BANJA LUKA
art&music news

(by Sanja Nikolić, no 17, 30.10.2003.)


ČKALJA I ILEGALCI-OČAJNICI

Vjerujem da su se oni ispravni, rekla bih rijetko normalni pošteni, kulturni, obrazovani, naravno ljudi, povukli u ilegalu, ponavlja se scenario već arhaičnih partizanskih filmova, kada su tada dragi ilegalci-partizani radili spektakularne spletke okupatoru, a toliko su bili mudri i sposobni da niti moćni Gestapo nije mogao uloviti njihove tajne šifre...

To bijaše neko prošlo vrijeme, ilegalaca... Nijemaca... nekad hrabrih, a sada osporavanih komunista-partizana...

Ovo je sada neko sadašnje vrijeme, samo što nam je ovaj prezent mučan, prljav i opak, hajde nekako smo već i znali za one potonje neprijatelje, ko je ko, i ko šta hoće, no ovi sadašnji toliko su žilavi da poput štakora, odoljevaju i atomskoj bombi. Pitam se uopšte da li ima neko oružje protiv takvog smeća...

Umro je jedan od najkvalitetnijih komičara sa ovdašnjih prostora, nestao je glumac koji je svojom pojavom dizao svakom od nas taj pozitivan nerv sreće i dobrog raspoloženja, umro je sasvim različito od nekih holivudskih glumaca, koji svoj život završavaju u glamuru, okruženi poslugom i četveroduplo mlađim partnerom, jedan od onih maestralnih bardova glumišta umro je potpuno suprotno, tiho, skromno, bojim se reći i bijedno. Umro je glumac koji je proživio više filmskih likova, nego neko vlastitih godina života... Ako oni neki zemljani "bogovi", nisu htjeli, nisu znali, ili nisu željeli podariti mu nešto više sreće krajem života, u vidu pristojnije penzije, dostojne solidnog života, onda je taj jedan jedini Bog, ipak velikodušno Čkalji dao priliku, da samo kratko osjeti tu radost osme decenije.

Ilegalci-Očajnici gledaju u prazno, kao da više nemaju osmijeha, poraženi svakodnevnim teškim ličnim dramama, trule u memljivim podstanarskim sobama, isprazno bulje u telefon, možda čekajući da ih i neko pozove nakon godina i godina čekanja ili na izdajničkom Birou rada ili kao tehnoloski višak, nekad respektabilne i jake firme.
Ilegalci-Očajnici tupo gledaju u požutejle slike svoje nekad srećne porodice, rasute trbuhom za kruhom po cijelom svijetu, čekajući da im ti isti gastarbajteri-nove generacije ali za razliku od one poratne sa sve osnovnom školom, ovi taze novi posjeduju diplomu i dobri su u komunikaciji dva strana jezika, pošalju novac, ali ne kao nekad za ogromne kuće sa kič labudovima u dvorištu, već samo za puko preživljvanje, jer niti vani više nije tako jednostavno zaraditi, obzirom da je i strancima pun kofer naših nacionalizama, pa stoga Ilegalci-Očajnici, shvativši da im je i poslednja šansa da i sami odu u inostranstvo propala, zbog tragično loše egzistencijalne slike sve više sa kompletnom porodicom ili prodaju bubrege ili na žalost sve više pune stranice crne hronike...

Ilegalci -Očajnici ovog trenutka, nekad su pristojno živjeli, ne sluteći šta će im donijeti njihova iskrenost i vjera u pošten odnos prema samom sebi i drugim ljudima, nisu znali da rat nije bio izbavljenje od mržnje drugog, već vlastitog naroda, da ovo što se sada dešava Ilegalcima-Očajnicima ne radi tamo neki zlobnik iz bivših nam bratskih republika, već onaj što mu se iz reda vlastitog naroda tako ironično i lažno smije iz Parlamenta i obraća mu se poput mentalno zaostalog djeteta kojem je cijelog života neophodno potrebna roditeljska pažnja i pomoć. Taj svemogući iz Parlamenta teškom mukom je sklopio i završio večernju školu, naučio par političko-pravnih fraza, no omakne se njemu i more, i bijo, i volio... dok ga Ilegalac-Očajnik slusa, prisjećajući se teških i napornih predispitnih dana, koji su kao gumicom bili izbrisani, nakon potpisa profesora i ocjene 10 u indexu. Tako bi to i trebalo i biti, ali nije... Niko više ne vjeruje u bajke braće Grim, jer život nas uči surovim i prljavim igrama, a ako nećeš tako igrati, i ne poštovati takva pravila, isti život više ti mangupski neće pružiti još jednu šansu...

A i profesor koji je upisao desetku Ilegalcu-Očajniku i sam je postao to jadno, tužno i bespomoćno biće, ali ne nije ga pregazilo vrijeme, već neki tamo zadrigli gazda , koji se požalio da ovaj profesorčić stalno obara njegovog sinčića, što nikako nije po volji Velikom Tati, koji ne samo da je mafijaš, nego i političar, i to onaj iz Parlamenta...
(nastaviće se)...

CECA, NOGOMET I HR IZBORI, no 16, 16.9.2003.

MORE, BOLNICA, EKOLOGIJA, NOVOGRADNJA, no. 15, 12.8.2003.

MORE, MISICE, CECA I BARE, no. 13, 27.7.2003.

PARTIBREJKRESI, PAPA, CUBISMO I OSTALI U BANJALUCI... no. 13, 12.7.2003.

BANJALUKA art&music news no. 12, 31.5.2003.

BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)