BANJA LUKA
art&music news

(by Sanja Nikolić, no 14, 27.7.2003.)

MORE, MISICE, CECA I BARE

Nedjelja. Radim, mada teško i bezvoljno, i Bog reče da se poslednji dan u sedmici odmaramo i pripremimo za onu novu, radnu sedmicu. Slušam kolegicu, koja mi se žali da od 1989 godine nije bila na moru, i da joj se ove godine ukazala fantastična prilika, no nju pored tog finansijskog momenta muči i još jedan, strah, kako će se ponašati na moru, nakon toliko godina na kopnu, nije joj lako.

Gro ljetnih festivala je iza nas, i osim instant hitića, ništa nam novo nisu donjeli, makar neki skandal, ništa. I moram priznati da me u poslednje vrijeme zamara priča o muzici i muzičarima, možda je to stoga što sam konstantno u njihovom okruženju, i što ti i takvi posjeduju ogromnu količinu sujete, ja sam ovo, ja sam ono, ja sam najbolji, ja to mogu još bolje, koji Ego, vremenom počinjes da se ježiš od napora, više ne mogu iz istih razloga da pogledam na televiziji intervju sa takvim likovima, to je čudo, provedeno vrijeme sa njima, nekad je čist gubitak, ili vas veže tihi pakt da glumite da vam je stalo što priča takva osoba, a u sebi imate svoju, neku vlastitu priču. Gnjavaža.

Čitam na Internetu, Julia Roberts doživjela srčani udar, njen kardiolog je već obavijestio svjetsku javnost da se najbolje plaćena holivudska glumica sada osjeća mnogo bolje, i da je infarkt, ustvari samo posljedica stresa i njenog trenutnog lošeg duševnog stanja. Pitam se, a tek šta će biti sa nama običnim smrtnicima, ko se brine za naše duševne patnje... Koliko smo bolesna nacija, govori podatak da prilikom ljekarskog pregleda predškolske djece u banjalučkoj regiji više od 60% djece je preporučen dalji specijalisticki pregled, a školski sistematski, ukazuje na alarmantan podatak da tinejdžeri imaju visok krvni pritisak, obzirom na njihovu dob. A o onim bolestima koje su u porastu poput TBC-a, koje jesu najbolja slika siromašnog društva i jakog stoniranja društvenog standarda neću, jer se dovoljno zna...

Ali šta nam to i vrijedi kada oni koje bi to i trebalo interesovati, su posrnuli, u svojim nastojanjima da nas što više i brže dovedu do samog ponora, mislim da smo mi već odavno dotakli dno dna.

Čujem, čitam i gledam, serbian nacionale izašla iz bajboka, Svetlana Ceca Ražnjatović revoltirana pisanjem nekih medija o njenom hapšenju i boravku u CZ-u, kaže da njeni klinci najviše pate zbog toga, nedostajala im je mama, a drugi klinci nemaju mame? Ili druge žene nisu imale tu "sreću" da pronađu svog Arkana, koji će im obezbjediti super luksuzan zivot, kako i na koji način poznato je. Kojom je to sudbinom usmjeren srpski narod, kada ih je dobar broj u zatvorima, od svjetski poznatog i omraženog u Sheveningenu, do u posljednje vrijeme ultra popularnog utočišta mnogih Srba, nakon operacije "Sablja", Centralnog zatvora. A i u njemu postoje povlašteni, i Ceca je bila u toj ekipi, poznato je da je učestalo posjećivala upravnika istog, sigurno nisu zajedno rješavali ukrstene riječi, ili joj je možda isti držao predavanje o štetnosti kokaina, obzirom da je poznato da Ceca šmrče koku.
Gledam u petak uvečer izbor Miss RS za Miss BiH, ne znam, ne bih željela da zvučim grubo, ali da imam kćerku, i da se moje mamino zlato prijavilo na izbor, ja bih se ozbiljno zapitala, da li je možda suviše rano da se tek propupale djevojčice prijavljuju, mislim da one nisu niti psihički, emotivno, a niti fizički zrele za jedan takav segment svog života, nema oblina prave žene, nema onog ličnog pečata, da li su to samo bolesne ambicije neuspješnih ili suviše uspješnih roditelja, pitanje je koje bi trebalo da rastumače psiholozi, ali takve vrste manifestacija su samo plodno tlo pedofilima i ostalim bolesnim umovima.

Gledam i slušam neku večer čovjeka kojeg neizmjerno poštujem, i stoga što je skupio dovoljno snage da heronu otkaže poslušnost, već i stoga što je svoj i ima taj neki duhovni izraz, ima nastup, ima harizmu, poseban habitus, kakav je od početka sa matičnim Majkama i kakav je sada, solo kao podvrsta bluzera, ili kao izvorna rokerica sa Plaćenicima, od simboličnog poslednjeg "Sedam" albuma do onih ranih radova kada je prepun raznih droga i alkohola ubijen znao tako dobro reci Izazivajmo nerede-Goran Bare, i ako je stvarno istina da je konačno postao čist, od srca mi je drago, jer nikad neću zaboraviti kada sam bila na njegovom koncertu u bašti Dud-a PMF-a, tada je još bio sa Majkama, i kada smo svi mi koji smo ga zbog njegove muzike poštovali, a negodovali zbog načina života, izvodili neke svoje interne zaključke da neće doživjeti sigurno sledeću godinu, jer tog ljeta 2000 je bio krpa od čovjeka istina je samo voljom i vlastitom hrabrošću, uz podršku voljene žene, u njegovom slučaju možeš pobijediti, sve... lijepo je i rekao konačno, Bare- Za koga, za život.... (nastaviće se...).


PARTIBREJKRESI, PAPA, CUBISMO I OSTALI U BANJALUCI... no. 13, 12.7.2003.

BANJALUKA art&music news no. 12, 31.5.2003.

BANJALUKA art&music news no. 11, 24.5. 2003.

COLONIA DOLAZI U BANJA LUKU! , no 10, 17.5.2003.

TV PINK I OTKAZ!, no 9, 24.4.2003.

NAGRADA DAVORIN, KEMAL MONTENO I EDO MAAJKA, no 8, 19.4.2003.

U ovom gradu postoje i dobri duhovi, no 7, 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.6 23.3. 2003.

BANJALUKA art&music news no.5 16.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.4 2.3.2003.

BANJALUKA art&music news no.3 (24.2.2003.)

BANJALUKA art&music news no.2 (31.1.2003.)

BANJALUKA art&music news no. 1 (siječanj 2003.)