BANJA LUKA
art&music news

(by Sanja Nikolić, no 15, 12.8.2003.)

MORE, BOLNICA, EKOLOGIJA, NOVOGRADNJA

Nevjerovatno i ove godine, neću ići na more, koliko sam nekada išla i ljeti i zimi, nikako kolima, ili ne daj Bože autobusom, uvijek i redovno avionom, sad jednostavno u ovim vremenima, moram uočiti da sam samo jedna u nizu onih, koji žarko žele, radikalnije i kvalitetnije promjene, dvostruko život bogatiji, kako duhovno, tako i fizički, iscrpljeni svakodnevnom borbom za opšti boljitak, koji uvijek na kraju završi u džepu odabranih, nekad nemoćna ustuknem, a nekad prepuna optimizma, hrabro grabim dalje i ne dozvoljavajući nikome da mi prisvoji moje snove o onome što mora, može jer želim da bude puno, puno bolje...

Stvarno nevjerovatno, koliko je jedan od glavnih ljudi Vlade kuražan, koliko inatan, i koliko može da prkosi onom narodu koji ga je (a valjda ga je izabrao), žalosno, medicinari-KBC-tuga, koliko sam čula ljudi samo mole dragog Boga da ne završe na Hirurgiji, jer ako ih ta velika životna nevolja zadesi, može se lako desiti, da ih nakon neke jače povrede ili operativnog zahvata ušiju koncem kojem je još dva puta prije označenog roka, trajanje davno isteklo, ukoliko se bolnički liječite, podrazumjeva se da sve morate ponjeti od kuće, pored stalne kupovine lijekova, zavisno od terapije... Svakako, postoje dvije strane medalje, ako vam je vaše lično zdravlje najbitnije ili nažalost veoma krhko, a uz to hvala Bogu jedan ste od rijetkih srećnika koji redovno prima platu, onda posjeta privatnom ljekaru specijalisti, za vas je sitnica, jer tamo osim ptičijeg mlijeka, čeka vas i više nego servilno lice istog, koji je položio nekad Hipokratovu zakletvu, ali je ipak shvatio, da ujutro radeći u državnoj ambulanti navuče tamnu roletnu na lice, da vas dočeka pun prekora kao da ste u najmanju ruku vi krivi što ste bolesni, a pri tome još uvijek negdje u lageru možda drži one lijekove iz ratnog vremena, kada su nam dušebrižni humanitarci slali bajate lijekove i drugi medicinski materijal, pa su oni nakon toga, naravno ne svi, (jer u svakoj bransi postoje pošteni izuzeci), otvarali privatne apoteke, i onda sve potom stekli "poštenim radom", proširili posao, možeš i da povjeruješ u ovu priču samo ako si lud!!!

No egzistiraju i na toj i takvoj društvenoj sceni i pošteni, i moralni doktori, i nepotkupljivi advokati, i ne loši profesori , nije baš sve pretvoreno u debelu plavu kovertu, preskupe poklone, rasklimane jeftine hotelske krevete... da li smo i koliko ostali posteni... Poražavajuća je činjenica, što se takve pojave ne mogu u potpunosti riješiti, zapravo izbrisati, jer gdje god da krenete od podmitljivog "organa" u plavom koji dnevno u svoju ličnu kasu, džep uniforme revnosnog policajca stavi sigurno 50 KM, zarad toga što vam neće napisati prekršajnu prijavu, a vi nemate hrabrosti da ga prijavite, već mu na obostrano zadovoljstvo velikodušno date 10 KM, pa do onog nakupca na tržnici, koji će prodati i m..a za bubrege, i uvaliti kao po pravilu trulo voće i povrće uz ono "tačna vaga", neminovnost je da smo do najsitnije pore moralno potreseni i načeti, ali sigurna sam da još ovo zlo nije metastaziralo, jer bi onda stvarno bio pakao, a i ovako smo na samoj granici ponora...

Protekle večeri na RTRS gledala sam sjajnu emisiju imena "EKOLOGICA", šarmantni profesor PMF, objašnjava zbog čega se u gradskom području toliko namnožilo zmija, glodara, krpelja... nakon toga slijede kadrovi urbanog dijela, male deponije smeća, "ponos" onih koji još uvijek ne razlikuju štalu i lift, ne mogu da shvatim da neko sam sebi želi kataklizmu, uništavajući ono najvrijednije, bez čega zaista nikako ne možemo, vazduha i vode, prepuni kontejneri, razbacane rastrgnute kese, ulične mačke, psi lutalice, devastirani bojleri, itisoni, katastrofalni primjeri užasnog ponašanja pojedinaca, a sve nam je to ipak zajedničko, i gradski parkovi, šetalista... izgleda je "jako, teško, i mučno" prošetati do obližnjeg kontejnera ili košare za otpatke, nekima je mnogo jednostavnije, kao nekim novim pomodarkama, koje su nevjerovatnom brzinom iz opanaka, i to onog najruralnijeg, obule salonke, pa glumeći "gospođe", teškom mukom odšetale do najbližih vrata, pa tu onako lakomisleno ostavile smeće, ili bacile sa prozora... A o uriniranju u liftovima, to je stvarno za električnu stolicu... Ti i takvi izgleda da ne znaju da su kupatila ili toalet, namjenjen(i), za obavljanje zna se već čega, no takvim mentolima, nije strano da svoj svoj muški ponos izvade, olakšaju se i sasvim mirno prođu pored zgranutih slučajnih prolaznika, koji munjevitom brzinom pokrivaju rukom oči svoje djece... Pljuju, kašlju, povraćaju... metar primjera idiotskog ponašanja, takvim likovima je sigurno teško prihvatiti činjenicu, da urbana naselja nisu njive i proplanci, da se treba i mora živjeti zajedno, niko nije toliko dobar sa Bogom, da može držati svinje, bacati njihova govna ispred tuđeg praga, a da ti očajnici nemoćni, zbog smrada koji se još jače širi usljed visokih temperatura, ne mogu izaći na vlastite terase, jer gospoda inspektori, i nakon beskonačnog negodovanja, pisanja tužbi, ništa neće, a mogu, da urade, jer ti očajnici, ne mogu, a nije da neće, jer nemaju da stave, gospodinu inspektoru, svejedno mu je koja je valuta, ne bira, prima on i euro, švice, a i ove domaće... U mom gradu primjer takvog naselja je i novo, expresno izrađeno Novakovic... Muka... XXI vijek, Japanci rade čuda, Ameri kupuju placeve na Mjesecu, a u gradu Banja Luci, zbog neodgovornih inspektora, normalni ljudi, žele samo da popiju svoju popodnevnu kaficu, a ako i treba da udišu tuđa govna, pa onda radije će to uraditi sa vlastitim, istresti i "uživati"... Stvarno šta uraditi, zaklati jadnu svinju, koja nije kriva što je tu u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu, ili zapaliti prokletu babu -vjesticu... Smrad... ostaje... smrad... (nastaviće se...).

MORE, MISICE, CECA I BARE, no. 14, 27.7.2003.

PARTIBREJKRESI, PAPA, CUBISMO I OSTALI U BANJALUCI... no. 13, 12.7.2003.

BANJALUKA art&music news no. 12, 31.5.2003.

BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)