BANJA LUKA
art&music news

(by Sanja Nikolić, no 18, studeni 2003.)

Festival narodne i zabavne muzike Banja Luka 2003

Nevjerovatno toplo, prelijepo vrijeme, obzirom na doba godine, lično djeluje mi nestvarno, bajkovito, san, zamišljam ovakvu zimu, i radujem se, pih, mislim llijepo bilo bi, ali ... pretpostavljam da će već sledeće sedmice, ovaj mjesec pokazati svoje pravo hladno lice...
Banja Luka ima svoju Gospodsku ulicu, uostalom kao i svaki grad, glavnu ulicu, a na repu ove naše, lociran je parkić - tradicionalno okupljalište mladih, veoma specifičan, jer kao i nekad, kada su se naši stari šmekali na korzu, sjediš, stojiš i opserviraš, pa i ako ne uloviš, sigurno će sledećeg dana da zagrize dotični ili dotična mamac, ili jednostavno parkić može biti polazna stanica za dalji lov, odnosno u neke sitne sate, tu možete sasvim tiho zapaliti cigaretu i pripremiti pakleni, novi plan za sutra. Vrlo prosto, nekoliko klupa, iza prelijepa Crkva u izgradnji, nešto zelenila, ali ipak dobro mjesto i traje već decenijama...
Spustite se nešto niže, i lijeva i desna strana iste ulice, na tako malom prostoru prepuna kafića, ovi sa lijeve su starijeg datuma, ovi pak sa suprotne desne su novijeg, što je i očigledno, sve je kristalno jasno, od vrlo in imena, pa do samog interijera istih, prepuno je tu forme, a o sadržaju pomenutih, izlišno je pričati. Postoje kafići, kafane, birtije, gostione, sa razlikom, u jednim sjedite, pijete, pijuckate, da biste bili samo primjećeni sa sve novim krpicama i taze friškom lovinom , dakle sa ciljem, a u drugim sjedite, samo zato što vam je lijepo, prijatno, odgovara vam apsolutno sve, od prijatnog i kulturnog konobara, odličnog izbora pića, sjajne muzike... Ako vam moje mišljenje ipak nešto znači, ja sam odavno izabrala lijevu opciju... ali ipak niti gazde ovih prvih nisu niti malo naivni, pa nastoje ipak modernizovati unutrašnjost, svojih kafića, te vizualno , iste oplemeniti sa više svjetla i vedrijih boja.

Nakon rata grad Banja Luka postaje pravo gradilište, nevjerovatno je kako se brzo gradi, kao da slažu lego kockice, a ne stambene objekte, tako lako... Ogroman je uticaj i bljak sapunica, tako da šetajuci nekim djelovima grada, očigledno je da domaćica prosto obožava ove sapunjare, jer je svog dragog, veoma poslušnog mužića "zamolila", da fasadu osvježi, tamo nekim bojama vrelog Brazila, oliti Meksika, ima tu raznih stilova, gotskih, rimskih, grčkih stubova na klasičnim kućama, tako da taj novi cirkus, zapravo postaje opšteprihvaćen trend... a da li tu uopšte neko i priča o nedostatku dobrog ukusa... Nama hronično nedostaje ona zlatna sredina, valjda smo toliko dugo živjeli u sivim socijalističkim bastiljama, pa nekima od nas prosto bodu oči ti novi momenti, poput, recimo izrazito ljubičaste fasade, sa sve sf garažom, ispred koje je ponosito parkiran najnoviji tip mečke... I ko tu priča o nedostatku dobrog ukusa... ili o nemogućnosti adaptacije na nove trendove u arhitekturi... možda još samo da priča bude potpuna, nedostaju labudovi, patuljci i ostala kičasta bratija, nove banjalučke gospode... sa okolnih brda... što još uvijek kopaju nos i baš im je fino kad misle da ih niko ne vidi... i bez obzira što su navikli da piju samo iz kristalnih časa ostade im navika, da komšiju zovu na kafu preko plota... da je zajedno onako "posrču"...

Ajme, grad zna se ne čine fasade, grad treba da ima svoju prepoznatljivu iskru, dušu, ono nešto, što će vas uvijek animirati da ga bez razmišljanja ponovo posjetite... to je taj jedistveni filing, osjećaj da vam je tu dobro, a i da ste vi dobro došli, moćan grad je kao i osoba od stila, sa harizmom, posebnim habitusom, koja plijeni i svojim izgledom, ali i kao kompletna ličnost... to je ljubav, ali ona trajna, ona koja vas podstiče da je iznova osvježavate novim sadržajima, novim momentima...To je priča koja vas veže sa svaki dio voljenog grada, pa ga ljubomorno čuvate, od onih pakosnih ljudi koji ne znaju čuvati vašu tajnu...

Ovo je naš grad, mi drugi nemamo,ovdje volimo... to je to mjesto, gdje i kome se uvijek vraćamo nakon svih slučajnih ili namjernih odlazaka, to je ta mirna luka... ali i ovaj grad želi obostranu ljubav, hoće uzvraćenu emociju, bez da ga te neke nove sebične "gazde" tako sebično koriste... toliko pohlepe, toliko škrtosti, u šakama manjine...

Ovo je jedan prelijep grad, grad aleja, parkova, obala Vrbasa, grad umjetnosti, grad lijepih mladih lica, grad sporta, tradicionalno spreman da vam pruži podršku, da vam ponudi ruku gostoprimstva i da se pokaže kao pravi domaćin, ali će to isto očekivati i od vas...

Tradicionalno poslednjih nekoliko godina Banja Luka je i grad muzike, festivalski grad, pretočen u jedno ime "Festival narodne i zabavne muzike Banja Luka 2003", kadrovska promjena uslovila je i izmjenila sliku istog, sad koliko dobro ili loše, nisam nešto pretjerano sigurna, jer iskreno te festivalske namještaljke, sa već unaprijed izreziranim scenarijem nagrada, je toliko već ispričana priča, da i pjesme koje su predstavljene gube svoj smisao i značaj, oni malo načitaniji znaju da ovakve zabavice nose i određenu težinu u smislu ko će kome nakon ovog ostati dužan, jer zna se ko na kraju kupi kajmak... sami muzičari su tu sporedna uloga, nešto više kratkotrajnog publiciteta, i brzo zaboravljena pjesmica, tipa na-na-na ili ša-la-la, ovaj festival je potvrdio da mi ne možemo ići protiv sebe u smislu, da sebi jednom dopustimo luksuz i pokušamo dovršiti nešto pošteno i bez smicalica, čemu priče o glasanju gledalaca tkz. televolting, kada je to toliko providno i besmisleno, ako se već kupuju nagrade, onda to treba uraditi mudro, vješto... ove godine jedna veoma bitna nagrada je bila očita prevara... ali treba pokazati ko je gazda u gradu... koliko sujete... koliko loših koraka je specifično muzičarima, vjerovatno stoga što im je redukovano tržište pa grabe čineći previše pogrešnih koraka, minirajući one koji zaista znaju, ali ne znaju sjediti sa gazdama lokala do sitnih sati topeći svoju dnevnicu na nove ture piće lokalnim mafiozama, hraneći svoj ego novim i novim tezgama, tako da u Banja Luci figurira nekoliko imena koji jednostavno ne dopuštaju kvalitetnim muzičarima da se istaknu i odrade nešto značajno, koliko je to očigledno pokazao je i ovogodišnji festival... no idemo dalje do nove prevare... ali u sledećoj kolumni... zamišljam koliko vode bi trebalo proteći Vrbasom da mi da inspiraciju za jednu tihu kolumnu, punu dobrih trenutaka, a do tada plovimo mutnim nesigurnim vodama... {nastaviće se...}...

studeni 2003.

ČKALJA I ILEGALCI-OČAJNICI, no 17, 30.10.2003.

CECA, NOGOMET I HR IZBORI, no 16, 16.9.2003.

MORE, BOLNICA, EKOLOGIJA, NOVOGRADNJA, no. 15, 12.8.2003.

MORE, MISICE, CECA I BARE, no. 13, 27.7.2003.

PARTIBREJKRESI, PAPA, CUBISMO I OSTALI U BANJALUCI... no. 13, 12.7.2003.

BANJALUKA art&music news no. 12, 31.5.2003.

BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)