreću, čine mi se pikasovski otužna i nejasna, sa puno usječenih, zgužvanih i dubokih bora, liče mi na blijedu, ishabanu i ispisanu hartiju, a svakog dana vidim puno, gledam masu takvih novih lica.

A i vrijeme, kao vrijeme, ćudljivo poput čiraša, izbrisale se granice između godišnjih doba, a nama utrpali, onu goru varijantu, sa puno vlage, oblaka, i kiše... Ćudljivo. Varljivo ljeto 2004.

Skoro svaki dan teški oblaci, uz stalno sporo i hrapavo disanje, ko sipljivi konji, no i pored oblaka, ubi nas i sunce, pa stoga prvi put i ja koja prosto obožavam sunce, moram negativno pisati o njemu, jer ono više nije pitomo i bezazleno, već monstruozno, kancerogeno, sa pakleno opasnim UVB I UVA zracima, što ima za posljedicu, nažalost, sve veći broj oboljelih od karcinoma kože, usljed izlaganja suncu, no sve to i ne čudi, jer ovako katastrofano stanje jeste samo ostavljeno u amanet, od onih budala, koji se i dalje izgleda misle igrati i poigravati sa prirodom, valjda misleći da su jači, ipak bojim se da ti mentoli nisu svjesni svojih postupaka, pa tako da još niti ne slutimo šta nas čeka, ako najveći glupak univerzuma - gospodin čovjek, nastavi uništavati sve oko sebe, stoga nije niti čudno što je rak postao poput epidemije, jer obzirom da pijemo prljavu vodu, gustiramo GMO hranu, hladimo se uz radioaktivne sokiće... pa pošto se sami ubijamo na zemlji, nije loše da smo i potpomognuti i sa neba, jer zloćudno sunce nas stalno vreba, a uz zaštitni faktor 41, samo nam izgleda dragi Bog može pomoći, a i on je digao ruke od nas, tako da nam šalje redovno ubitačno dosadnu kišu, da nam rashladi uzavrele glave. I dok hodamo u vrućici, crnog pogleda, sjetih se i adekvatne pjesme... Hodam sad kao zombi...

Galopirajući mjesec jun, bio je poprilično zanimljiv, kako globalno, tako i unutar četiri zida, ovog grada, koji se usidrio već godinamana na obalama Vrbasa.

Ajme, nekako smo mi žene preživjele i Portugal 2004, doduše moram priznati, da sam i ja malo gledala tu mušku strast, pratila putanju famozne lopte, iako mi žene na fudbalskom terenu više percipiramo fudbalere nego sam finito, dakle rezultat i igru. Ipak kolika je bila senzacija pobjeda Grčke na vrelom stadionu u Portugalu, toliko je bilo i senzacionalistički hot, na prostorima bivše nam Juge, ne zbog nove igranke nekog od "savršenih političara", već što su mnogi ostali "osupnuti" oliti "frapirani" činjenicom, kako to dobro, uvježbano, rekla bih istrenirano, bez povreda tetiva i misića, što je čest problem kod sportista, u svojoj internoj svlačionici, sa vlastitim trenerom, uz osvježavajući šampanj, radi ona koja voli bilu boju... Dalmatinka Severina koja zaziva - Gospe moja-...

Pošto niti lud, luđi, najluđi zapad, još uvijek nije spreman na egzibicije ovakve vrste, nismo niti mi, ipak smo mi još mali, i nismo dovoljno iskvareni u toj priči, tako da Severina Vučković postade najjači hrvatski proizvod, pa onaj njen kratki film, dođe kao suvenir sa mora, a i neka su konačno zamjenili one kičaste drvene čaplje...

Uostalom šta da se radi, očigledno neko dobro zna raditi posao, čedna Severina slaba je prema oženjenim muškarcima, pa šta se tu može, možda, je jedan i oženi, doduše, ovaj poslednji aktuelan je kako sam čitala u hrvatskoj Gloriji, razveden.

Nakon EPP-a, Severinine fanove je osvježio i rashladio Portugal, doduše, i njoj je ta fudbalska groznica dobro došla, obzirom da su se svi početkom fudbalskog prvenstva, naglo oporavili od viroze-Severina... Svi muškarci iz svojih mračnih jazbina, spuštenih roletni i znalačkog gledanja i procjenjivanja umješnosti glavne junakinje, u 11 minuta zabave, prebacili su se na bučnija mjesta, u kafanu, uz pivo, u kućnoj varijanti, i uz mezence, te lako zaboravili svoju kućnu ljubimicu, Severinu Vučković. Pih, pitam se, možda da je odigrala u tom svom filmu neko karakterniju ulogu, poput Meril

Strip, vjerovatno bi je više pamtili...

I kao što rekoh, i kao što se zna, pored Severine, tokom juna mjeseca, na lokalnim Tv stanicama, često se bistrilo i mudrovalo o tome da li je rock and roll još uvijek živ, ili mrtav, o reanimaciji istog nije se pričalo. Vjerovatno razlog tolike priče o rokerici, jeste i sam jun, kao mjesec muzike.

Banjalučani su mogli pozdraviti prvi put grupu Divas, mene je lično dosada uputila na isti koncert, jer četvrtak u Banja Luci i nije nešto za pamćenje, tako da sam i otišla na njihovu veselicu, da ubijem nešto vremena, no oduševila sam se neplanirano, i uhvatila sebe u neznanju, zato što nisam znala da svirku odrađuju, znalački, perfektno, sjajna četiri školovana vokala, uz vrhunske studijske muzičare, mislim da bi ove super-djevojke mogle nešto napraviti u inostranstvu, samo je šteta , što nisu zastupljenije u Srbiji, kako bi proširile tržište, jer preko Drine hronično uvoze neki hrvatski muzički otpad, a slabije eksponiraju ovako jake ličnosti, potpuno su normalne, jednostavne i neposredne. Stvarno su šik djevojke.

Pun mjesec muzike, uz već navedene orginalne Divasice, naš grad su ponovo pohodili Cubismo, Van Gogh, a nakon godina i godina pojavio se ponovo lucidni, šašavo orginalan Milan Blenton (Davor Gobac), uz Milana Kekina koji je prvi put sa svojim Hladnim pivom oduševio banjalučku publiku... bio je i Bajaga, opet Cubismo, Toni Cetinski, Massimo Savic, Negativ, Zdravko Čolić... Možda ih je bilo još, ali iskreno, ili neću ili se ne mogu sjetiti... U prosjeku karte za koncert koštale su 10 KM.

Takodjer urbana, živa, stalno dešavajuća ljetna koncertna aktivnost, dodatno je ispraznila džepove zadovoljnih banjalučana, odlaskom u Beograd na koncert benda Metallica, a šta reći, ono što se sigurno zna, otišli su svi očekujući mnogo, a došli u Beograd i doživjeli, čuli i vidjeli puno, puno više, oduševljeni muzičarima-profesionalcima koji praše žestoko i opasno, no privatno nisu divlji, već oprezni i poslovni ljudi, koji su prije samog koncerta u Srbiji imali patološki strah od same pomisli na zloglasnu malu državicu, ubijeđeni da "tamo daleko" jedu žive ljude, poslednji živi ostaci kanibala na tlu Evrope, no ostali su iznenađeni činjenicom, da ih je pozdravila sjajna publika, koja sluša i zna šta je dobar rock and roll, upravo onakav, kakav sviraju oni... Metallica.

Ljeti se i Tv fanatici rijetko druže sa svojim zimskim ljubimcem - televizorom, ja sam pak od onih koji uvijek na poslednjem mjestu prioriteta i jeftine zabave u svom životu rangiraju ovu zaraznu spravu, uvijek sam i biću za pročitati i uživati u dobroj knjizi, pogledati neki novi - aktuelan naslov u bioskopu, popiti sa prijatnim i normalnim ljudima piće u nekom kafiću u gradu, ili surfati Internetom, ali i tu ne pretjerujem... No ipak gledajući u prolazu, ili sa određenom namjerom zaključujem da postoji zdrava konkurencija, i da svako uglavnom forsira (ili tako zeli), jedan segment programa...

Pink TV je pandan evropskom MTV-iju, puno zabave, muzike, kratke forme emisija, ležerne teme, mladi i uspješni voditelji, uz lično meni užasno iritantnu emisiju Grand produkcije, ali o tome sam pisala, i neću više... izgleda da i narod voli takvu muziku...

Državna RTRS, u poslednje vrijeme, puno bolja, jača i sadržajnija... ATV dobar informativan program, ljudi im vjeruju... druge medijske kuće ne želim komentarisati jer kao da ih nema, sve se svodi na isto, bjesomučno repriziranje, uz golu istinu da je puno primitivizma oko nas, samo se pitam, da li to još uvijek neko promjećuje, ili nas više jednostavno nije briga, ima se mnogo važnijih tema u životu, za razglabati.

SANJA S. NIKOLIĆ

 

ARHIVA KOLUMNI:

EUROSONG 2004. & LANE JOKSIMOVIĆ, by: SANJA S. NIKOLIĆ, kolumna no. 21, 27.5.2004.

ŽENE I MUŠKARCI, kolumna no. 20, 10.5.2004.

DEPRA I ZIMSKI SAN, no. 19 , 28.4. 2004.)

ČKALJA I ILEGALCI-OČAJNICI, no 17, 30.10.2003.

CECA, NOGOMET I HR IZBORI, no 16, 16.9.2003.

MORE, BOLNICA, EKOLOGIJA, NOVOGRADNJA, no. 15, 12.8.2003.

MORE, MISICE, CECA I BARE, no. 13, 27.7.2003.

PARTIBREJKRESI, PAPA, CUBISMO I OSTALI U BANJALUCI... no. 13, 12.7.2003.

BANJALUKA art&music news no. 12, 31.5.2003.

BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)